Pristupanje sadržaju
1 UsIgr-442/18-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Pamele Jerković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. d.o.o., zastupanog po opunomoćeniku I. T., odvjetniku u S., protiv tuženika Šibensko–kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Šibenik, Trg Pavla Šubića I., br. 2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. Š., radi komunalnog doprinosa, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. travnja 2019. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 24. travnja 2019. godine,
p r e s u d i o j e
- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Šibensko–kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-05/18-01/39, URBROJ: 2182/1-15-18-2 od 19. rujna 2018. godine i rješenja G. Š., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP-I-363-05/18-01/199, URBROJ: 2182/01-03/1-18-2 od 3. travnja 2018. godine.
- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti G. Š. Klasa: KLASA: KLASA: UP-I-363-05/18-01/199, URBROJ: 2182/01-03/1-18-2 od 3. travnja 2018. godine. Ovim potonjim utvrđena je visina komunalnog doprinosa za izgradnju građevine stambene namjene u Š., predjelu M., na čest. zem. 420/7, 422/5 i 421/4 k.o. Š., u iznosu od 86.321,70 kuna.
Tužitelj u tužbi navodi da se osporeno rješenje temelji na odredbi čl. 31. st. 2., 3. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji Zakon da se ne može primijeniti u konkretnom slučaju s obzirom na činjenicu da se u točki 4. prvostupanjskog rješenja navode svi infrastrukturni radovi koji bi se trebali financirati iz komunalnog doprinosa, a koji radovi da se u niti jednom dijelu ne odnose na uređenje pristupnog puta do zemljišta na kojem je planirana izgradnja građevine, s tim da trenutno ne postoji mogućnost pristupa građevinskim parcelama dok G. Š. ne izgradi pristupnu cestu sukladno građevinskoj dozvoli od 21. rujna 2015., slijedom čega da tuženik pogrešno tumači citirane odredbe, a isto tako da je pozivanje na odredbu č. 30. st. 1. citiranog Zakona neosnovano jer da se ta odredba odnosi na javne površine, nerazvrstane ceste, groblja, krematorije i javnu rasvjetu, u što da ne spada pristupni put do zemljišta na kojem je planirana gradnja građevine. Također, pristupni put da se ne može podvesti ni pod nerazvrstane ceste jer da se iste formiraju sukladno Zakonu o cestama, dok predmetni pristupni put da nema svojstvo nerazvrstane ceste i da s ne nalazi na popisu nerazvrstanih cesta na području G. Š. Slijedom iznijetog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu da donese presudu kojom će se poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje pri obrazloženju osporenog rješenja te je predložio sudu da odbije tužbu tužitelja kao neosnovanu.
Zainteresirana osoba koju je sud temeljem odredbe 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS), pozvao na sudjelovanje u sporu, u svom odgovoru na tužbu navela je kako je čl. 31. st.1. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji zakon je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja, propisano da je komunalni doprinos javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz čl. 30. st.1. istog Zakona, a to su javne površine, nerazvrstane ceste, groblja i krematoriji te javna rasvjeta. nadalje, da je člankom 32. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da rješenje o komunalnom doprinosu obavezno mora sadržavati popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinica lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, a što osporeno rješenje i sadrži. Posebno ističe kako pravo obveznika komunalnog doprinosa na izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture nije u vezi s opremanjem objekata i uređaja komunalne infrastrukture njegove konkretne građevinske čestice, već se komunalni doprinos plaća za izgradnju objekata komunalne infrastrukture koji će se izvršiti na području jedinice lokalne samouprave prema programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
U sporu su održane rasprave 4. ožujka 2019. godine i 19. travnja 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti. Napominje se da je glavna rasprava zaključena na ročištu održanom 4. ožujka 2019. godine, preotvorena budući da je sud bio propustio dostaviti tužitelju odgovor na tužbu zainteresirane osobe.
U dokaznom postupku u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa upravnog postupka koji je, uz odgovor na tužbu dostavio tuženik.
