- 1 -              Poslovni broj: Usž-1572/19-2

 

 

Poslovni broj: Usž-1572/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. R., J. R., H. P., D. T. i T. R., svi iz S., koje zastupa opunomoćenik V. S., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., radi naknade troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-233/18-8 od 19. studenog 2018., na sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2019.

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-233/18-8 od 19. studenog 2018.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

                                                               Obrazloženje

 

Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-350-05/18-02/3, urbroj: 531-05-2-2-18-2/NV od 21. svibnja 2018. i poništavanje rješenja S.-d. županije, Grada S., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, klasa: UP/I-350-05/08-01/1007, urbroj: 2181/01-03-03/04-17-116 od 7. prosinca 2017. (točka 1. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka 2. izreke).

Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela kojim je odbačen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka u predmetu koji se vodi pod klasom: UP/I-350-05/08-01/1007, a koji je pokrenut po zahtjevu K. G. i Ž. G. te HEP-a, O. d. s. d.o.o., E. S. radi izdavanja lokacijske dozvole.

Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka. U bitnome navode da u upravnom postupku pokrenutom radi izdavanja lokacijske dozvole imaju položaj zainteresirane osobe. Dalje navode kako investitor nije uspio u upravnom postupku, a budući da ih je u upravnom postupku zastupao kvalificirani opunomoćenik, smatraju kako im treba nadoknaditi troškove pravnog zastupanja. Smatraju kako im je na teret investitora trebalo dodijeliti trošak upravnog zastupanja, a ne odbaciti njihov zahtjev, kako je to učinilo prvostupanjsko javnopravno tijelo. Predlažu žalbu usvojiti, a presudu i rješenja javnopravnih tijela preinačiti te pozitivno odlučiti o njihovom zahtjevu za naknadu troška. Potražuju i trošak sastava žalbe.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, Sud ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je odbio njihov tužbeni zahtjev.

Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud, polazeći od sadržaja odredbi članka 161. i 162., a u vezi s člankom 36. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.), ocijenio da u konkretnom slučaju nema zakonske mogućnosti za priznavanje naknade troškova upravnog postupka tužiteljima koji se odnose na trošak odvjetničkog zastupanja. Sud prvoga stupnja je ocijenio kako je u konkretnom slučaju, na temelju naprijed navedenih procesnih odredbi, zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog postupka kojeg čini trošak odvjetničkog zastupanja trebalo odbiti, a ne odbaciti. Međutim, kako u svakom slučaju nema zakonske mogućnosti za pozitivnu odluku o zahtjevu tužitelja, a budući da i odbijanje i odbacivanje zahtjeva u konačnici predstavljaju negativnu odluku, prvostupanjski sud je ocijenio da rješenjima  tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Prema članku 161. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

Prema stavku 4. navedenog članka, o troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijeti će se dopunsko rješenje.

Prema članku 162. stavak 1. istog Zakona, svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.

Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji dana 17. listopada 2017. podnijeli zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka koji se odnose na troškove odvjetničkog zastupanja.

Tužitelji u zahtjevu navode da je upravni postupak okončan rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 5. lipnja 2017., kojim je odbijen zahtjev investitora za izdavanje lokacijske dozvole, zbog čega smatraju da im treba kao zainteresiranoj osobi priznati troškove upravnog postupka.

Prema članku 161. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku zahtjev za naknadu troška treba biti podnesen prije donošenja rješenja kojim se rješava upravna stvar, tako da tijelo može o zahtjevu odlučiti samim rješenjem. Samo iznimno, u situaciji kad u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi, donosi se dopunsko rješenje, a o čemu se ovdje ne radi.

Tužitelji su prema navodima iz zahtjeva podnijeli samostalan zahtjev za naknadu troška nakon rješenja kojim je  okončan prvostupanjski upravni postupak.

Stoga su tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo pravilno utvrdili kako nisu ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje postupka i odlučivanje o zahtjevu tužitelja kao o samostalnom zahtjevu, te je, prema ocjeni ovog Suda, takav zahtjev pravilno odbačen, u smislu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

Time pak što je prvostupanjski sud dodatno naveo kako troškovi odvjetničkog zastupanja nisu troškovi koje u vidu ima članak 161. i 162. Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega nema zakonske mogućnosti za pozitivnu odluku o zahtjevu tužitelja, nije povrijeđen zakon, već su pojašnjene odredbe koje se odnose na troškove upravnog postupka.

Tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost osporene presude prvostupanjskog suda.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), žalbu odbiti kao neosnovanu. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je na temelju članka 79. stavak 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima o trošku sastava žalbe odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 11. travnja 2019.

 

       Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v .r.