Broj: Kž-eun 4/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe V. V., zbog kaznenih djela iz članka 263. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 11. siječnja 2017. broj Kv-eun-2/17., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Žalba tražene osobe V. V. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, pod točkom I. izreke ja na temelju članka 29. stavka 1., 4. i 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15.; dalje u tekstu: ZPSKS-EU), odobrena predaja bez pristanka tražene osobe V. V. Saveznoj Republici Njemačkoj, radi vođenja kaznenog postupka zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila jedanaest kaznenih djela u stjecaju - prijevare iz članka 263. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke.

S obzirom na to da se tražena osoba V. V. nije odrekla primjene načela specijaliteta, predaja je pod točkom II. izreke odobrena pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske tražena osoba V. V.:

-          ne smije se kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, za djela počinjena prije predaje,

-          ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za druga kaznena djela,

-          ne smije biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za druga kaznena djela,

-          ako traženoj osobi V. V. u državi izdavanja bude izrečena kaznena sankcija, nakon pravomoćnosti odluke o izricanju kaznene sankcije, tražena osoba će biti vraćena u Republiku Hrvatsku radi izvršenja izrečene kaznene sankcije.

Pod točkom III. je na temelju članka 26. stavka 2. ZPSKS-EU protiv tražene osobe V. V. produljen istražni zatvor.

Pod točkom IV. izreke je na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU određeno da će predaju tražene osobe V. V. nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Protiv tog rješenja žali se tražena osoba V. V. po branitelju, odvjetniku L. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se istražni zatvor ukine, da se pobijano rješenje preinači i odbije Europski uhidbeni nalog i „podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovljeno odlučivanje“.

Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaliteljica smatra „da izreka mora sadržavati cjeloviti činjenični opis“, a s obzirom na to da ne sadržava, smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

No, žaliteljica nije u pravu. Činjenični opis kaznenog djela je obavezni sastojak Europskog uhidbenog naloga (članak 18. točka 5. ZPSKS-EU). Međutim, ne postoji odredba u ZPSKS-EU koja bi predviđala da je činjenični opis djela obvezni sastojak rješenja kojim se odobrava predaja tražene osobe pa nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žaliteljica neosnovano upire. Ipak, treba naglasiti da pobijano rješenje sadrži činjenični opis, sadrži ga i obrazloženje pobijane odluke, a oboje svakako doprinosi jasnoći pobijane odluke.

Žaliteljica pobija utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem tražena osoba ima državljanstvo i Bosne i Hercegovine. Ta okolnost je ovdje za ispunjenje zakonskih uvjeta za predaju radi vođenja kaznenog postupka neodlučna. Dostatno je da je tražena osoba državljanka Republike Hrvatske, a to nije sporno.

Žaliteljica pobija i postojanje osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo koje je predmet europskog uhidbenog naloga. No, u ovom postupku se niti ne ispituje osnovana sumnja ili krivnja tražene osobe već jesu li ispunjene pretpostavke za njeno izručenja odnosno postoje li zapreke za izvršenje europskog uhidbenog naloga iz članaka 20. i 21. ZPSKS-EU. Prvostupanjski sud je utvrdio da tih zapreka nema, a takvo utvrđenje ni žaliteljica ne dovodi u sumnju.

Jednako nije osnovan niti žalbeni navod kojim se pobija tumačenje prvostupanjskog suda u odnosu na mjesto počinjenja kaznenog djela. Mogućnost odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga postoji ako je djelo „u cijelosti ili djelomično“ počinjeno na području Republike Hrvatske (članak 21. stavak 1. podstavak 2.a) ZPSKS-EU). No, to je mogućnost koju prvostupanjski sud nije koristio nego je pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti za predaju radi vođenja kaznenog postupka. Žalbeni navodi niti to utvrđenje ne dovodi u sumnju.

Žaliteljica se žali i na dio prvostupanjske odluke kojom je na temelju članka 26. stavka 2. ZPSKS-EU produljen istražni zatvor protiv tražene osobe. Smatra da „ne postoji osnovana sumnja da bi ista počinila kazneno djelo za koje se tereti … ničim nije dokazano da bi doista imala i državljanstvo BiH [a] okolnost da bi … prije inkr. događaja boravila u SR Njemačkoj … nemože se smatrati kao opasnost iz čl. 123. st. 1. t. 1 ZKP-a“.

No, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dao valjane razloge za produljenje istražnog zatvora. Osnovana sumnja proizlazi iz podataka navedenih u europskom uhidbenom nalogu koje žaliteljica nije dovela u pitanje. Podatak o dvojnom državljanstvu također proizlazi iz dokumentacije koja je u prilogu europskog uhidbenog naloga, a tu su i podaci da se tražena osoba koristi i drugim imenima. Osim toga, prvostupanjski sud pravilno uočava i podatke o mijenjanju adresa žaliteljice. Sve te okolnosti prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje kao one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da je istražni zatvor nužan radi osiguranja izvršenja rješenja o predaji bez pristanka jer bi boravkom na slobodi tražena osoba to izvršenje mogla osujetiti bijegom ili skrivanjem.

Iz navedenih razloga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. siječnja 2017.