Broj: Kžzd-57/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Stanke Vuk-Pintarić, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv opt. G. F., zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. u svezi st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-13/16-17 od 21. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I./ Djelomično se prihvaća žalba opt. G. F., preinačuje se pobijana presuda u odluci o posebnoj obvezi i troškovima kaznenog postupka na način da se temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 nalaže opt. G. F. da popravi štetu počinjenu kaznenim djelima na način da u roku od 1 (jedne) godine plati dug na ime uzdržavanja i to za mldb. K. F. u iznosu od 12.919,00 kn i za mldb. K. F. u iznosu od 13.279,00 kn, jer se u protivnom izrečena uvjetna osuda može opozvati, dok se temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, u daljnjem tekstu ZKP/08) opt. G. F. obvezuje na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kn u roku od 15 dana.

 

              II./ U preostalom dijelu žalba opt. G. F. odbija se kao neosnovana, te se u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suda prvog stupnja opt. G. F. proglašen je krivim za dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koja su mu temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11 utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci za svako kazneno djelo, nakon čega je temeljem čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, s time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku je naložena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelima na način da u roku od četiri mjeseca plati dug na ime uzdržavanja i to za mldb. K. F. u iznosu od 12.919,00 kn i za mldb. K. F. u iznosu od 13.279,00 kn jer se u protivnom uvjetna osuda može opozvati.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn u roku od 15 dana.

 

Protiv navedene presude žali se optuženik po branitelju G. Z., odvjetniku iz L. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-513/16-2 od 15. prosinca 2016. godine.

 

Žalba optuženika djelomično je osnovana.

 

Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ne navodeći koji vid navedene bitne povrede je počinjen, već se samo poziva na razloge kojima pobija pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja smatrajući da je zbog tih razloga počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka, zbog čega će navedeni razlozi biti analizirani i ocijenjeni u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se i tiču navedene žalbene osnove. Stoga je u pogledu žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, optuženik pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, stvarno samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ne tvrdi da neka odlučna činjenica ne bi bila utvrđena, u kom slučaju bi se sukladno čl. 470. st. 3. ZKP/08 radilo o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, s bitnom tvrdnjom da je pogrešan zaključak i utvrđenje suda prvog stupnja da nije uzdržavao malodobne oštećene, te da u određenom periodu nije imao opravdani razlog zbog kojeg svoju obvezu plaćanja uzdržavanja nije ispunjavao, koju tvrdnju obrazlaže na način da ponavlja svoju obranu. Tako optuženik ponavlja da su malodobne oštećene u inkriminiranom periodu tijekom zime neprekidno boravile kod njega budući da njihova majka nije imala grijanje u stambenom prostoru, a također su i cijela ljeta provodile s njim ili njegovim roditeljima na ljetovanju u vikendici njegovih roditelja, u kom periodu je podmirivao sve njihove životne potrebe, na koji način je doprinosio za uzdržavanje malodobnih oštećenih. Nadalje, ponavlja svoju obranu da je malodobnim oštećenima kupovao različite stvari i podmirivao različite izdatke (krštenje i dr.), čime je također doprinosio za njihovo uzdržavanje. Također ističe da je 5. lipnja 2016. doživio tešku ozljedu prilikom pada s visine, kada je zadobio višestruki prijelom rebara, iz čega proizlazi da nije bio radno sposoban u cijelom inkriminiranom razdoblju, te da sama činjenica što nije prijavljen kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje automatski ne znači da nije tražio posao, a kako to zaključuje sud prvog stupnja.

 

Suprotno citiranim žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da optuženik u cijelom inkriminiranom periodu nije uzdržavao malodobne oštećene K. i K. F., svoje kćerke, koje je po zakonu dužan uzdržavati, na način, u visini i rokovima određenim pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj P-767/13-15 od 2. srpnja 2014., za što nije imao opravdani razlog, koje utvrđenje je obrazložio s jasnim, valjanim i opširnim razlozima koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, a koje optuženik ranije navedenom žalbenom argumentacijom ničim nije doveo u pitanje.

 

