Baza je ažurirana 30.03.2026. zaključno sa NN 12/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                                                                  

Poslovni broj:9. P-547/2018-8

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj:9. P-547/2018-8

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A TS K E

P R E S U D A  

 

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja Lj. B., OIB , zastupanog po punomoćniku M. A., protiv tuženika G. Đ., OIB…. zastupanog po punomoćniku S. Š., nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 02. travnja 2019, u prisustvu parničnih stranaka sa punomoćnicima, 11. travnja 2019.

 

p r e s u d i o     j e         

Nalaže se tuženiku G. Đ., OIB isplatiti tužitelju Lj. B., OIB …. novčani iznos od 6.665,60 kn na ime neplaćenih režijskih troškova sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanje kredfita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- tekućom na iznos od 2.250,37 kn od 02.08.2018., pa do ispalte,

- tekućom na iznos od 2.200,00 kn od 03.09.2018. pa do isplate,

- tekućom na iznos od 1.064,63 kn od 14.11.2018. pa do isplate,

- tekućom na iznos od 1.150,60 kn od 29.10.2018. pa do ispalte

sve u roku 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku G. Đ., OIB …., isplatiti tužitelju Lj. B., OIB novčani iznos od 3.962,50 kn na ime naknade štete  sa zakonskom zateznom kamatom  11. 04.2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanje kredfita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku G. Đ., OIB , isplatiti tužitelju Lj. B., OIB da isplati novčani iznos od 1.015,98 kn na ime najamnine za mjesec srpanj 2018. sa zateznom kamatom od 06. srpnja 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanje kredfita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

U preostalom dijelu odbija se tužitelj na ime najamnine za iznos od 1.984,02 kn sa zateznom kamatom na taj iznos.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.601,56 kn u roku 15 dana sa zateznom kamatom od 11. travnja 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjećne kamatne stope na stanje kredfita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi od 14. studenog 2018. navodi da su tužitelj kao najmodavac i tuženik kao najmoprimac zaključili ugovor o najmu obiteljske kuće 01. listopada 2017. koja se nalazi u V. koja je u vlasništvu tužitelja, na neodređeno vrijeme. s minimalnim rokom od jedne godine. Dalje se u tužbi navodi da je tuženik u telefonskom razgovoru od 21. srpnja 2018. obavijestio tužitelja da je nenajavljeno iselio iz predmetne nekretnine i bez da je u pisanom obliku otkazao predmetni ugovor o najmu kako je to bio dužan sukladno čl. 8. ugovora o najmu i to 30 dana prije otkaza.

U tužbi se navodi da je tuženik zadnje plaćanje najamnine izvršio prema tužitelju 18. lipnja 2018. za mjesec lipanj 2018., te smatra da je tuženik u obvezi platiti najamninu za kolovoz i srpanj 208. u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn.

Po navodima iz tužbe tuženik je ostao dužan podmiriti sve režijske troškove koji terete predmetnu nekretninu do 21. srpnja 2018. i to ukupno 6.665,60 kn, a koje je u cijelosti platio tužitelj.

Tužitelj navodi i da je tuženik za vrijeme boravka u predmetnoj nekretnini prouzročio tužitelju imovinsku štetu koja se sastoji od oštećenja sanitarne opreme u kupaonici, keramičkih pločica, oštećenja stolova i stolica, grede na terasi i ulaznih vrata, te druga oštećenja. Tužitelj navodi da je u postupku osiguranja dokaza provedeno vještačenje u kojem je utvrđena šteta u iznosu od 3.962,50 kn, te su prouzročeni troškovi osiguranja dokaza u ukupnom iznosu od 5.375,04 kn.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe da je tužitelj putem R. D. vratio tuženiku iznos od 3.000,00 kn neposredno nakon useljenja u predmetnu nekretninu, te tvrdi da je tuženik predao navedenoj osobi iznos od 4.500,00 kn i to 1.500,00 kn na ime najamnine za listopad 2017. i 3.000,00 kn pologa.

