Broj: Kž 674/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda dr. sc. Zdenku Konjiću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. B. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; nastavno - KZ/11), odlučujući o žalbama okr. B. P. i protivnika osiguranja M. P. i B. P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2016. broj Kir-t-632/16, dana 23. siječnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe okr. B. P. i protivnika osiguranja M. P. i B. P. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod toč. I. izreke, na temelju čl. 11 toč. b) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom („Narodne novine“, broj 145/10., nastavno - ZOPOIK) određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom zabrane okr. B. P., OIB: ..., s prebivalištem u Z., ..., da otuđi ili optereti osobno vozilo marke Mercedes 350 4MATIC BLUETEC/KLASA S, godina proizvodnje 2015., snaga 190 kw, broj šasije ..., registarske oznake ..., uz upis zabrane otuđenja i opterećenja tog vozila u evidenciji registriranih vozila pri Ministarstvu ... - Policijske uprave ..., a pod toč. II. izreke, na temelju čl. 11 toč. e) ZOPOIK-a određena je privremena mjera osiguranja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom kojom je naloženo A. b. d.d. iz Z., ... da 1. M. P., OIB: ..., s prebivalištem u Z., ..., ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga M. P., uskrati s depozitnog računa broj: ... otvorenog kod A. b. d.d. iz Z., isplatu ili raspolaganje novčanim sredstvima koja se nalaze na predmetnom računu - bez odgode, 2. B. P., OIB: ..., s prebivalištem u Z., ..., ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga B. P., uskrati s depozitnog računa broj: ... otvorenog kod A. b. d.d. iz Z., isplatu ili raspolaganje novčanim sredstvima koja se nalaze na predmetnom računu - bez odgode.

 

Nadalje, pod toč. III. izreke određeno je da se ove privremene mjere donose u korist Republike Hrvatske, a pod toč. IV. da mogu najdulje trajati sukladno čl. 16. ZOPOIK-a 60 dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda iz čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1. ZOPOIK postala pravomoćna.

 

Protiv toč. I. izreke tog rješenja žalbu je podnio okr. B. P. po branitelju Ž. Ž., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači pod toč. I. izreke i odbije prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno da se pobijano rješenje ukine pod toč. I. izreke i u tom dijelu uputi sucu istrage na ponovno odlučivanje.

 

Protiv toč. II. izreke tog rješenja žalbu su podnijeli protivnici osiguranja M. P. i B. P., po punomoćnicima Ž. Ž. i T. V., odvjetnicima iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači pod toč. II. izreke i odbije prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno da se pobijano rješenje ukine pod toč. II. izreke i uputi u tom dijelu sucu istrage na ponovno odlučivanje.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

U gotovo istovjetnim žalbama, okr. B. P. i protivnici osiguranja, M. P. i B. P. ističu da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer je obrazloženje nerazumljivo, nejasno te proturječno razlozima toč. I. i II izreke tog rješenja. U prilog toj tvrdnji navode da je sudac istrage prihvatio prijedlog državnog odvjetnika za određivanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom na temelju odredbe čl. 77. st. 1. ZKP, a da ta odredba sadržajno uopće ne regulira postupanje u vezi privremenih mjera osiguranja.

 

Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer pobijano rješenje nema nedostatke u smislu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 zbog kojih se ne može ispitati. Naime, iako se u dijelu obrazloženja pobijanog rješenja navodi da je državni odvjetnik predložio određivanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom na temelju čl. 77. st. 1. ZKP (3. strana, 4. odlomak rješenja), iz podnesenog prijedloga državnog odvjetnika kao i razloga navedenih u pobijanom rješenju jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o primjeni materijalne odredbe sadržane u čl. 77. KZ/11, koji propisuje uvjete i načine oduzimanja imovinske koristi, a ne odredbe procesnog prava, kako je to očito omaškom navedeno u tom dijelu pobijanog rješenja. Sudac istrage je pravilno upirući na materijalnopravne i procesne odredbe kojima je uređena obveza utvrđivanja i oduzimanja imovinske koristi u kaznenom postupku, te pozivom na odredbu čl. 12. ZOPOIK-a prihvatio prijedlog državnog odvjetnika za određivanje privremenih mjera, dajući o tome razumljive, jasne i valjane razloge, a ti razlozi nisu u proturječju s izrekom pobijanog rješenja. Stoga navedena pogreška u pisanju nema odlučnog značaja na nemogućnost ispitivanja pobijanog rješenja. Da se radi o pogrešci u pisanju jasno proizlazi i iz činjenice što je u daljnjem tekstu obrazloženja ispravno navedeno da je primijenjena odredba čl. 77. st. 1. KZ/11 (7. strana, 2. odlomak pobijanog rješenja).