Naime, prema citiranoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu optuženik je bio dužan u inkriminiranom periodu za uzdržavanje malodobnih oštećenih doprinositi mjesečni iznos od 500,00 kn za svaku od njih i to na način da navedeni novčani iznos uplaćuje na tekući račun majke i zakonske zastupnice I. K. otvoren kod P. banke broj ..., svaki mjesec do 15. u mjesecu, koju obvezu optuženik nesporno nije ispunjavao, što i sam priznaje. Dakle, optuženik nije ispunjavao obvezu uzdržavanja na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom. Činjenica da su malodobne oštećene u određenim razdobljima tijekom zime odnosno ljeta i vikendima boravile kod optuženika, kada je optuženik podmirivao njihove svakodnevne potrebe (prehrana i slično), te da im je kupovao stvari i podmirivao određene troškove (krstitke), što optuženik ističe u svojoj obrani i ponavlja u žalbi, a što u određenoj mjeri potvrđuje majka i zakonska zastupnica mldb. oštećenih, suprotno žalbenim navodima, ne predstavlja od strane optuženika ispunjenje obveze uzdržavanja sukladno pravomoćnoj i ovršnoj ispravi, tim više što se majka i zakonska zastupnica malodobnih oštećenih nije suglasila da optuženik na taj način, umjesto načina iz ovršne isprave, u određenom razdoblju ispunjava obvezu uzdržavanja, kako to proizlazi u biti iz suglasnih navoda majke i zakonske zastupnice malodobnih oštećenih i obrane optuženika, te kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja i s valjanim razlozima obrazložio, koje razloge prihvaća ovaj sud. Zbog navedenih razloga nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je na opisane načine ispunjavao obvezu uzdržavanja sukladno ovršnoj ispravi. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio da optuženik nije imao opravdane razloge da ne ispunjava obvezu uzdržavanja sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi, s obzirom da je kao mlada i radno sposobna osoba bio sposoban za privređivanje, što više, prema svjedočkom iskazu I. K., majke i zakonske zastupnice malodobnih oštećenih, ostvarivao je prihode obavljajući limarske poslove tzv. radom na crno, na vjerodostojnost kojeg iskaza upućuje i činjenica da je optuženik oštećenima kupovao različite stvari i snosio određene troškove, u svezi čega je u spis predao račune, iz čega proizlazi da je imao novčanih sredstava za plaćanje uzdržavanja. U prilog navedenog zaključka govori i obrana samog optuženika, kao i suglasni iskaz svjedokinje I. K., da je optuženik rekao majci i zakonskoj zastupnici malodobnih oštećenih da od njega neće dobiti ni lipe, pravdajući takav svoj postupak trošenjem novaca od strane majke i zakonske zastupnice za kupnju alkohola i cigareta, dakle za njezine potrebe. Činjenica da je optuženik dana 5. lipnja 2016. doživio tešku ozljedu, pad s visine, uslijed čega je zadobio višestruki prijelom rebara, zbog čega se nalazio na bolničkom liječenju 10 dana, kada izvjesno nije bio radno sposoban, ničim ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja o nepostojanju opravdanih razloga zbog kojih optuženik nije plaćao uzdržavanje za malodobne oštećene sukladno ovršnoj ispravi s obzirom da inkriminirani period za koji je optuženik proglašen krivim počinje 2. srpnja 2014., a završava 31. kolovoza 2016., dakle, optuženik je navedenu tjelesnu ozljedu zadobio par mjeseci prije završetka inkriminiranog perioda.

 

Zbog navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Premda optuženik pobija presudu i zbog povrede kaznenog zakona, navedeno žalbeno pobijanje ničim ne konkretizira niti argumentira, te je stoga u pogledu navedene žalbene osnove pobijana presuda ispitana samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika ni u jednom pitanju iz čl. 469. ZKP/08.

 

Optuženik pobija presudu zbog odluke o kazni smatrajući da mu je izrečena previsoka kazna s obzirom na utvrđene i vrednovane okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne odnosno kaznenopravne sankcije, a također se žali i na dosuđeni rok u kojem treba ispuniti naloženu obvezu s navođenjem da kao nezaposlena osoba neće biti u mogućnosti u roku od četiri mjeseca ispuniti obvezu.

 

Što se tiče utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora, izrečene jedinstvene kazne zatvora i izrečene uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine, suprotno žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja je pravilno vrednovao utvrđene okolnosti relevantne za izbor kazne odnosno kaznenopravne sankcije, koje utvrđenje se žalbom ne pobija. Tako je osnovano cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je optuženik u inkriminiranom razdoblju malodobnim oštećenima kupovao različite stvari i podmirivao određene troškove, u svezi čega je priložio račune, te da su malodobne oštećene tijekom ljeta odnosno zime znale boraviti kod njega, kada je o njima brinuo i snosio troškove, s obzirom da je optuženik na taj način kao roditelj skrbio o malodobnim oštećenima i njihovim potrebama, dok mu je kao otegotne okolnosti osnovano cijenio duljinu inkriminiranog perioda u kojem nije platio niti jedan alimentacijski obrok sukladno ovršnoj ispravi, oštetivši svaku oštećenu za iznos od 20.000,00 kn, kao i raniju višestruku osuđivanost, doduše za drugu vrst kaznenih djela. Sud prvog stupnja je navedene okolnosti pravilno vrednovao kada je optuženiku za počinjena kaznena djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine, koje i ovaj sud ocjenjuje primjerenim osobi optuženika, pogibeljnosti kaznenih djela za koja je proglašen krivim te podobnim i neophodnim za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Što se tiče naložene posebne obveze da optuženik u roku od četiri mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelima na način da oštećenicima isplati u pobijanoj presudi navedene novčane iznose, u pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je rok od četiri mjeseca koji je određen pobijanom presudom prekratki rok imajući u vidu s jedne strane da optuženik treba platiti preko 26.000,00 kn, te s druge strane činjenicu da nema stalne izvore prihoda jer je nezaposlen. Zbog navedenih razloga je u tom dijelu prihvaćena žalba optuženika, te preinačena pobijana presuda u odnosu na naloženu posebnu obvezu u smislu da je optuženik dosuđene novčane iznose dužan platiti oštećenima u roku od jedne godine, s time da u slučaju neispunjenja posebne obveze uvjetna osuda može biti opozvana.

 

U pravu je optuženik kada se sadržajno žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s tvrdnjom da je dosuđeni paušalni iznos od 2.000,00 kn previsok uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka. Stoga je i u tom dijelu prihvaćena njegova žalba i preinačena pobijana presuda na način da je optuženik obvezan na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

 

Stoga je temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08 djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika valjalo preinačiti pobijanu presudu na način kako je navedeno u toč. I./ izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem čl. 482. ZKP/08, kako je navedeno u toč. II./ izreke ove presude.

 

U Varaždinu, 17. siječnja 2017.