Tuženik osporava zaključak tužitelja da je ugovor raskinut dana 21. kolovoza 2018. i pri tom navodi da je po odredbi čl. 9. ugovora o najmu ugovor automatski raskinut ukoliko tuženik kasni s plaćanjem više od 15 dana od dana dospijeća svakog pojedinačnog režijskog troška obzirom da je još u lipnju 2018. tuženik bio više od 15 dana u kašnjenju s plaćanjem određenih režijskih troškova, te smatra da je temeljem te odredbe ugovor raskinut u lipnju 2018. U tom smislu tuženik nije dužan platiti stanarinu za srpanj i kolovoz 2018. Tuženik opreza radi osporava da je dužan podmiriti režijske troškove u visini od 6.665,60 kn jer da to iz preslika računa nije vidljivo.

U odgovoru osporava se da je tuženik prouzročio bilo kakvu štetu na tužiteljevoj nekretnini, te iznosi tvrdnju da je istu ostavio u stanju u kakvom je bila kad se uselio.

Tuženik smatra da nije dužan platiti trošak osiguranja dokaza jer da o tom postupku nije bio obaviješten niti je sudjelovao. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. 

 

Sud je proveo dokazni postupak uvidom u:

- ugovor o najmu između parničnih stranaka od 01.10.2017. list 7-9 spisa

- raskid ugovora o najmu od 23.07.2018. list 10 spisa

- promet računa A. b. d.d. list 11 spisa

- račun P br. 55026/1/1 od 30.06.2018.

- uplatnica list 13 spisa

- izlist Z. b. list 14 -15 spisa

- račun Vodovoda list 16 spisa

- račun Elektre sa preslikom uplatnice list 17 spisa

- izlist Z. b. list 18 spisa

- dopis tuženiku list 19-20 spisa

- prijedlog za osiguranje dokaza sa rješenjem ovog suda R/1-193/2018 -2 od 21. 08.2018.

- izlist Z. b. list 26 spisa

- zapisnik sa očevida list 27-28 spisa

- pismeni nalaz i mišljenje građevinskog vještaka list 29 – 33 spisa

- račun br. 63-01-91 list 34  spisa

- račun br. 70-01-91 list 35 spisa

- izlist Z. b. list 41 spisa

- iskaz svjedoka R. D., M. M., D. M. list 43-45 spisa

- usmeni nalaz i mišljenje vještaka T. S.

- iskaz parničnih stranka.

 

Predmet spora je isplata zakupnine tužitelju za mjesec srpanj i kolovoz 2018. u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, naplata režijskih troškova od tuženika za iznos od 6.665,60 kn, naknade štete u iznosu od 3.962,50 kn, te troška osiguranja dokaza u iznosu od 5.375,04 kn.

Kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige tužitelj je vlasnik nekretnine označene kč. br. …. upisana u zk. ul. …. k.o. V. u naravi kuća i dvorište u V. površine 380 m2.

Nesporno je da su parnične stranke zaključile 01. listopada 2017. ugovor o najmu što proizlazi iz ugovora i ovjere potpisa kod javnog bilježnika po kojem tužitelj daje najmoprimcu u zakup predmetnu obiteljsku kuću uz ugovorenu mjesečnu najamninu od 1.500,00 kn koja se plaća od 1-5 u mjesecu za tekući mjesec na način da je najmoprimac kod potpisa ugovora platio iznos od 4.500,00 kn i to 1.500,00 kn za prvi mjesec najma, te 3.000,00 kn kao polog koji se vraća pri izlasku iz kuće kad budu podmireni svi režijski troškovi ili pričinjena šteta, a ne prije 6 mjeseci trajanja ugovora, da režijski troškovi nisu uključeni u najamninu, te ih podmiruje najmoprimac zasebno po računima i prispijeću, da je najmodavac dužan omogućiti korištenje kuće i u tu svrhu redovito održavati kuću sa svim prostorijama, uređajima i instalacijama, čišćenje dimnjaka i plinskog bojlera o svom trošku, da je najmoprimac dužan pri korištenju kuće sa svim prostorijama uređajima i instalacijama postupati pažljivo i čuvati objekt najma od kvara i oštećenja, da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme s minimalnim rokom od jedne godine, da je otkazni rok 30 dana, a računa se od dana predaje otkaza u pisanom obliku drugoj strani, da ugovor o najmu može svaka strana raskinuti u svako doba, ako druga strana ne ispunjava odredbe iz ugovora i Zakona o najmu stanova i kuće, da ugovor može prestati u svako doba sporazumom obiju strana pri čemu će se strane sporazumjeti o načinu i vremenu primopredaje predmeta najma, te da se ugovor automatski raskida ukoliko najmoprimac kasni s plaćanjem više od 15 dana od dana dospijeća svakog pojedinačnog režijskog troška i da je najmoprimac dužan prvi slijedeći dan napustiti stan i osloboditi ga od svojih stvari.