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog spora je obveza plaćanja komunalnog doprinosa za financiranje izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koja je tužitelju određena za izgradnju stambene građevine u Š., predio M. na čest. zem. čest. zem. 420/7, 422/5 i 421/4 k.o. Š. u iznosu od 86.321,70 kn.
Iz spisa upravnog tijela proizlazi kako je G. Š., Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju prvostupanjskom upravnom tijelu 30. ožujka 2018. godine dostavio građevinsku dozvolu Š.–k. ž., Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju KLASA: UP/I-361-03/17-01/0000009, URBROJ: 2182/01-08-17-0005 od 30. lipnja 2017. godine, koja je postala pravomoćna 25. srpnja 2017. godine a kojom se tužitelju dozvoljava građenje građevine stambene namjene-višestambena građevina 3. skupine na k.č. 420/7, 422/5 i 421/4 k.o. Š., zajedno s iskazom mjera za obračun obujma zgrade, a radi obračuna komunalnog doprinosa.
Prvostupanjskim rješenjem tužitelj je obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa za financiranje izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji su utvrđeni u Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2018. godini („Službeni vjesnik G. Š.“ broj: 9/17) koja je tužitelju određena za izgradnju stambene građevine u Š., predio M. na čest. zem. čest. zem. 420/7, 422/5 i 421/4 k.o. Š. u iznosu od 86.321,70 kn, u bitnom jer je prvostupanjsko tijelo smatralo kako su za donošenjem rješenja o komunalnom doprinosu ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama čl. 32. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 188/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15), te čl. 5. Odluke o komunalnom doprinosu G. Š. („Službeni vjesnik G. Š.“ broj: 8/10, 3/12, 6/12, 2/13, 3/13 i 7/13) te je rješenje donijeto pozivom na naznačene odredbe citiranih propisa.
Iz spisa proizlazi i da je tijelo prvog stupnja rješavajući o predmetnom zahtjevu utvrdilo da se predmetni objekt prema Odluci o komunalnom doprinosu G. Š. nalazi u zoni: KD- drugoj zoni, te je visinu komunalnog doprinosa utvrdilo sukladno čl. 5. navedene Odluke, pa je tužitelju utvrđen komunalni doprinos za stambenu građevine obujma 2877,39 m3 po cijeni od 30,00 kn/m3, što daje ukupan iznos od 86.321,70 kn te je prvostupanjsko tijelo upravo u tom iznosu utvrdilo komunalni doprinos. Protiv citiranog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika.
Odredbom čl. 31. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 188/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.
St. 4. istog članka propisano je da plaćanjem komunalnog doprinosa vlasnik građevne čestice, odnosno investitor sudjeluje u podmirenju troškova izgradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture utvrđenih Programom iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona.
St. 7. istog čl. propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se obvezno utvrđuje područja zone u gradu, odnosno općini, ovisno o pogodnosti položaja određenog područja i stupnju opremljenosti objektima i uređajima komunalne infrastrukture, jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po vrsti objekata i uređaja komunalne infrastrukture i po pojedinim zonama, određena u kunama po m3 građevine, način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa, opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima može odobriti djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa i izvore sredstava iz kojih će se namiriti iznos za slučaj potpunog ili djelomičnog oslobađanja od plaćanja komunalnog doprinosa.
St. 8. istog čl. propisano je da komunalni doprinos obračunava se u skladu s obujmom, odnosno po m3 (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevnoj čestici, a kod građevine koja se uklanja zbog građenja nove građevine ili kada se postojeća građevina dograđuje ili nadograđuje, komunalni se doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu.
Odredbom čl. 32. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, na temelju odluke o komunalnom doprinosu iz čl. 31. st. 3. ovog Zakona, u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti.
St. 3. istog članka propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu obvezatno sadrži: 1. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 2. način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa, 3. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi, 4. popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinice lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture, 5. obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz točke 4. ovoga stavka i ostvareni priliv sredstava.
