Broj: Kž-10/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Nade Marincil, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv okrivljene L. B.-C., radi kaznenog djela iz čl. 181. st. 8. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Kov-89/16-18 od 1. prosinca 2016., u sjednici održanoj 18. siječnja 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene L. B.-C. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 351. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 -odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) odbio prijedlog obrane za izdvajanje nalaza i mišljenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu od 21. ožujka 2016., kao nezakonitog dokaza.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena putem branitelja dr. sc. T. J., odvjetnika iz Z. bez navođenja žalbene osnove s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoji nalaz i mišljenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 12. ožujka 2016..

Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-10/17 od 13. siječnja 2017. isti vratilo.

              Žalba nije osnovana.

Prije svega valja primijetiti da okrivljenica u prvom dijelu žalbe iznosi žalbene tvrdnje u kojima izlaže svoj stav o nezakonitom postupanju Općinskog suda u Čakovcu u ovom predmetu, pa tako ističe da je optužnica potvrđena iako joj ista nije bila dostavljena na zakoniti način, izostala je i pouka da ima pravo odgovoriti na optužnicu, te je sjednica vijeća održana izvan zakonom propisanog roka od dva mjeseca. Vezano za samu sjednicu vijeću žaliteljica ističe da je zapisnik od 22. rujna 2016. ostao nedovršen i bez ikakvog procesnog rješenja tako da okrivljenica i njezin branitelj nisu uopće imali saznanja o tome da bi se prvostupanjski sud nekom obraćao i zbog čega.

Slijedom svega navedenog, okrivljenica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, ZKP/08 i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda s dopunskim protokolima.

Imajući na umu da je pobijanim rješenjem odlučeno samo o prijedlogu obrane za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitog dokaza nalaza i mišljenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 21. ožujka 2016., prethodno izložene žalbene tvrdnje okrivljenice se u ovom žalbenom postupku ukazuju kao irelevantne.

Vezano za samo pobijano rješenje, okrivljenica prije svega ističe da je prvostupanjski sud postupio protivno čl. 351. ZKP/08 (žaliteljica u žalbi očitom omaškom navodi čl. 355. st. 1. ZKP/08), time što je rješenje o prijedlogu za izdvajanje nezakonitog dokaza donio poslije odluke o potvrđivanju predmetne optužnice.

Suprotno žaliteljici, iz zapisnika sa sjednice optužnog vijeća održane 1. prosinca 2016. (list 193 – 194 spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud najprije odlučio o zakonitosti dokaza, a zatim donio odluku o optužnici, na koji način je, suprotno žalbenim tvrdnjama, u svemu postupio sukladno odredbi iz čl. 351. st. 2. ZKP/08.

Nadalje, okrivljenica u žalbi smatra da predmetni nalaz i mišljenje predstavlja nezakonit dokaz kako iz formalnih tako i iz materijalnih razloga.

Što se tiče formalnih razloga nezakonitosti navedenog dokaza, žaliteljica upire da je predmetno vještačenje određeno protivno statutu odnosno pravilniku o postupku provođenja vještačenja na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Suprotno žaliteljici, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje formalni nedostaci koji bi upućivali na nezakonitost predmetnog nalaza i mišljenja Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, za kakav svoj zaključak u obrazloženju pobijanog rješenja iznosi jasne i neproturječne razloge.

Ovaj drugostupanjski sud prije svega primjećuje da je odredbom iz čl. 309. ZKP/08 propisano da ako za određenu vrstu vještačenja postoji stručna osoba ili ustanova ili državno tijelo, takva vještačenja osobito složenija povjerit će se u pravilu takvoj ustanovi ili tijelu.

U konkretnom slučaju vještačenje je povjereno Medicinskom fakultetu u Zagrebu odnosno njegovom Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, na koji način je postupljeno sukladno citiranoj odredbi.

Nadalje, iz čl. 309. st. 2. ZKP/08 proizlazi da u takvoj situaciji ustanova, odnosno tijelo određuje jednog ili više stručnjaka koji će obaviti vještačenje.

Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud zatražio od Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku pojašnjenje o tome na koji način su određeni stručnjaci koji su obavili vještačenje, te iz zaprimljenog odgovora od 11. studenog 2016. (list 191) proizlazi da je od strane Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku vještačenje povjereno doc. dr. D. M. koji je zaposlenik Zavoda, te prof. Đ. koji doduše nije zaposlenik tog Zavoda, ali je angažiran kao vanjski suradnik budući je bilo nužno provesti vještačenje i po specijalisti ginekologu dok Zavod zapošljava isključivo specijaliste sudske medicine.

Iz navedenog, a suprotno žalbenim tvrdnjama, proizlazi da je prilikom određivanja stručnjaka koji će obaviti vještačenje Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku postupio sukladno ovlastima  iz čl. 309. st. 2. ZKP/08, slijedom čega žaliteljica nije u pravu kada smatra da u konkretnom slučaju postoje formalni razlozi koji upućuju na zaključak da je riječ o nezakonitom dokazu.

Što se tiče žalbenih tvrdnji da su spomenuti vještaci ispostavili odvojene račune i to svaki u svoje ime, čime su oštetili Zavod kojem je ustvari povjereno vještačenje, valja primijetiti da se radi o okolnostima koje nisu odlučne za pitanje zakonitosti predmetnog dokaza.

Okrivljenica nije u pravu niti kada u žalbi tvrdi da postoje materijalni razlozi koji ukazuju da je riječ o nezakonitom dokazu, koje konkretno nalazi u tome što se predmetni nalaz i mišljenje između ostalog oslanja i na dokaze koji su morali biti izdvojeni iz spisa, jer se na njima ne može temeljiti sudska odluka. 

              Doduše, iz spornog nalaza i mišljenja proizlazi da vještaci u nalazu kada nabrajaju dokumentaciju koja prileži u spisu, između ostalog spominju i onu koja u sebi sadrži obavijesti koje su dr. N. Š., S. R., M. R. te sama okrivljenica dali policiji u svojstvu građana, a kakve obavijesti se moraju izdvojiti iz spisa i na njima se ne može temeljiti sudska odluka, međutim iz daljnjeg teksta spornog nalaza i mišljenja proizlazi da vještaci svoje stručno mišljenje o predmetu vještačenja ni na koji način ne temelje na prethodno spomenutim obavijesnim izjavama.

Drugim riječima samim time što se u nalazu i mišljenju spominju obavijesti koje su policiji dali građani, predmetni nalaz i mišljenje vještaka nije nezakoniti dokaz budući se ne temelji na takvim obavijestima.

Isto tako, a suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u predmetnom nalazu i mišljenju vještaci se ne upuštaju u ocjenu dokaza odnosno suđenje, već isključivo iznose svoje stručno odgovore o predmetu vještačenja.

Slijedom svega iznesenog žalba okrivljenice nije osnovana, a kako pri  ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu, 18. siječnja 2017.