1

Broj: Jž-927/2019

 

                                         

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.Ž., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od                                22. veljače 2019., broj: 20. Pp J-15/2019-54, u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba okr. M.Ž. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.Ž. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 600,00 (šesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.             

                                                               Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji od 22. veljače 2019., broj: 20. Pp J-15/2019-54, proglašen je krivim okr. M.Ž. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 20 dana te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 2.300,00 kuna.

 

Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika A.M., zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se ista preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, pri čemu ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

Međutim, suprotno navedenoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Slijedom navedenog, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni.

 

Nadalje, u okviru ove žalbene osnove okrivljenik pobija i utvrđenje prvostupanjskog suda da je tijekom postupka očito izbjegavao primitak poziva za raspravu, navodeći da „iz razloga što je u to vrijeme (božićnih i novogodišnjih blagdana) okrivljenik mogao biti i odsutan“. Time, očigledno, iako to u žalbi nije izrijekom naveo, smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane i time počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

Međutim, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljeniku osobno uručena obavijest iz čl. 109.a Prekršajnog zakona, čime je okrivljenik bio upoznat da će se protiv njega pokrenuti prekršajni postupak te je upoznat sa svojim temeljnim pravima i obavezama. Isto tako, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik ispitan 19. travnja 2017., zamolbeno na Prekršajnom sudu u Makarskoj, kojom prilikom je iznio svoju obranu, te da mu je za glavnu raspravu zakazanu za 3. siječnja 2019. upućen poziv na adresu koju je prilikom primitka prethodno navedene obavijesti naznačio kao svoju adresu, da se poziv vratio s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“, a nakon čega je prvostupanjski sud, za glavnu raspravu zakazanu za 22. veljače 2019., dostavu poziva izvršio putem oglasne ploče.

 

U takvoj procesnoj situaciji, kada okrivljenik nesporno ima saznanje da se protiv njega vodi prekršajni postupak, a poziv mu se nije mogao uručiti na adresu stanovanja koju je sam naznačio, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da navedene okolnosti upućuju da okrivljenik očito izbjegava primitak poziva.

 

Člankom 145. st. 5., rečenica prva, Prekršajnog zakona propisano je:

„(5) Ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (čl. 108. st. 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.“.

 

Slijedom navedenog, u ovom prekršajnom postupku je dostava poziva okrivljeniku uredno izvršena i prvostupanjski sud je osnovano, sukladno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, proveo glavnu raspravu 22. veljače 2019. bez njegove prisutnosti, pravilno zaključivši da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

Svakako treba napomenuti da je za glavnu raspravu zakazanu za 22. veljače 2019. dostava poziva branitelju okrivljenika bila uredno izvršena, no isti nije pristupio na glavnu raspravu, a niti je svoj nedolazak ispričao.

 

U odnosu na žalbene navode kojima se zaključak suda da okrivljenik očito izbjegava primitak poziva pobija činjenicom eventualnog odsustva okrivljenika zbog Božićnih i Novogodišnjih blagdana, treba navesti da se takvim žalbenim navodima uopće ne tvrdi da bi okrivljenik bio odsutan i da zbog toga nije mogao primiti poziv, nego se samo naznačuje mogućnost da je okrivljenik bio odsutan, a što nikako ne znači i da je bio odsutan. Osim toga, okrivljenik je u obavijesti iz čl. 109.a Prekršajnog zakona uredno upozoren da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja sankcije dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče.

 

Stoga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud povrijedio zakon na njegovu štetu „jer ga je proglasio krivim, iako tijekom prvostupanjskog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da je isti svojim postupanjem ostvario obilježja navedenog prekršaja na način kako je to opisano u izreci pobijane presude“.

 

Iz ovakvog obrazloženja navedene žalbene osnove, evidentno je da okrivljenik zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik uopće ne iznose razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

 

S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja za koja je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

 

U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je svjedokinja B.Ž. u bitnome potvrdila navode njegove obrane, što nije točno. Prvostupanjski sud je proveo temeljitu i cjelovitu analizu obrane okrivljenika i iskaza navedene svjedokinje (list 9, odlomak 3 pobijane presude) te pravilno uočio određena bitna odstupanja, zbog čega je iste osnovano ocijenio neuvjerljivim. Za razliku od toga, iskazi svjedokinja V.K. i S.G. su međusobno neproturječni i istima je prvostupanjski sud osnovano povjerovao. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaze ovih dviju svjedokinja tvrdeći da „imenovane uopće ne navode da su tjelesne ozljede zadobile na način kako se to navodi u izreci presude“, budući da svjedokinja V.K. izrijekom navodi da je bila kod liječnika, da posjeduje medicinsku dokumentaciju te da je spremna tražiti naknadu nematerijalne štete, između ostalog, i zbog zadobivenih povreda, a svjedokinja S.G. je također opisivala da je zadobila povrede. Ovdje svakako treba navesti da eventualni nastanak tjelesnih ozljeda nije konstitutivno obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljenik proglašen krivim. Nije točno da su navedene svjedokinje na mjestu događaja odbile ponuđenu liječničku pomoć, budući da su obje iskazale da su ih pregledali djelatnici hitne medicinske pomoći, koji su im sugerirali da bi morali otići u OB Vinkovci, a što je također posredan dokaz da su svjedokinje imale ozljede. Činjenica da su svjedokinje odbile odlazak u OB Vinkovci, nego su otišle k liječniku u svom mjestu prebivališta (Novi Sad) ne čini njihove iskaze nevjerodostojnim, kako to neosnovano smatra okrivljenik.

 

Osim toga, a što je vrlo bitno za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, obrana okrivljenika koju je iznio u prvostupanjskom postupku razlikuje se od obrane koju je dao u tijeku provođenja izvida prekršaja. Naime, okrivljenik je 28. lipnja 2016., zakonito, potpuno u skladu s odredbom čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, ispitan u Postaji granične policije Bajakovo, kojom prilikom je priznao da je inkriminirane prilike postupao upravo onako kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

 

Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, a budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Pritom je, i po ocjeni ovog suda, od odlučujućeg značaja intenzitet djela (fizički napad na dvije osobe), kao i činjenica da je okrivljenik pravomoćno osuđivan zbog istovrsnog prekršaja, a što sve otklanja bilo kakvu mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, kao i da bi bio u obvezi uzdržavati još neke osobe pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 600,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. travnja 2019.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.