Glede tužbenog navoda tužitelja o tome da se odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu na koje su se pozvali i tuženik i prvostupanjsko tijelo, ne mogu primijeniti na konkretan slučaj s obzirom da se infrastrukturni radovi koji bi se trebali financirati iz komunalnog doprinosa u niti jednom dijelu ne odnose na uređenje pristupnog puta do zemljišta na kojem je planirana izgradnja građevine, a trenutno da ne postoji mogućnost pristupa građevinskim parcelama dok G. Š. ne izgradi pristupnu cestu pa da je pogrešno pozivanje na odredbe koje se odnose na javne površine, nerazvrstane ceste, groblja, krematorije i javnu rasvjetu, u što da ne spada pristupni put do zemljišta na kojem je planirana gradnja građevine, valja reći kako su osporena rješenja utemeljena na za predmetnu upravnu stvar mjerodavnom Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Odluci o komunalnom doprinosu G. Š. te su odredbe citiranih propisa na koje se pozivaju upravna tijela u svojim aktima pravilno i zakonito primijenjene. Naime, među strankama nije bilo sporno da je upravo tužitelj investitor stambene građevine u Š., predio M. na čest. zem. 420/7, 422/5 i 421/4 k.o. Š. na temelju pravomoćne građevinske dozvole, pa je on nedvojbeno, u smislu odredbe čl. 31. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu, obveznik plaćanja komunalnog doprinosa, slijedom čega je na temelju odredbe stavka 4. istog članka dužan sudjelovati u podmirenju troškova izgradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture utvrđenih Programom iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona, odnosno u konkretnom slučaju Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2018. godini („Službeni vjesnik G. Š.“ broj: 9/17). Odluka o komunalnom doprinosu G. Š. predstavlja podzakonski propis koji je donesen sukladno čl. 31. st. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, pa se upravo na temelju iste i utvrđuje visina komunalnog doprinosa na način kako je to i riješeno od strane nadležnog prvostupanjskog upravnog tijela u prvostupanjskom rješenju, koje je zakonito potvrdio i tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv istog. Ovdje se napominje kako među strankama nije bilo sporno da se građevina za koju je utvrđena visina komunalnog doprinosa, prema Odluci o komunalnom doprinosu G. Š. nalazi u zoni: KD - drugoj zoni za koju je propisana jedinična vrijednost od 30,00 kn/m3, te da se radi o stambenoj građevini obujma 2877,39m3.
Nadalje, valja reći kako je odredbom članka 31. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređenje komunalne infrastrukture iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona, pa stoga, po ocjeni ovog suda, obveza sudjelovanja obveznika komunalnog doprinosa u podmirenju troškova izgradnje objekata i uređenja komunalne infrastrukture utvrđenih Programom iz članka 30. stavka 4. ovoga Zakona nije u nikakvoj vezi s opremanjem objekata i uređenjem komunalne infrastrukture tužiteljeve konkretne građevne čestice jer se komunalni doprinos plaća za izgradnju objekata i uređenja komunalne infrastrukture koji će se izvršiti na području jedinice lokalne samouprave prema predmetnom Programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2018. godini („Službeni vjesnik G. Š.“ broj: 9/17). Stoga su potpuno neosnovani i irelevantni tužiteljevi navodi o tome da se infrastrukturni radovi, koji bi se trebali financirati iz komunalnog doprinosa u niti jednom dijelu ne odnose na uređenje pristupnog puta do zemljišta na kojem je planirana izgradnja građevine. Naime, ta činjenica nije ni od kakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, niti je razlog za oslobađanjem od plaćanja komunalnog doprinosa.
Obzirom na sve navedeno, pravilno je prvostupanjsko tijelo obvezalo tužitelja na plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od 86.321,70 kn.
Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zbog svega navedenog, a na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen i presuđeno je kao u izreci.
Budući da tužitelj nije uspio u sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti i riješiti kao u točki II izreke presude.
U Splitu, 24. travnja 2019. godine
S U D A C
Ana Jurišić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Pamela Jerković