1              Poslovni broj: Gž-2671/2018-2

 

Poslovni broj: Gž-2671/2018-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HŽ P. P. d.o.o., Z., OIB:… i 2. HŽ C. d.o.o., Z., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB:…, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3282/13 od 21. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 11. travnja 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3282/13 od 21. lipnja 2018., u dijelu kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom III izreke.

 

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3282/13 od 21. lipnja 2018., u dijelu pod točkom III izreke u kojoj je odlučeno o troškovima postupka.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I Nalaže se tuženiku solidarno nadoknaditi I i II tužiteljima štetu u iznosu od 220.065,70 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku za razdoblje od 11. studenog 2009. godine do 29. lipnja 2013. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osampostotnih poena, za razdoblje od 30. lipnja 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 postotnih poena sukladno članku 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 4.922,00 kune, sa sporednim potraživanjem  kamata na taj iznos, kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi I i II - tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 60.194,37 kn, sa kamatom tekućom od dana presuđenja, po gore navedenoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana."

 

Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tuženi zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i premet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelj pobija presudu u dijelu kojem je odlučeno o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelji su osporili navode uz prijedlog da se žalbe odbije kao neosnovana.

 

Žalbe su neosnovane.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2.,4.,8.,9.,11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

Nije počinjena ni bina povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a  na koju upućuju stranke u žalbama jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nama proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se  može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

Neosnovano stranke ističu i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 224.987,70 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade štete koju trpe u svezi štetnog događaja od 19. kolovoza 2009., kada je kamion s prikolicom naletio na vlak br. 3500 s DMV-om broj 7 122-11 pri čemu je oštećena njihova lokomotiva i uslijed oštećenja koje trpe izmaklu korist budući da nisu mogli koristiti oštećeni upravljački vagon u trenutku njegova oštećenja pa do ponovnog stavljanja lokomotive u promet. 

 

Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu u iznosu od 220.065,70 kuna, a nakon što je utvrdio da iz nalaza i mišljenja Zavoda za prometna-tehnička obavljenog po vještaku dr. sc. M. N. dipl. ing. prometa proizlazi da je isti dao vještvo na temelju zapisnika o policijskom očevidu, zapisnika o primopredaji vučnog vozila, povjerenstvenog zapisnika, zapisnika oštećenja, radnog zadatka br. 22 i vremenika utrošenog rada  da su kao zamjenu za oštećeni DMV tužitelji morali koristi vlakove klasičnog sastava, ali da ni dizelski lokomotiva serija 20432044 nije bilo dovoljno za zamjenu tako da su potrebne lokomotive povlačene s terenskih vlakova koji su zatim prevoženi u vremenu manje prijevozne potražnje, slijedom čega je došlo do poremećaja u voznom redu i samim tim do povećanja troškova prijevoza i troškova održavanja vozila zbog poremećaja u planu održavanja, budući da je lokomotiva bila izvan prometa 8,33 dana, a da  sukladno Pravilniku o izvanrednim događajima i željezničkom prometu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske proizlazi da je visina štete 220.065,70 kuna.

 

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da pitanje nastanka i visina štete uslijed zastoja u prometu i izmakle koristi tj. nemogućnosti korištenja lokomotive od trenutka oštećenja do konačnog popravka se može ocijeniti na temelju pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 64/09- u daljnjem tekstu Pravilnik) budući se radi o državnom propisu koji djeluje prema svim sudionicima u željezničkom prometu, a što je propisano odredbom članka 1. navedenog  Pravilnika. S obzirom da je izračun štete na ime izmakle koristi vještak uradio sukladno odredbi članka 12. Pravilnika to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da tužiteljima solidarno naknadi iznos od 220.065,70 kuna.

 

Naime, tuženici su dužni naknaditi štetu tužitelju sukladno odredbi članka 1058. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11- u daljnjem tekstu ZOO), a na koji iznos je sukladno odredbi članka 29. ZOO-a u vezi s odredbom članka 1086 ZOO-a sud prvog stupnja dosudio i zatezne kamate koje teku od 11. studenog 2009., do isplate.

 

S obzirom da je obračun štete izvršen u skladu s Pravilnikom koji predstavlja valjan dokaz o postojanju visini predmetne štete, a budući da isti nije interni akt već državni propis koji djeluje prema svim sudionicima u željezničkom prometu, to su neosnovani žalbeni navodi tuženika.

 

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka, te su neosnovani žalbeni navodi stranaka.

 

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom 1., te odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka te odlučiti kao pod točkom II. ove odluke.

 

U Splitu 11. travnja 2019.

 

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v.r.