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, svi žalitelji ističu da iz podataka u spisu ne proizlazi zaključak o postojanju osnovane sumnje da bi okr. B. P. počinio kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11, budući da okr. trgovačko društvo K.-P. d.o.o. nije bilo u obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost, a ugovor koji je sklopljen sa trgovačkim društvom A. d.o.o. ne odnosi se na pružanje usluga naplate duga uz naknadu, zbog čega su i pravni poslovi koji su sklopljeni u vidu pozajmice s M. P. te daljnji prijenos dijela novčanih sredstava B. P. zakoniti i utemeljeni na valjanom pravnom osnovu, pa je i novac koji je na taj način prebačen na njihove račune stečen u dobroj vjeri.

 

Protivno tim žalbenim navodima, iz kaznene prijave Ministarstva ..., Samostalnog sektora ... i Ministarstva ..., Ravnateljstvo ..., kao i rezultata izvida te priložene dokumentacije proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okr. B. P., kao osnivač i stvarni voditelj okr. trgovačkog društva K.-P. d.o.o. te osnivač i odgovorna osoba G.-B. d.o.o., u namjeri da uskrati sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske, nakon što je okr. trgovačko društvo K.-P. d.o.o. pružilo oporezive usluge trgovačkom društvu A. d.o.o. za naknadu u visini od 75.750.000,00 kuna, kako bi okr. trgovačko društvo K.-P. d.o.o. izbjeglo plaćanje poreza na dodanu vrijednost na taj iznos, usmjerio navedenu naknadu na račun povezanog društva G.-B. d.o.o., koje nije u sustavu obveznika poreza na dodanu vrijednost, pa je tako okr. trgovačko društvo K.-P. d.o.o. podnijelo prijavu tog poreza u kojoj nije obračunalo, prijavilo ni uplatilo porez na dodanu vrijednost u iznosu od 15.150.000,00 kuna. Iz podataka u spisu proizlazi da bi potom okr. B. P. na opisani način prikrivena sredstva u vidu pozajmica u iznosu od 14.400,000,00 kuna prebacio na račun supruzi M. P., koja je nakon toga deponirala iznos od 7.000.000,00 kuna na račun njihovog sina B. P.

 

Stoga je pobijanim rješenjem ispravno utvrđeno postojanje osnovane sumnje da bi okr. B. P. počinio kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11, i na taj način oštetio državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 15.150.000,00 kuna, a u navedenom iznosu pribavio protupravnu imovinsku korist okr. trgovačkom društvu K.-P. d.o.o.

 

Također, pravilno je sudac istrage odredio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom otuđenjem i opterećenja vozila navedenog pod toč. I. izreke tog rješenja okr. B. P., s obzirom na to da iz podataka u spisu proizlazi da je on od 1. lipnja 2016. registriran kao vlasnik tog vozila. Privremene mjere osiguranja moguće je odrediti na svim stvarima i pravima koje mogu biti predmet ovrhe, a koje su u vlasništvu, posjedu ili pod kontrolom okrivljenika (čl. 3. st. 1. toč. 2. i 4. ZOPOIK), neovisno o načinu na koji su i kada su te stvari i prava stečene, a ne samo na onim stvarima, odnosno pravima koje bi predstavljale imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Zbog toga nije od odlučnog značaja žalbeni navod okr. B. P. da stjecanje pokretne stvari, vozila Mercedes nije s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dovedeno u vezu terećenom mu kaznenim djelom.

