Broj: Kž 669/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. S., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog V. S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. studenog 2016. broj Kov-18/16, u sjednici održanoj 17. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog V. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog V. S. za izdvajanjem iz spisa dokaza i to zapisnika o ispitivanju svjedoka M. Ć. (listovi 545-547), zapisnika o ispitivanju svjedoka I. G. (listovi 548-550) te nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. (listovi 560-576 spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni V. S. putem braniteljice, odvjetnice S. J., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvate prijedlozi okrivljenika za izdvajanje nezakonitih dokaza iz spisa, podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da dokazi čije je izdvajanje predložio okrivljeni V. S. nisu nezakoniti, a za svoju odluku je dao jasne, dostatne i valjane razloge.

Stoga u pobijanom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj tvrdnjama da su u cijelosti nejasni navodi iz obrazloženja pobijanog rješenja o tome da će obrana imati prilike, ako se optužnica potvrdi, na kontradiktoran način ispitivati svjedoke i vještaka u ovom postupku te da pobijano rješenje ne sadrži uopće razloge o tome zašto nije prihvaćen prijedlog obrane za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitog dokaza nalaza i mišljenja vještaka A. B. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., no ni pri tome nije utvrđeno da bi u njemu bila ostvarena neka od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući zakonitost zapisnika o ispitivanju svjedokinja M. Ć. i I. G., žalitelj ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da su dokazne radnje ispitivanja tih svjedokinja provedene prije negoli je on zaprimio rješenje suca istrage kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja o provođenju istrage pa stoga, kada okrivljenik nije ni znao da je rješenje o provođenju istrage postalo pravomoćno, čime je protiv njega započeo kazneni postupak, nije ni mogao tražiti da sudjeluje u provođenju tih dokaznih radnji. Smatra da je time onemogućen u tome da se služi svojim pravima u postupku, čime mu je povrijeđeno pravo na obranu, zbog čega su ti dokazi nezakoniti na temelju članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da je državno odvjetništvo, sukladno članku 124. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14. – dalje u tekstu: Ustav), samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je, između ostaloga, ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela. Radi oživotvorenja ove Ustavom proklamirane temeljne ovlasti i dužnosti, državni odvjetnik je, u smislu odredbe članka 38. stavka 2. ZKP/08., ovlašten i dužan, između ostaloga, poduzimati potrebne radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja; poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage; pokrenuti i voditi istragu te provoditi i nadzirati provođenje dokaznih radnji. Provodeći prethodni postupak u konkretnom predmetu, državni odvjetnik je u svemu postupio sukladno citiranim ustavnim i zakonskim odredbama o položaju te ovlastima i dužnostima državnog odvjetnika u hrvatskom kaznenom postupku. Naime, zapisnici o ispitivanju svjedokinja M. Ć. i I. G. sastavljeni su sukladno odredbama ZKP/08. o ispitivanju svjedoka u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage, odnosno u stadiju stranačkog postupanja s ciljem da se u stadiju postupka pred sudom opravda tvrdnja o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, dok okolnost da okrivljenik i njegova braniteljica nisu bili obaviješteni o provođenju tih dokaznih radnji ne predstavlja povredu konfrontacijskog prava obrane zajamčenog člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava i člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje u tekstu: Konvencija). Naime, nijednom odredbom ZKP/08. nije propisana obveza državnog odvjetnika da u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ročištu na kojem se ispituju svjedoci. Naravno da se zaključak o postojanju krivnje određene osobe za počinjenje određenog kaznenog djela ne bi mogao izvesti jedino iz dokaza koji je izvela samo jedna stranka u postupku i u odnosu na koji druga stranka nije imala mogućnost ispitivanja, no to vrijedi za onaj stadij kaznenog postupka u kojem je došlo do kontradiktorne rasprave. Budući da se konfrontacijska klauzula propisana prethodno citiranim odredbama Ustava i Konvencije odnosi na cjelokupni kazneni postupak u cilju ostvarenja načela prava na pravično suđenje, a da se ono u cijelosti ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja, nema govora o povredi prava zajamčenog člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava, odnosno člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije, a posljedično tome ni zapisnici o ispitivanju svjedokinja M. Ć. i I. G. nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja u odnosu na odbijanje njegovog prijedloga da se iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz izdvoji nalaz i mišljenje vještakinje A. B., okrivljenik u svojoj žalbi navodi da se radi o dokazu koji tijekom istrage uopće nije dostavljen ni njemu ni njegovoj braniteljici, već su oni samo obaviješteni o dovršetku istrage. Smatra da je time onemogućen u svom pravu na eventualno predlaganje dopune vještačenja i isticanja primjedbi na isto, tako da mu je i na taj način povrijeđeno pravo na obranu.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, ni u odnosu na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo, financije i poreze, dipl. oec. A. B. ne postoji nijedan od razloga i to kako onih propisanih odredbom članka 10. ZKP/08., tako ni onih koje imaju u vidu odredbe ZKP/08. koje se odnose na vještačenje (članci 308.-328. ZKP/08.), zbog kojeg se na njemu ne bi mogla temeljiti sudska odluka. Uz sve ono što je prethodno navedeno u odnosu na prvu skupinu dokaza o čijoj je zakonitosti odlučeno pobijanim rješenjem, ovdje još treba navesti sljedeće. Navedeni nalaz i mišljenje je na temelju naloga državnog odvjetnika (nalog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-3/2016, Is-Do-13/2016 od 7. lipnja 2016., listovi 557-558 spisa predmeta) izradila osoba koja ispunjava sve uvjete za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka propisane člankom 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" br: 88/08., 8/09., 126/11. i 120/12.) i u odnosu na koju ne postoji nijedan od razloga za izuzeće, odnosno otklon od obavljanja te dužnosti propisanih člankom 311. u svezi s člancima 37. i 32. ZKP/08., dok će okrivljenik u tijeku rasprave imati priliku osporavati utvrđenja koja proizlaze iz tog dokaza, stavljati prigovore na isti i neposredno ispitati vještakinju te predložiti da se vještačenje obnovi (članak 317. ZKP/08.) ili da se zatraži mišljenje drugog vještaka (članak 318. ZKP/08.).

Kako, dakle, žalba okrivljenog V. S. nije osnovana, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. siječnja 2017.