Broj: Kž 628/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi braniteljice opt. R. H., odvjetnice M. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 04. srpnja 2016., broj: Kv I-140/16 (K-8/14), u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2016. i 17. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba braniteljice opt. R. H., odvjetnice M. B., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe čl. 403. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08), braniteljica opt. R. H., odvjetnica M. B., kažnjena je zbog nedolaska na raspravu dana 10. svibnja 2016. novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kn, koji je iznos dužna platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti rješenja.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnijela braniteljica opt. R. H., odvjetnica M. B., i to zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

              Žalba je osnovana.

              Opravdano žaliteljica navodi da je za donošenje pobijanog rješenja bilo nadležno raspravno vijeće, kao funkcionalno nadležno tijelo, a ne izvanraspravno vijeće, čime je ostvarena povreda iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, u žalbi pogrešno označena kao apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1. ZKP/08, koja se odnosi na nepropisan sastav suda.

              Naime, mogućnost kažnjavanja branitelja zbog razloga tzv. procesne nediscipline (odnosno zbog nedolaska na raspravu uredno pozvanog branitelja koji nije izvijestio sud o razlogu spriječenosti odmah po saznanju za taj razlog, te zbog napuštanja rasprave bez odobrenja) propisana je u odredbi čl. 403. ZKP/08, smještenoj u Glavi XXI, pod nazivom Rasprava, a podnaslovom Pretpostavke za održavanje glavne rasprave. Nema sumnje da postojanje pretpostavki za održavanje rasprave utvrđuje raspravno vijeće, odnosno sudac pojedinac pred kojim se ima voditi rasprava, a to podrazumijeva i donošenje odluka vezanih uz te okolnosti. Hoće li to učiniti odmah ili na idućem zasjedanju pitanje je koje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja (odnosno je li ili nije moguće odmah utvrditi opstojnost pretpostavki za takvu odluku). Iako odluka o kažnjavanju branitelja nije nužno povezana s time da je to bio isključivi razlog za odgodu rasprave (kada sud može, osim izricanja novčane kazne branitelju, odrediti da i troškovi odgode padaju na teret tog branitelja), podatak da su obje te ovlasti suda sadržane u istom zakonskoj odredbi (čl. 403. ZKP/08) upućuje da je upravo raspravno vijeće ono koje je ovlašteno za donošenje tih odluka.

              Kako je to već spomenuto, nije u pravu žaliteljica, odvjetnica M. B., kada se poziva na bitnu postupovnu povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, jer da je iz dikcije odredbe čl. 403. ZKP/08 vidljivo da je mogućnost kažnjavanja branitelja rezervirana za situaciju u kojoj je došlo do odgode rasprave upravo zbog nedolaska branitelja. Naime, odredba čl. 403. ZKP/08 glasi:

„Ako na raspravu ne dođe branitelj koji je uredno pozvan, a ne izvijesti sud o razlogu spriječenosti, čim je za taj razlog saznao, ili ako branitelj bez odobrenja napusti raspravu, sud ga može kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kn i odrediti da troškovi odgode padaju na teret branitelja, te o izricanju novčane kazne obavijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru.“

Iz prezentiranog sadržaja razvidno je da ZKP ovdje predviđa dvije situacije: s jedne strane izricanje novčane kazne branitelju, za koju kao alternativne pretpostavke traži da bude „uredno pozvan, a ne izvijesti sud o razlogu spriječenosti čim je za taj razlog saznao“ ili da „bez odobrenja napusti raspravu“, a s druge strane dodatno predviđa i mogućnost da u pojedinim situacijama branitelju naloži snošenje troškova odgode rasprave. Dakle, treba ponoviti da se iz dikcije ove odredbe nikako ne može izvući zaključak koji sugerira žaliteljica, odnosno da je uvjet izricanja novčane kazne branitelju taj da je zbog njegovog nedolaska, odnosno neopravdanog odlaska s rasprave došlo do odgode iste.

              Novčano kažnjavanje branitelja povezano je, kako je to već ranije naznačeno, s potrebom discipliniranja stranaka, odnosno njihovih zastupnika, kao i drugih sudionika postupka od kojih se traži da poštuju zakonom propisane obveze i dužnosti, pa je tako npr. u čl. 405. ZKP/08 predviđena mogućnost kažnjavanja uredno pozvanog svjedoka novčanom kaznom u slučaju njegovog neopravdanog izostanka s rasprave, dok prema odredbi čl. 147. st. 1. ZKP/08 svjedok podmiruje troškove odgode dokazne radnje ili rasprave prouzročene svojom krivnjom i razmjerni dio paušalne svote.

              Pri ponovnom odlučivanju prvostupanjski će sud otkloniti uočeni nedostatak, te će u nadležnom vijeću analizirati i utvrditi postoje li pretpostavke za donošenje odluke o novčanom kažnjavanju žaliteljice.

              Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. siječnja 2017.