 

Nadalje, iz izvješća Ministarstva ... proizlazi da je G.-B. d.o.o., trgovačko društvo u vlasništvu okr. B. P. na vlastiti zahtjev od 8. siječnja 2013., a na temelju rješenja Porezne uprave, Ispostava Z. M. od 7. veljače 2013. izašlo iz sustava poreza na dodanu vrijednost. Jedini član i direktor trgovačkog društva G.-B. d.o.o. je do 2004. bio okr. B. P., a od 2004. do 2014. M. P., nakon čega je od 11. lipnja 2014. ponovno jedini član i osnivač okr. B. P., time da tijekom 2014. navedeno društvo nije imalo otvoren račun, dok u razdoblju od 2010. do 2015. nije iskazivalo prihode i nije imalo zaposlenika. Osim toga, iz podataka Porezne uprave vidljivo je da je M. P. u 2014. godini ostvarivala plaću kod trgovačkog društva T. g. d.o.o. u godišnjem iznosu od 150.163,32 kune, a tijekom 2015. u iznosu od 87.058,56 kuna, dok je do rujna 2016. ostvarila plaću u ukupnom iznosu od 205.811,17 kuna.

 

Stoga sve izložene okolnosti upućuju na zaključak da iznosi deponirani na računu M. P. ne potječu od zakonitih prihoda, već da se radi o sredstvima koja potječu od inkriminirane djelatnosti trgovačkog društva K.-P. d.o.o., a taj nesrazmjer prihoda je pravilno obrazložio sudac istrage. Jednako tako, ispravno je sudac istrage ukazao i na nesrazmjer prihoda B. P. kojem je M. P. prenijela dio tako stečenih novčanih sredstava. Ovo stoga što prema podacima u spisu proizlazi da je B. P. tijekom 2014. ostvario primitak u vidu stipendije u visini od 5.500,00 kuna od Nogometnog kluba L. Z., tijekom 2015. iznos od 16.250,00 kuna, a do rujna 2016. iznos od 14.400,00 kuna, dok drugih prihoda nema.

 

Iz iznesenog slijedi da je sudac istrage, nakon valjane analize do sada prikupljenih dokaza, s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti utvrdio one okolnosti iz kojih proizlazi zaključak da su žalitelji, suprotno žalbenim navodima, povezane osobe u smislu čl. 3. st. 1. toč. 6. c) ZOPOIK-a kao druge fizičke osobe na koje su prenesene stvari ili prava koja predstavljaju imovinsku korist, a ranije opisane okolnosti počinjenja kaznenog djela dovedene u vezu sa sklapanjem pozajmica te prijenosom novčanih sredstava na njihove račune, upućuju i da oni glede stjecanja tih stvari ili prava nisu bili u dobroj vjeri.

 

Prema tome, protivnici osiguranja M. P. i B. P. imaju status povezanih osoba te s tim u vezi za sada opstoji i zakonska pretpostavka iz čl. 78. st. 2. KZ/11 čime su ispunjeni i zakonski uvjeti za donošenje pobijanog rješenja. Naime, odredba čl. 78. st. 2. KZ/11 uređuje tzv. prošireno oduzimanje imovinske koristi na način da ako počinitelj kaznenog djela iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ima ili je imao imovinu koja je nerazmjerna njegovim zakonitim prihodima, pretpostavlja se da ta imovina predstavlja imovinsku korist od kaznenog djela, osim ako počinitelj učini vjerojatnim da je njezino podrijetlo zakonito. U st. 4. i 5. iste odredbe je određeno da će se ta imovinska korist oduzeti od člana obitelji (značenje izraza „član obitelji“ - čl. 87. st 8. KZ/11, među ostalim bračni drug i sin) bez obzira po kojem pravnom temelju se kod njega nalazi i neovisno o tome živi li u zajedničkom kućanstvu s počiniteljem. Međutim, time nije isključena mogućnost da žalitelji u daljnjem tijeku postupka dokazuju zakonitost porijekla imovine nad kojom je raspolaganje privremeno uskraćeno.

 

Zbog svega navedenog, žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju postojanje uvjeta za određivanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi na imovini svih protivnika osiguranja iz čl. 11. st. 1. ZPOIK, zbog čega su žalbe okr. B. P. i protivnika osiguranja M. P. i B. P. neosnovane.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 23. siječnja 2017.