 

Nakon saslušanja tuženika kao stranke u postupku nesporno je da tuženik nije platio režijske troškove za vrijeme stanovanja koji terete nekretninu u V., a koji se odnose na neplaćenu vodu, grijanje (plin)  i struju u ukupnom iznosu od 6. 665,60 kn pa je u tom smislu bespredmetno analizirati priložene račune od strane tužitelja i utvrđivati koji iznos duga je platio nakon iseljenja tuženika. Stoga je tužbeni zahtjev za plaćanjem režijskih troškova tužitelju sud u cijelosti prihvatio za utuženi iznos od 6.665,60 kn. Obveza tuženika da plaća navedene režijske troškove proizlazi iz čl. 3. navedenog ugovora o najmu.

Dužnik je zakasnio s ispunjenjem novčane obveze prema tužitelju pa je pored glavnice dužan platiti tužitelju i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO) i to na iznos od 2.250,37 kn od 02. 08 2018., na iznos od 2.200,00 kn od 03.09.2018. (oba plaćanja se odnose na dug prema PPD), na iznos od 1.064,63 kn od 14. 11. 2018. (koji se odnosi na utrošenu vodu), te na iznos od 1.150,60 kn koji je plaćen H. 29. 10.2018. Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

Sporno je među parničnim strankama da li se predmetni ugovor o najmu raskinuo u lipnju 2018. ili je ugovor raskinut izjavom najmodavca. Tuženik se poziva na čl. 9. ugovora o najmu koji u st. 3. predviđa da se ugovor automatski raskida ukoliko najmoprimac kasni s plaćanjem više od 15 dana od dana dospijeća svakog pojedinačnog režijskog troška.

Sud je saslušanjem tužitelja, te uvidom u preslik računa priloženih u spis utvrdio da tuženik nije plaćao režijske troškove od ožujka 2018. u prvom redu struje i plina i tuženik je te račune propustio platiti do 15. travnja 2018., a kako to nije učinio niti u roku od 15 dana od dospijeća ovaj sud zaključuje da je temeljem odredbe čl. 9. st. 3. ugovora o najmu ugovor raskinut 01. svibnja 2018., jer navedena odredba upućuje da je riječ o fiksnom ugovoru kod kojih je ispunjenje u određenom roku bitan sastojak ugovora. Međutim, saslušanjem svjedoka R. D. i tužitelja kao stranke u postupku sud je utvrdio da je tuženik točno neutvrđenog dana početkom srpnja 2018. iselio iz predmetne nekretnine ali da je ključ od iste svjedokinji predao 21. srpnja 2018. kada je nju i tužitelja obavijestio o svom postupku. Odredbom čl. 361. st. 1. ZOO propisano je kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Iz navedene odredbe proizlazi zaključak da tužitelj kao vjerovnik ne treba davati izjavu da ugovor raskida niti poduzimati bilo koju drugu radnju jer se ugovor raskida po samom zakonu, te je u tom smislu tužiteljeva izjava od 21. srpnja 2018. o raskidu ugovora o najmu bez pravnog značaja. To stoga što se raskinuti ugovor ne može više puta raskidati.

