Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž-1083/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Pavičić kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Višnje Pikec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I okrivljenog M. H. i dr., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), rješavajući povodom žalbe I okrivljenog M. H., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru broj: K-481/12 od 06. lipnja 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

              O d b i j a   se žalba I okrivljenog M. H. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem na temelju čl. 431 st. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) odbijen je prijedlog I okrivljenog M. H. za izdvajanjem iz spisa predmeta CD-a sa sadržajem telekomunikacijskog prometa (list 37 spisa) te ispis elektroničkog prometa za pozivne brojeve I i II okrivljenika (list 116 do 132 spisa).

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio I okrivljeni M. H. putem braniteljice J. N., odvjetnice iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa predmeta izdvoji kao nezakoniti dokaz CD sa sadržajem telekomunikacijskog prometa kao i ispis međusobne komunikacije I i II okrivljenika na listovima 116 do 132 spisa.

 

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nakon razgledavanja spisa u smislu čl. 474 st. 1 ZKP/08 vratilo je isti ovome sudu na daljnje postupanje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              U obrazloženu prvostupanjskog rješenja prvostupanjski sud navodi, da iz Posebnog izviješća PP Zabok (list 36 spisa) proizlazi da je ispise međusobne komunikacije I i II okrivljenika zatražilo Općinsko državno odvjetništvo 14. ožujka 2012. godine u predmetu broj K-DO-132/12, dakle da su CD sa sadržajem telekomunikacijskog prometa kao i ispisi telekomunikacijskog prometa pribavljeni na traženje državnog odvjetništva. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje, budući da je CD sa sadržajem telekomunikacijskog prometa kao izvid sačinjen prije 15. prosinca 2013. godine, odnosno prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, zakonit obzirom da je odredbom čl. 257 ZKP/08 propisano da su sve radnje i mjere koje su provedene sukladno odredbama ZKP-a do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a valjane u skladu s točkom 4 Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 19. srpnja 2012. godine (NN 91/12), što je ovdje slučaj. Osim toga, prvostupanjski sud navodi, da je odredbom čl. 207 st. 2 toč. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), koji je važio u vrijeme izvršenja spomenute radnje, bilo propisano da ako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, redarstvene vlasti tijekom provođena izvida kaznenih djela imaju pravo i dužnost prikupljati sve obavijesti koje bi bile od koristi za uspješno vođenje postupka, dok je Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima propisana ovlast redarstvenih vlasti da radi otkrivanja kaznenih djela za koja se progon poduzima po službenoj dužnosti, mogu od davatelja telekomunikacijskih usluga tražiti provjeru istovjetnosti trajanja i učestalost kontakata određenih telekomunikacijskih adresa. Zaključno prvostupanjski sud navodi, da stoga CD sa sadržajem telekomunikacijskog prometa kao i ispis koji je sačinjen prije 15. prosinca 2013. godine, je pribavljen na zakoniti način, zbog čega da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitom dokazu iz čl. 10 ZKP/08.

 

              Žalitelj u žalbi pak ističe, da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom dokazu pribavljenom protivno Ustavu Republike Hrvatske i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je kao razlog nezakonitosti dokaza propisano čl. 10 st. 2 toč. 2 ZKP/08. Osim toga, žalitelj ističe, da okolnost da je Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima propisana ovlast redarstvenih vlasti da radi otkrivanja kaznenih djela za koja se progon vrši po službenoj dužnosti, mogu od davatelja telekomunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti trajanja i učestalost kontakata određenih osoba, nikako ne znači da bi podatak koji se na takav način pribavlja predstavljao zakoniti dokaz u kaznenom postupku, a iz razloga što navedeni zakon nužno mora biti u suglasju sa Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pri tome se navodi da je čl. 5 Ustava Republike Hrvatske propisano da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti sa Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom te da se je svatko dužan držati Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske, dok je čl. 134 Ustava Republike Hrvatske propisano da Međunarodni ugovori koji su sklopljeni potvrđeni u skladu sa Ustavom i objavljeni,a koji su na snazi čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, te da su po svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Stoga žalitelj smatra da su spomenuti dokazi pribavljeni protivno Ustavu i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              Međutim, ocjena je ovoga suda da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima kako to neosnovano ističe žalitelj.

