Broj: Kž-Us 150/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. M. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i opt. I. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2015. broj K-US-66/14, u sjednici održanoj 19. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

I. Povodom žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i opt. I. M., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i opt. I. M. su bespredmetne.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. I. M. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. u svezi s čl. 52.  KZ/11 i na temelju te odredbe osuđen je na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca. Primjenom čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 65. i čl. 71. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti i djelatnosti poreznog inspektora u trajanju četiri godine od izvršnosti presude.

Na temelju čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti 2.000,00 kuna.

Protiv ove presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) zbog povrede kaznenog zakona, odluke o uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na „bezuvjetnu kaznu zatvora“ uz izricanje sigurnosne mjere iz čl. 71. KZ/11 u duljem trajanju.

Protiv presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja K. T., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sigurnosnoj mjeri. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

USKOK i optuženik su odgovorili na žalbu suprotne stranke.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe USKOK-a i optuženika su bespredmetne jer je ispitivanjem pobijane presude povodom podnesenih žalbi, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, tj. da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, uslijed čega je presudu trebalo ukinuti po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku na raspravi izveo niz dokaza među kojima je izvršen „uvid u zbirke i registre podataka T. operatera za telefonski broj ... (str 40-43), rezultati provjere istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih T. adresa MUP-a, Ravnateljstva ..., Uprave ..., PN USKOK-a, Službe .... broj ... od 31.01.2014. (str. 45-46), izviješće MUP-a, PU ...., Služba ...., broj .... o izvršenom uvidu u zbirke i registre podataka T. operatera od 25. 02. 2014. (str. 47),…“. Kod analize dokazne građe i pri utvrđenju odlučnih činjenica (da je optuženik koristeći službeni položaj poreznog inspektora i dostupnost podatka o planiranim nadzorima ugostiteljskih objekata glede držanja ilegalnih automata za igre na sreću podatke dojavljivao posredstvom sina N. M.) u odnosu na događaj od 10. siječnja 2014. sud navodi kako optuženik ne poriče „da bi netko njegovog sina N. M. iz porezne uprave zvao u 9,15 sati, a da je on nakon toga zvao svjedoka K. i šifrirano mu govorio da mora maknuti aparat,…“. Nastavlja kako je nesporno da je „svjedok D. K. od N. M. dobio podatak o tome da će 10. siječnja 2014. godine uslijediti zajednički nadzor porezne i policijske uprave“ o čemu iskazuje svjedok K., a ne poriče optuženik, te da „to proizlazi i iz podataka sadržanih u zbirci i registru podataka T. operataora  (list 40) spisa iz kojih je utvrđeno da je upravo N. M. sa svog telefona 10. siječnja između 7:16 i 8:07 tri puta zvao D. K. i dva puta mu poslao SMS.“

Prema tome, utvrđenje ove relevantne činjenice, o uspostavi telekomunikacijskog kontakta između N. M. i D. K. temelji se (i) na „zbirci i registru podatka T. operatora“ za koji, prema stanju spisa, nema podataka da su pribavljeni sukladno čl. 339.a ZKP/08.

Na listu 40-43 spisa nalazi se „uvid u zbirke  i registre podataka T. operatora za mobilni telefonski uređaj broj ...., I. broja ... (u podnožju dokumenta datum 11.2.2014.) koji je uz kaznenu prijavu od 26. veljače 2014. protiv I. M. i dr. priložila kao „dokaz broj 5“ Služba ....  PU .... (list 16 spisa). Pored toga, prije donošenja rješenja o provođenju istrage protiv opt. N. M. i dr. od 27. veljače 2014., na temelju naloga suca istrage broj Kir-Us-1023/13 od 30. prosinca 2013. (list 28 -30 spisa), 13. siječnja 2014. (list 32-33 spisa), 17. siječnja 2014. (list 35-36 spisa), 30. siječnja 2014. (list 37-39 spisa) provođene su posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP/08 prema više osoba, uključujući T. M., D. K., N. M. i I. M.

Prvi nalog od 30. prosinca 2013. izdan je prema B. I., G. I., T. M., D. K. i K. S., radi tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba te radi nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu u odnosu na određene brojeve mobilnih telefona kojima se isti koriste. Iz obrazloženja ovog naloga razvidno je da mu je prethodio nalog suca istrage broj Kir-Us-1011/13 od 17. prosinca 2013. temeljen na odredbi čl. 339.a ZKP/08 za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata „za osobe poimence navedene u izreci ovog zahtjeva, zbog postojanja osnova sumnje da naprijed navedene osobe kao registrirani vlasnici i korisnici telekomunikacijskih sredstava sudjeluju u počinjenju kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti, a koja su navedena u odredbi čl. 334. st. 2. ZKP-a.“ Provođenje ovih posebnih dokaznih radnji rezultiralo je zabilježenim telefonskim komunikacijama između nadziranih telefona i nepoznate osobe koja se koristi mobilnim telefonskim uređajem pozivnog broja ... pa je nalogom od 13. siječnja 2014. naloženo provođenje posebnih dokaznih radnji prema toj nepoznatoj muškoj osobi i spomenutom telefonskom broju. Uslijedilo je i određivanje istih posebnih dokaznih radnji nalogom suca istrage od 17. siječnja 2014. prema N. M. „kao NN muškoj osobi koja se koristi mobilnim uređajem pozivnog broja  ....“ i prema I. M. u odnosu na broj mobitela .... Konačno, nalogom od 30. siječnja 2014. sudac istrage je posebne dokazne radnje iz čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP/08 odredio, ustvari produljio vrijeme njihova trajanja do 28. veljače 2014., prema B. I., T. M., D. K., N. M. i I. M. U obrazloženju ovog naloga među ostalim navedeno je kako „temeljem članka 68. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima policijski službenici navedene Policijske uprave zatražili su i zaprimili provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata za mobilni telefonski uređaj I.: .... (pozivni broj: ...), kojim se koristi N. M., iz koje provjere je vidljivo da je isti dana 10. siječnja 2014 godine…“.

Iz navedenog, te izviješća od 25. veljače 2014. (list 47 spisa), proizlazi da su podaci - „Uvid u zbirke i registre podataka T. operatora“ za telefonski uređaj I.: ...,  pozivnog broja: ... sa lista 40 spisa ( kao i podaci sa lista 44-47 spisa) pribavljeni policijskim postupanjem temeljenim na odredbama tada važećeg Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09), ali protivno kogentnoj zakonskoj normi iz čl. 339.a ZKP/08, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja radnje pribavljanja navedenih podataka (čl. 161. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, ,,Narodne novine“ broj 145/13).

Stoga, kako je u vrijeme kada su prikupljeni podaci o istovjetnosti, trajanju i učestalosti određenih telekomunikacijskih adresa (tablica-prikaz telefonskih i SMS kontakata određenog pozivnog broja sa drugim sugovornicima, lokacija vlasnika i sugovornika, trajanje kontakta) za njihovo pribavljanje bio potreban nalog suca istrage, to se prema čl. 339.a st. 9. ZKP/08 isti ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku, dakle radi se o nezakonitim dokazima u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08.

Budući da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi svoja utvrđenja glede relevantnih činjenica temeljio i na navedenim podacima, temeljio je presudu na nezakonitom dokazu uslijed čega je učinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, što za posljedicu ima ukidanje pobijane presude koja je ujedno i nepodobna za ispitivanje po ostalim žalbenim osnovama.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno na zakonit način izvesti dokaze sadržane u spisu predmeta, pažljivo i savjesno će ih analizirati te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti (čl. 459. st. 5. i 6. ZKP/08).

Slijedom navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. siječnja 2017.