Broj: Kž-17/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Pavičić i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 274 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući po žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-604/14 od 22. studenog 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

              Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti,   ukida se prvostupanjsko rješenje te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Uslijed gornje odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem na temelju čl. 431 st. 3 u vezi čl. 10 st. 2 toč. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), iz spisa predmeta izdvojeni su kao nezakoniti dokazi zapisnici o prepoznavanju od 21. listopada 2011. godine (list 37-45), fotodokumentacija povodom izvršenog prepoznavanja (list 81-82) i izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 21. listopada  2011. godine (list 55).

              Protiv navedenog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te ističe kako nije bilo mjesta izdvajanju navedenih dokaza kao nezakonitih dokaza i predlaže da se pobijano preinači na način da isti ostaju kao valjan dokaz u spisu sudskog predmeta.

              Županijski državni odvjetnik kojemu je spis dostavljen u smislu odredbe čl. 474 st. 1 ZKP/08 na dužno razgledanje, vratio je predmet na daljnji nadležni postupak.

Žalba je bespredmetna.

Ispitujući pobijano rješenje povodom podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 494 st. 4 ZKP/08, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08. Naime, u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su u znatnoj mjeri proturječni.

Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi da je prepoznavanje strogo formalna procesna radnja, tijek koje je propisan odredbom čl. 301 ZKP/08. Tom je odredbom, i to u st. 3, propisano da će se od osobe koja obavlja prepoznavanje tražiti da što detaljnije opiše predmet prepoznavanja (dakle, objekt prepoznavanja a što može biti, a kako se i izrijekom navodi u st. 1 tog članka, i osoba i predmet i prostor i zvuk i način kretanja ili drugo obilježje) i da navede okolnosti prema kojima ga razlikuje od drugih predmeta. U odredbi čl. 301 st. 2 ZKP/08 propisano je nadalje da će se prije prepoznavanja, osoba koja obavlja prepoznavanje upitati je li joj nakon vremena u kojem je opažala, a prije prepoznavanja, predmet prepoznavanja bio pokazan u naravi, na fotografiji, računalu, evidenciji, snimci, zbirci podataka ili drugdje. Kako iz zapisnika o prepoznavanja proizlazi da u konkretnom slučaju tako nije postupljeno, po ocjeni prvostupanjskog suda, povrijeđene su postupovne odredbe iz čl. 301 st. 2 i 3 ZKP/08, pa slijedom toga i zapisnik o takvom prepoznavanju, te ostali podnesci koji se na tom zapisniku temelje, predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredbe čl. 10 st. 2 toč. 3 ZKP/08. Stoga ih je prvostupanjski sud i odlučio izdvojiti iz spisa temeljem odredbe čl. 431 st. 3 u vezi čl. 10 st. 2 toč. 3 ZKP/08, a kao nezakonite dokaze.

Međutim, prvostupanjski je sud propustio iznijeti valjane i potpune razloge za takvu svoju odluku. Naime, a kako to i izrijekom navodi u svojoj žalbi državni odvjetnik, s tim da žalbom ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud propustio navesti postoji li i koja je to odredba Zakona o kaznenom postupku koja izričito predviđa da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom dokazu. Odredba čl. 10 st. 2 toč. 3 govori da su nezakoniti dokazi oni koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni Zakonom o kaznenom postupku. To znači da ne čini svaka povreda procesnih odredbi pribavljeni dokaz ex lege nezakonitim, već mora kumulativno biti ispunjen i uvjet da se radi o povredi za koju zakon izričito propisuje da je tako pribavljen dokaz nezakonit. Ispitujući pobijano rješenje povodom podnesene žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 494 st. 4 ZKP/08, ovaj je sud utvrdio da u pobijanom rješenju nije iznesen niti jedan razlog u tom pravcu, tj. nije navedeno kojom je konkretnom odredbom izričito propisano da je zapisnik o prepoznavanju, a koje je provedeno protivno odredbama čl. 301 ZKP/08, nezakonit dokaz.

Kako je, dakle, prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, prvostupanjsko rješenje se nije moglo ispitati po drugim žalbenim razlozima, pa ga je valjalo, povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, temeljem čl. 494 st. 3 toč. 3 ZKP/08 ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Uslijed gornje odluke, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

              U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud ponovno odlučiti o prijedlogu okrivljenika za izdvajanje zapisnika o prepoznavanju, fotodokumentacije o prepoznavanju kao i izvješća o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja, te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti, vodeći posebno računa o navodima iz ovog ukidnog rješenja.

U Zagrebu, 24. siječnja 2017. godine