- 1 -              II Kž 136/2019-4

Broj: II Kž 136/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 2. i 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2019. broj Kov-iz-8/19 (Kov-21/19) o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. travnja 2019.,

r i j e š i o   j e:

Žalba okrivljenog D. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M., zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 2. i 4. i članka 111. točaka 1. i 4. u vezi s člankom 51. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. M. po branitelju N. G., odvjetniku iz Z., ne konkretizirajući žalbenu osnovu, a uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske „uvaži žalbu i protiv okr. D. M. ukine istražni zatvor iz razloga navedenog u čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a“.

Žalba nije osnovana.

Razmatranjem sadržaja i razloga žalbe, utvrđuje se da žalitelj u suštini rješenje pobija prigovorima činjenične naravi. Međutim, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio te cijenio sve činjenice i okolnosti odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. M. i to, kako vezano uz postojanje opće, tako i okolnosti u kojima se ostvaruje posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., po kojoj je zakonskoj osnovi istražni zatvor pobijanim rješenjem produljen.

Prije svega, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela teškog ubojstva na štetu M. M. i S. M., i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. ožujka 2019. broj K-DO-193/18., Is-Do-66/18. i dokaza na kojima se ona temelji, osobito onih koje prvostupanjski sud poimence nabraja u obrazloženju pobijanog rješenja.

Time je, protivno navodima žalbe, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZPK/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. U tom kontekstu, u ovom trenutku, za odluku o istražnom zatvoru nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se pokušava dovesti u pitanje motiv izvršenja kaznenih djela (novac pronađen na „relativno vidljivom mjestu“, okrivljenik s oštećenicima bio u dobrim odnosima), kao ni tvrdnja da je dvoje svjedoka vidjelo NN mušku osobu kako se udaljava iz kuće oštećenika. Sve ovo ulazi u nadležnost raspravnog vijeća koje će, nakon provedene rasprave i ocjene izvedenih dokaza, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, dok je za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban dostatan stupanj osnovane sumnje, koji ovdje, imajući u prvom redu u vidu rezultate provedenog biološkog vještačenja, svakako postoji.

Jednako tako, a protivno daljnjim žalbenim navodima, osnovano i pravilno prvostupanjski sud kod okrivljenog D. M. nalazi one osobite okolnosti koje svojim značajem govore o konkretnoj i razborito predvidivoj opasnosti od počinjenja novog istog ili istovrsnog kaznenog djela na slobodi, i time opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Naime, okrivljeni D. M. je sada osnovano sumnjiv da je počinio dva kaznena djela teškog ubojstva, na način da je M. M., za koju je znao da se radi o slabo pokretnoj osobi starije dobi, i S. M., nožem ukupne duljine 32,5 cm, a duljine oštrice 19,5 cm, zadao više reznih rana, od kojih su na mjestu preminuli, nakon čega je s mjesta događaja otuđio zasad nepoznati iznos novca. Razmatrajući izloženo u svjetlu nesporne činjenice da je okrivljenik od 2007. do 2015. u četiri navrata pravomoćno kazneno osuđen, među ostalim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, prijetnje te kazneno djelo razbojništva, dakle, djela s elementima nasilja, za koja su mu izricane i kazne zatvora koje očito na njega nisu polučile očekivani preventivni učinak, ovaj drugostupanjski sud nalazi osnovanim i pravilnim zaključak suda prvog stupnja o postojanju visokog stupnja vjerojatnosti da će boravkom na slobodi okrivljenik ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Uz izložene okolnosti, svakako valja pri odluci o potrebi primjene mjere istražnog zatvora razmotriti i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika. Naime, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prof. dr. sc. A. B. proizlazi da, iako je prema sada provedenim ispitivanjima i testiranjima okrivljenika, on tempore criminis bio ubrojiv, valja voditi računa da se radi o osobi kod koje se razvio dissocijalan poremećaj ličnosti, koji se karakterizira u zanemarivanju prava drugih, vlastitom rizičnom ponašanju, kršenju zakonskih normi, impulzivnosti i emocionalnoj nestabilnosti okrivljenika, time da vještak ističe kao nepovoljnu činjenicu to što okrivljeni D. M. ima slab uvid u navedene smetnje, koje negira. Zbog navedenog, iako nema elemenata za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, vještak svakako preporučuje provođenje tretmana, kod okrivljenika postojećih, psihičkih smetnji.

Razmatrajući, dakle, sve ranije izložene činjenice, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je protiv okrivljenog D. M. u ovom trenutku nužno produljenje mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., sve radi otklona postojeće i konkretno predvidive opasnosti od ponavljanja djela, time da se ista svrha za sada ne može ostvariti nekom blažom mjerom predviđenom ZKP/08. Naime, i po ocjeni ovog suda niti jedna blaža mjera ne predstavlja dostatnu sigurnost otklanjanja kod okrivljenika utvrđene opasnosti od iteracije.

Stoga, tvrdnje žalitelja da opasnost mora biti konkretizirana na određenu osobu ili grupu uz paušalni navod da okrivljenik nije ni s kime u sukobu, zbog čega, prema njegovom mišljenju ne postoji opasnost po druge osobe, nisu osnovane i ne utječu na pravilnost primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Također, uzimajući u obzir ranije izloženim činjenicama utvrđeni stupanj iteracijske opasnosti, neosnovan je i navod žalbe da je istražni zatvor od „preko četiri mjeseca“ utjecao na okrivljenika da se ubuduće kloni protupravnog ponašanja. Ovo osobito kada se ima u vidu činjenica da je okrivljenik ranije osuđivan kaznama zatvora, pa tako i kaznom zatvora u trajanju od pet godina na koju je osuđen 2012. zbog kaznenog djela razbojništva, a koja očito na njega nije polučila očekivani preventivni učinak, s obzirom na to da se sada ponovno javlja kao osnovano sumnjiv, i to za učin dva kaznena djela teškog ubojstva.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.             

Zagreb, 17. travnja 2019.