Broj: Kž 677/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. T. zbog kaznenog djela iz čl. 34 st. 2 t. 5 i dr. KZRH odlučujući o žalbi opt. Z. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 25. studenog 2016 godine br. Kv-I-27/16 (K-14/16), u sjednici održanoj 12. siječnja 2017 godine,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba opt. Z. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 25. studenog 2016 godine br. Kv-I-27/16 (K-14/16), na temelju čl. 402 st. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 – dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je suđenje u odsutnosti opt. Z. T. zbog kaznenog djela iz čl. 34 st. 2 t. 5 i dr. KZRH.

              Protiv ovog rješenja podnio je žalbu opt. Z. T. osobno, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsko rješenje na način da mu se „ima omogućiti da se sudi u njegovom odnosno mom prisustvu“.

              Žalba nije osnovana.

              Opt. Z. T. određen je pritvor rješenjem Županijskog suda u Sisku od 6. svibnja 2011 godine i raspisana međunarodna tjeralica dana 2. lipnja 2011 godine, a kako optuženik za cijelo vrijeme boravi u Republici Srbiji i njen je  državljanin, te se ne odaziva na pozive suda unatoč poznatoj adresi prebivališta u drugoj državi, a ne postoji mogućnost da optuženik bude izručen Republici Hrvatskoj, ostvareni su uvjeti predviđeni u odredbi čl. 402 st. 3 ZKP/08, jer optuženik nije dostižan državnim tijelima.

              Pritom je sasvim neosnovan prigovor optuženika kako on može biti dostupan preko video linka, jer odredba čl. 402 st. 1 ZKP/08 propisuje izričito osobnu prisutnost optuženika na raspravi kao uvjet za njeno održavanje, zbog čega odredba čl. 402 st. 3 ZKP/08 i predviđa uvjete za suđenje u odsutnosti kada za to postoje važni razlozi, a to su težina kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret i protek vremena od njihovog počinjenja i stoga mogućnost nastupa zastare kaznenog progona.

              Stoga je valjalo žalbu opt. Z. T. odbiti kao neosnovanu, a kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti po odredbi čl. 494 st. 4 ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je sukladno odredbi  čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/08 riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 12. siječnja 2017 godine