Pravne posljedice prestanka ugovora o raskidu su iste neovisno o tome zbog kojih razloga i na koji način ugovor raskinut (sporazumom, izjavom zbog neispunjenja, po samom zakonu, sudskom odlukom zbog promijenjenih okolnosti). Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete kako to predviđa odredba čl. 368. st.1. ZOO. Dakle, ugovora više nema i slijedom toga ne može predstavljati pravnu osnovu za bilo koju tražbinu. Činjenica da se ugovorne strane ne oslobađaju obveze naknade štete ne znači modifikaciju obveze iz ugovora u zahtjev za naknadu štete. Do predaje ključeva agentici za iznajmljivanje nekretnina R. D. tuženik je raspolagao tužiteljevom nekretninom bez obzira što je oko 15 dana ranije iselio iz predmetne nekretnine, te je po ocjeni ovog suda iako je ugovor raskinut dužan platiti tužitelju faktično raspolaganje nekretninom do 21. srpnja 2018. u visini najamnine, ali ne i nakon toga jer je ugovor raskinut, a tužitelj nije zahtijevao naknadu štete. Naime to ne proizlazi iz obrazloženja tužbe.

Shodno navedenom tuženik je dužan tužitelju  isplatiti za 21 dan mjeseca srpnja 2018. u iznosu od 1.015,98 kn (1.500,00 kn/31 dan =48,38 kn×21 dan=1.015,98 kn), a kako je tuženik zahtijevao isplatu u iznosu od 3.000,00 kn za srpanj i kolovoz valjalo je istog odbiti za razliku od 1.984,02 kn. Zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od 06. srpnja 2018. pa do isplate jer je tuženik bio dužan najamninu plaćati do petog u mjesecu.

Uvidom u ugovor o najmu i saslušanjem svjedokinje R. D., te tužitelja i tuženika sud je utvrdio da je tuženik kod potpisivanja ugovora uplatio iznos od 4.500,00 kn od toga 1.500,00 kn za tekući mjesec listopad 2017., a preostalih 3.000,00 kn kao polog koji je tuženiku trebao biti vraćen po izlasku iz kuće kada budu podmireni svi režijski troškovi i učinjena šteta.

Sporno je da li je na traženje tuženika navedeni iznos od 3.000,00 kn vraćen tuženiku 2-3 dana nakon useljenja u predmetnu kuću.

Iz navedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj naložio svjedokinji R. D. da tuženiku po uvođenju u posjed preda 3.000,00 kn radi opremanja kuhinje koja je trebala ostati u nekretnini tužitelja, i da je R. D. predala navedeni iznos od 3.000,00 kn tuženiku u V. u kafiću I. i da su tom prilikom sačinili potvrdu koju je tuženik potpisao, te da je mjesec dana prije saslušanja navedenog svjedoka tuženik zvao svjedokinju i raspitivao se gdje se nalazi potvrda.

Sud je prihvatio kao istinit i logičan iskaz svjedokinje R. D. i tužitelja dok nije prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz tuženika da se ne sjeća da li je potpisao potvrdu o povratu navedenih 3.000,00 kn jer od primopredaje nije proteklo dvije godine već oko godinu i pol dana, a to nije tako velik vremenski period da se prosječan čovjek ne bi sjećao primitka novca koji mu je bio potreban za kupovinu kuhinje. Dakle, polog je tuženiku vraćen i iz istog tužitelj nije mogao platiti režijske troškove i pokriti štetu.

Sporno je među strankama da li je tuženik tijekom stanovanja u predmetnoj nekretnini pričinio tužitelju štetu na istoj.

O stanju nekretnine prije primopredaje i nakon iseljenja tuženika sud je utvrdio saslušanjem svjedoka R. D. agenta za nekretnine, M. M., B. K. i D. M., te parničnih stranaka:

- da je tužitelj predmetnu nekretninu iznajmio tuženiku posredovanjem agenta za nekretnine R. D. koja je sa tuženikom dogovorila uvjete,

- da je prethodni stanar iselio iz predmetne nekretnine oko mjesec dana prije useljenja tuženika i da je nekretnina bila okrečena, obojena bez oštećenja na zidovima da se u kuhinji nalazio stol i 4 stolice, hladnjak i štednjak, da je kupaona bila namještena sa dodatnim WC-om, da su ulazna vrata u kuću bila funkcionalna i mogla se dodatno otvarati i zatvarati bez oštećenja i koja nisu bila izložena kiši,

- da je tuženik po useljenju iako je dnevna soba bila oličena istu na svoju ruku prekrečio u bijelu boju i da tužitelj na tu preinaku nije imao primjedbi,

- da je po primitku ključeva svjedokinja R. D. zajedno sa tuženikom obišla predmetnu nekretninu i da je zatekla ulazna vrata vertikalno polomljena, da je u kupaonici umivaonik bio iščupan iz zida, odnesen toaletni ormarić, da je bila polomljena uz umivaonik i pločica uz sifon, daska na WC školjki da je bila odvaljena iz plinskog bojlera da je kapala voda i nedostajala je slavina umivaonika, zidovi su bili puni rupa od eksera ili sličnih predmeta sa kojima su oštećenja napravljena, da je ispred ulaznih vrata nalazila se nadstrešnica na kojoj je zatekla oštećene stolice, noseći stup od nadstrešnice pri dnu je bio skroz izjeden, da je u kuhinji tuženik ostavio samo donje dijelove, a izjasnio se da su mu gornji trebali te ih je odnio prilikom seljenja, da je iz holendera koji je bio namijenjen za slavinu umivaonika kapala voda kao i iz plinskog bojlera zbog čega je u dogovoru sa tužiteljem svjedokinja angažirala servisera, da je frižider zatečen otvoren i priključen na struju,

- da je svjedokinja M. M. po iseljenju tuženika obišla predmetnu kuću i zatekla ulazna vrata prislonjena uz zid i odvaljena, da su u dnevnoj sobi nedostajale lajsne od laminata, da je na zidu bilo rupa, a zid prljav, da je u kupaonici bilo odvaljenih pločica, a iz cijevi kapala voda,

- da je svjedok D. M. dovezao namještaj tuženiku po useljenju tuženika u predmetnu kuću i da je tada primijetio da ulazna vrata u kuću nisu oštećena.

Sud nije prihvatio iskaz svjedoka B. K. da su ulazna vrata u kuću kod useljenja tuženika bila u takvom stanju da su se teško otvarala, kao što nije prihvatio iskaz svjedoka D. M. da su bila toliko izvitoperena da se nisu mogla zatvoriti jer su međusobno kontradiktorna, a i u suprotnosti sa iskazom ostalih svjedoka i tužitelja. Naime, da su vrata bila u takvom stanju nije za očekivati da takvo što ne bi bilo naznačeno u ugovoru i logično je da bi tuženik zatražio otklanjanje nedostataka koji ozbiljno remete normalno korištenje ulaznih vrata. Međutim tuženik tako nije postupio već oštećenje istih pokušava opravdati tek sada kada je tužitelj zatražio naknadu štete za ta vrata. Ako se vrata kao što navodi tuženik nisu mogla normalno otvoriti i zatvoriti već su se morala podići uhvativši ih za rukohvat tu je primjedbu bio dužan priopćiti tužitelju odmah po uočavanju, a što nije učinio, pa sve i da je točno, što nije,  da su se vrata otežano koristila to tuženiku nije dalo za pravo da ih polomi.

U postupku osiguranja dokaza koji je tužitelj pokrenuo kod ovog suda u spisu pod poslovnim brojem R/1-193/2018 određen je očevid za dan 30. kolovoza 2018. u 13 sati u kojem je pored suda  sudjelovao i građevinski vještak T. S. iz O. koji je izradio nalaz i mišljenje u pismenom obliku koji je korišten u ovom parničnom postupku za utvrđivanje štete i njene visine i na temelju kojeg je sud utvrdio:

- da je u kupaonici vidljivo demontiranje umivaonika širine 80 cm koji je evidentno iskinut pri čemu je oštećena obloga zida od keramičkih pločica koje su polomljene na mjestu iza umivaonika, da je kupaonski ormarić demontiran, a da je bilo vidljivo da je bio na zidu po obrisima, da su u kupaonici otkinute i polomljene dvije keramičke pločice dimenzija 25×15,

- da je na dvjema stolicama pokidana obloga i spužva za sjedenje, te je potrebno iste presvući novim tekstilnim materijalom tapacirati,

- da je na vanjskoj dvorišnoj terasi oštećen drveni stup nadstrešnice u donjoj zoni te je potreban stolarski popravak istog,

- da su drvena ostakljena ulazna vrata oštećena na način da je otkinuto vratno krilo koje je potrebno zamijeniti novim,

- da nabava i ugradba plastične daske za WC školjku srednje kvalitete iznosi 250,00 kn,

- nabava i ugradba novih pločica iznosi 280,00 kn,

-  presvlačenje sjedišta drvenih pločica 2 komada 240,00 kn,

- stolarski popravak drvenog stupa terase 200,00 kn

- nabava i ugradba novog ostakljenog vratnog krila od drveta po narudžbi sa unutarnjom i vanjskom lameliranom hrastovom drvenog obradom kao postojeća iznosi 2.200,00 kn,

- odnosno ukupna šteta iznosi 3.962,50 kn.

Sud je istog vještaka saslušao u parničnom postupku kada je uzeo nalaz i mišljenje i utvrdio štetu i iznos štete od 3.962,50 kn.

Budući da je šteta uočena od strane svjedokinja R. D. i M M. neposredno nakon što je tuženik iselio iz predmetne nekretnine nesumnjivo da je štetu prouzročio tuženik za vrijeme korištenja iste te je temeljem odredbe čl. 1045 st. 1.  i 2. ZOO u svezi sa čl. 1.085, st. 3. ZOO dužan tužitelju naknaditi štetu u utuženom iznosu od 3.962,50 kn.

Budući da je  iznos imovinske štete utvrđen u ovom postupku zatezna kamata teče od dana presuđenja 11. travnja 2019.

 

Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1.,. i čl. 164. ZPP-a.

VPS je 13.628,10 kn.

Tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 85,44%, a tuženik u omjeru od 14,56% te strankama u tom omjeru pripada naknada kako u parničnom postupku.

U odnosu na troškove u postupku osiguranja dokaza tuženik je site dužan namiriti jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu po tom tužbenom zahtjevu, a razlog što tuženik nije sudjelovao u postupku za osiguranje dokaza nije od utjecaja na namirenje troškova jer se postupak osiguranja može provesti prema odredbi čl. 275. st. 1. ZPP-a i bez sudjelovanja tuženika ako postoji opasnost od odgode. U navedenom postupku predlagatelj zastupan po punomoćniku odvjetniku, te istom pripada trošak za sastav prijedloga 500,00 kn,  za pristup na očevid 500,00 kn, PDV 250,00  i trošak vještaka 2.875,04  kn, ukupno 4.125,04 kn.

U parničnom postupku tužitelj je imao trošak zastupanja za sastav tužbe 1.000,00 kn, ročište 24.01.2019. 1.000,00 kn, za raspravu 21.01.2019. iznos od 1.000,00 kn, rasprava 02.04.2019. iznos od 1.000,00 kn, PDV 1.000,00 kn, sudska pristojba na tužbu 570,00 kn  i presudu u iznosu od 570,00 kn, ukupno 6.140,00 kn ×85,44%=5.246,01 kn.

 

Tužitelj je imao ukupan trošak u iznosu 9.371,05 kn.

 

Tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, pristupa na 3 ročišta 3.000,00 kn, i pristup na objavu presude 500,00 kn, PDV 1.000,00 kn i sudska pristojba na odgovor na tužbu 285,00 kn, ukupno 5.285,00 kn ×14,56%=769,49 kn.

 

Nužno je prelomiti priznati trošak tužitelja sa priznatim troškom tuženika te se dobije iznos od 8.601,56 kn na koji iznos teče zatezna kamata od dana donošenja presude 11. travnja 2019.

U Vukovaru, 11. travnja 2019.

 

                                                                                                               Sudac

                                                                                                                         Ivica Grubišić, v.r.      

 

        POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

          Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

 

          Dostaviti:

  1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku M. A. iz V.
  2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku S. Š. iz V.
  3. Spis ovog suda

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Alena Matić

 

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu