Poslovni broj: 54 Pž-1867/2016-2

1
 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 54 Pž-1867/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, suca izvjestitelja i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HNK H. š.d.d., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i partneri j.t.d. u S., protiv tuženika HNK Š. s.d.d., OIB ..., Š., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & K. j.t.d. u Z., radi poništaja arbitražnog pravorijeka, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1816/2015 od 15. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1816/2015 od 15. prosinca 2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom prvostupanjskog suda je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za poništaj pravorijeka Arbitražnog suda H. broj A-36/09 od 7. studenoga 2011. koji glasi:

„Odbija se zahtjev predlagatelja koji glasi: Dužna je protustranka isplatiti predlagatelju na ime naknade za treniranje i razvoj igrača G. B. iznos od 683.493,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja zahtjeva do isplate te mu naknaditi trošak postupka, sve u roku od 8 dana.

Predlagatelj je dužan naknaditi protustranci trošak u iznosu od 33.652,80 kn u roku od 30 dana od primitka ove odluke pod prijetnjom pokretanja disciplinskog postupka.“

Odbijen je i tužiteljev zahtjev kojim traži da se naloži tuženiku da mu naknadi trošak arbitražnog postupka u iznosu od 48.066,00 kn.

 

Pod točkom 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 50.087,50 kn u roku od osam dana.

 

Tako je prvostupanjski sud odlučio jer je na osnovi provedenog dokaznog postupka utvrdio da sastav arbitražnog suda nije bio u skladu sa Zakonom o arbitraži („Narodne novine“ broj: 88/01), ali to nije utjecalo na sadržaj pravorijeka. Prema čl. 36. st. 2. Zakona o arbitraži razlog za poništaj pravorijeka Arbitražnog suda nije apsolutni, već relativni razlog. Kako se radi o relativnom razlogu za poništaj pravorijeka nije dovoljna samo činjenica pogrešnog sastava Arbitražnog suda, već je potrebno da je ta okolnost utjecala na sadržaj pravorijeka. Navedena okolnost da je arbitražni sud bio pogrešno sastavljen ne utječe sama po sebi na pravilnost donijete odluke Arbitražnog suda. Sud nije našao da je član arbitražnog suda koji je trebao po svom položaju biti predsjednik arbitražnog vijeća, nego je bio član arbitražnog vijeća, utjecao na pravilnost arbitražnog pravorijeka. Ni sam tužitelj u svojoj tužbi ne tvrdi niti dostavlja bilo kakve dokaze da je sastav arbitražnog vijeća utjecao na pravilnost arbitražnog pravorijeka. Da je član arbitražnog vijeća bio predsjednik arbitražnog vijeća bila bi donijeta ista odluka, pa prema tome sastav Arbitražnog vijeća nije utjecao na sadržaj donijetog pravorijeka. Odluku o trošku sud je utemeljio na odredbama čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP).

 

Tužitelj se u žalbi poziva na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj
Ap-8/2010 od 25. listopada 2010. koja je i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-2/2011 od 16. veljače 2011. Ističe da je određivanje sastava arbitražnog suda uređeno strogo kogentnim odredbama koje se stoga imaju striktno primjenjivati. Navodi i da mu je onemogućeno ravnopravno raspravljanje pred arbitražnim sudom. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 20.687,50 kn.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je pravilna i osnovana na zakonu.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev za poništaj odluke Arbitražnog suda H. (listovi 5. i 6. spisa) zbog nezakonitog sastava Arbitražnog suda, i to glede načina samog izbora članova Arbitražnog vijeća, jer je, prilikom izbora arbitara, Arbitražni sud, postupajući po čl. 3. Poslovnika o radu Arbitražnog suda H. („Službeni glasnik H.“ od 20. kolovoza 2002., 19. prosinca 2008. i 16. kolovoza 2011.), povrijedio odredbu čl. 10. Zakona o arbitraži (dalje: ZA), jer je tužitelju onemogućeno sudjelovanje u postupku imenovanja, a povreda se odnosi i na svojstvo samih arbitara.

 

Naime, kao arbitar – član vijeća sudjelovao je i sudac Visokog prekršajnog suda u Zagrebu P. O., dok je prema čl. 10. st. 2. ZA propisano da suci sudova Republike Hrvatske mogu biti izabrani samo za predsjednika Arbitražnog suda ili za arbitra pojedinca. Nadalje, u st. 3. navedene odredbe propisano je da se stranke mogu sporazumjeti o postupku imenovanja arbitara (pod uvjetom da poštuju odredbe st. 4. i 5. tog članka), a u nastavku odredbe u st. 4. propisan je postupak kada sporazuma između stranaka nema te tužitelj zaključno smatra da je sastav arbitražnog vijeća nezakonito imenovan.

 

Jedno od temeljnih pravila arbitražnog postupka jest pravo stranaka da slobodno uređuju postupak imenovanja arbitara.

 

No, iz zapisnika s ročišta pred Arbitražnim sudom od 7. studenog 2011. (listovi 24. i 25. spisa), nakon kojega je donesen pobijani pravorijek, proizlazi da se rasprava održala pred novim vijećem, da je postupak počeo iznova te da prisutni punomoćnik predlagatelja (ovdje tužitelja) nije prigovorio sastavu Arbitražnog suda, već se i upustio u raspravljanje o meritumu spora.

 

Stoga tužitelj ne može tek u ovoj žalbi prigovarati načinu imenovanja arbitara, a niti osnovano tvrdi da mu je na opisani način onemogućeno ravnopravno raspravljanje pred arbitražnim sudom.

 

Pravilno prvostupanjski sud navodi da nezakonit sastav Arbitražnog suda, razlog naveden u čl. 36. st. 2. t. 1.e ZA, nije apsolutni razlog za poništaj pravorijeka, nego je riječ o relativnom razlogu za čije postojanje nije dovoljna sama činjenica pogrešnog sastava Arbitražnog suda, već se traži da je to moglo utjecati na sadržaj pravorijeka.

 

Ocjenu o postojanju navedenog razloga za poništaj predmetnog pravorijeka H. N. S., žalitelj temelji isključivo na činjenici pogrešnog sastava Arbitražnog suda, a da pritom ne navodi ni da je to moglo utjecati na sadržaj pravorijeka niti razloge zbog kojih smatra da je ta okolnost utjecala na pravilnost arbitražnog pravorijeka.

 

Zato je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom čl. 36. st. 2. t. 1.e ZA, odbio tužbeni zahtjev za poništaj tog pravorijeka, kao neosnovan.

 

Što se tiče presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gž-2/2011 od 16. veljače 2011. (listovi 57. i 58. spisa), na koju se tužitelj poziva u žalbi, iz njezinog sadržaja proizlazi da je donesena u povodu (tamo) tuženikove žalbe pa dio presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Ap-8/2010 od 25. listopada 2010. kojim je poništen arbitražni pravorijek, nije niti ispitivan.

 

              Pravilna je i odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) i Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03, pročišćeni tekst, 125/11, 112/12 i 157/13).

 

              Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 15. travnja 2019.

 

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec, v. r.