 

              Naime, iz Posebnog izviješća (list 36 spisa) proizlazi da Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska postaja Zabok, obavještava Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, da su postupili po njihovom traženju, te da su pribavili ispise telekomunikacijskog prometa za

 

 

pozivni broj mobitela 098…, kojim se koristi D. R., za pozivne brojeve mobitela 098… i 098… kojim se koristi M. H., zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare iz čl. 224 KZ/97, odnosno kaznenog djela zlouporabe osiguranja iz čl. 225 st. 1 KZ/97.

 

              Dakle, odredbom čl. 207 st. 2 toč. 3 ZKP/08 važećeg u vrijeme poduzimanja radnje propisano je da ako postoji sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, redarstvene vlasti tijekom provođenja izvida kaznenih djela imaju pravo i dužnost prikupiti sve obavijesti koje bi bile od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka.

 

              Nadalje, čl. 68 Zakona o policijskom poslovima i ovlastima (NN 92/14) propisano je da radi sprečavanja i otkrivanja kaznenih djela za koje se progoni po službenoj dužnosti i njihovih počinitelja, sprečavanja opasnosti i nasilja, traganja za osobama i predmetima, policija može od davatelja komunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja učestalost komunikacije s određenim elektroničkim komunikacijskim adresama. Isto tako, Zakonom o elektroničkim komunikacijama u čl. 109 st. 1 propisana je obveza zadržavanja podataka na način da su operatori javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obvezni zadržati podatke o elektroničkim komunikacijama. Nadalje u čl. 110 istog zakona određeno je da obveza zadržavanja podataka iz čl. 109 obuhvaća zadržavanje podataka koji se odnose na praćenje i utvrđivanje izvora komunikacije, podatke potrebne za određivanje odredišta komunikacije, podatke potrebne za utvrđivanje nadnevka, vremena i trajanja komunikacije, podatke potrebne za utvrđivanje vrste komunikacije kao i podatke potrebne za utvrđivanje korisničke komunikacije opreme ili opreme koja se smatra korisničkom komunikacijskom opremom i podatke potrebne za utvrđivanje lokacije pokretne komunikacijske opreme. Dakle, temeljem čl. 207 ZKP/08, koji je bio na snazi u vrijeme kada je zatražen od teleoperatera CD sa sadržajem telekomunikacijskog prometa,kao i temeljem čl. 68 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, policijski službenici su bili ovlašteni radi sprječavanja opasnosti, nasilja, sprječavanja otkrivanja kaznenog djela za koje se progon vodi po službenoj dužnosti, od davatelja telekomunikacijskih usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata sa određenih telekomunikacijskih adresa, kao i utvrđivanje mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju telekomunikacijske kontakte.

 

              Za napomenuti je da odredba čl. 35 Ustava Republike Hrvatske svakome jamči štovanje i pravnu zaštitu njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, dok čl. 36 Ustava jamči svakome slobodu i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja. Isto tako Konvencija za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda u čl. 8 toč. 1 jamči svakome da ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Međutim, jednako tako Ustavom Republike Hrvatske jamči se i pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, a ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerne naravi i potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, te nužno u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

 

              Kako su u kako su u konkretnom slučaju poduzete radnje u svrhu izvida radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja, a koje radnje su provedene u skladu sa važećim odredbama Zakona o kaznenom postupku, time nisu povrijeđena Ustavna niti Konvencijska prava optuženika. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenog u obrazloženju pobijanog rješenja valjano je prvostupanjski sud odbio prijedlog I okrivljenog Mladena Haramusteka za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza CD-a sa sadržajem telekomunikacijskog prometa na listu 37 spisa te ispis elektroničkog prometa za pozivne brojeve I i II okrivljenika na listovima 116 do 132 spisa.

 

Slijedom navedenog, a obzirom da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu ispravnost i zakonitost pobijane odluke, a ispitivanjem iste nisu nađene povrede iz čl. 494 st. 4 ZKP/08 na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 494 st. 3 toč. 2 ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu, 24. siječnja 2017. godine

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu