Poslovni broj: Gž-1542/17-2

Poslovni broj: Gž-1542/17-2

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu po sucu toga suda Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. K. iz B., B. H., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pn-122/16-23 od 11. travnja 2017., dana 10. travnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Pn-122/16-23 od 11. travnja 2017. i sudi:

 

1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati tužiteljici L. K., OIB: …, iznos od 11.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 153/04), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se ostali zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata po višoj stopi od dosuđene odbija kao neosnovan.

 

2. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 6.112,50 kuna sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od 4.550,00 kuna od 9. travnja 2017. do isplate, a na iznos od 1.562,50 kuna od 10. travnja 2019. do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženici naloži da isplati tužiteljici iznos od 11.250,00 kuna, s kamatama koje teku od 27. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. temeljem članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2013. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po referentnoj stopi koju određuje HNB, uvećane za 8 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te da tuženica nadoknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. pogrešno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa žalbenim prijedlogom da se presuda ukine i predmet uputi drugom stvarno i mjesno nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz obvezu tuženice na naknadu troškova parničnog postupka.

 

U odgovoru na žalbu tuženica je osporila navode u žalbi te je predložila da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda s nalogom tužiteljici da nadoknadi tuženici trošak sastava odgovora na žalbu.

 

Žalba je osnovana.

 

U skladu s odredbom članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud ispitao je prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, navodeći da je obrazloženje pobijane presude potpuno nejasno i nerazumljivo, da ne sadrži ocjenu niti valjano obrazloženje o izvedenim dokazima i da o odlučnim činjenicama koje su navedene u razlozima presude postoji proturječnost u odnosu na sadržaj isprava u spisu.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud nije činio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Pogrešan pravni pristup u primjeni pojedinih odredaba materijalnog prava, a na koji je ukazano žalbom, sam po sebi, ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ako je presudu unatoč tome moguće ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 11.250,00 kuna, a koja šteta joj je nastala zbog toga što joj tuženica, unatoč tome što je otpala pravna osnova za držanje novca u navedenom iznosu koji joj je privremeno oduzet tijekom kaznenog postupka, odbija vratiti oduzeti novac, time da tužiteljica traži i isplatu zateznih kamata na glavnicu od dana donošenja rješenja kojim je protiv nje obustavljena istraga za kazneno djelo.

 

Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica i rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio ove odlučne činjenice:

 

- da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kio-US-9/03 od 26. listopada 2007. obustavljena istraga protiv tužiteljice, koja je pokrenuta rješenjem istražnog suca broj Kio-US-9/03 od 24. veljače 2003. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98 – ispravak, 50/00, 129/00 i 51/01, u daljnjem tekstu: KZ),

 

- da su tijekom navedenog kaznenog postupka tužiteljici privremeno oduzeta novčana sredstva u iznosu od 11.250,00 kuna, što proizlazi iz Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koju je izdala Policijska uprava V. dana 18. veljače 2003. pod brojem 511-14-03/2-1-2-KU-18/03, kojom je potvrđeno da se novac oduzima po osnovi članka 218. stavka 5. ili članka 185. ZKP-a,

 

- da se protiv G. K., supruga tužiteljice, vodi kazneni postupak pred Županijskim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem K-4/09 zbog kaznenih djela iz članka 337. KZ-a – zlouporabe položaja i ovlasti i članka 292. KZ-a – zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, u kojem predmetu je donesena nepravomoćna presuda poslovni broj K-4/09-61 dana 16. listopada 2015. protiv koje je Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo žalbu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, o kojoj žalbi nije odlučeno do zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom predmetu,

 

- da je tužiteljica podnosila zahtjeve Županijskom sudu u Varaždinu za povrat privremeno oduzetog novca, i to 6. siječnja 2010, 31. svibnja 2012. i 17. studenoga 2015., te da se je prije podnošenja tužbe obratila Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu  sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu članka 186.a ZPP-a sa zahtjevom za povrat oduzetog novca, ali njezinu zahtjevu nije udovoljeno.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da u ovom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete jer na strani tuženice nema protupravnosti, a time ni odgovornosti za nastalu štetu, budući da postupanje pravosudnih tijela nije nezakonito pa niti protupravno, s obzirom na to da postoji valjana pravna osnova za držanje privremeno oduzetog novca sve dok se pravomoćno ne dovrši postupak protiv supruga tužiteljice G. K., pa je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete u smislu članka 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO). Tužiteljici je novac privremeno oduzet prema pravilima kaznenog postupka, pa stoga u postupanju tijela tuženice nije bilo protupravnosti.

 

Naime, prema odredbi članka 218. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/2003 - pročišćeni tekst, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09 i 80/11, u daljnjem tekstu: ZKP) predmeti koji se prema kaznenom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku privremeno će se oduzeti i na temelju sudske odluke će se osigurat njihovo čuvanje. Odredbom stavka 8. istog članka je propisano da redarstvene vlasti mogu oduzeti predmete navedene u stavku 1, 2. i 3. ovoga članka kad postupaju prema odredbama članka 177. i članka 184. stavka 1. ovoga Zakona ili kad izvršavaju nalog suda.

 

Međutim, po shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, neovisno o tome što tuženica nije dužna isplatiti tužiteljici zatraženi iznos po osnovi odgovornosti za naknadu štete, tuženica je s obzirom na utvrđene činjenice dužna tužiteljici vratiti oduzeti novac po osnovi članka 1111. ZOO-a koji uređuje institut stjecanja bez osnove. Naime, sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužiteljica navela u tužbi pa je ovlašten i po drugoj pravnoj osnovi odlučiti o tužbenom zahtjevu, ako utvrđene činjenice upućuju na takav zaključak.

 

Prema odredbi 1111. stavka 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema stavku 3. istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

Predmeti koji su tijekom postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku. Ako vlasnik nije poznat, ti će se predmeti vratiti posjedniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. (članak 138.c ZKP-a).

 

Donošenjem pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kio-US-9/03 od 26. listopada 2007. kojim je obustavljena istraga protiv tužiteljice zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1. i 4. KZ-a prestala je pravna osnova na temelju koje je tuženica bila ovlaštena privremeno oduzeti taj novac tužiteljici (članak 218. stavka 8. ZKP-a), dakle, otpala je valjana pravna osnova za daljnje zadržavanje tužiteljičina oduzetog novca. Stoga je tuženica dužna vratiti tužiteljici oduzeti novac sa zakonskim zateznim kamatama od  27. listopada 2007. do isplate.

 

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tuženici da isplati tužiteljici iznos od 11.250,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 27. listopada 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu kojim je tražena isplata zateznih kamata po višoj kamatnoj stopi za razdoblje od 1. siječnja 2008. do isplate tužbeni zahtjev odbijen.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavka 3. i 155. ZPP-a.

 

Tužiteljici su s obzirom na vrijednost predmet spora od 11.250,00 kuna prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) priznati troškovi nagrade punomoćniku za sastavljanje tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastavljanje podneska od 17. veljače 2017., kojim odgovara na navode odgovora na tužbu, 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife) i za zastupanje na ročištu od 9. ožujka 2017. 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 300 bodova, što pomnoženo s 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr. 50. Tarife) daje iznos od 3.000,00 kuna, čemu treba pribrojiti porez na dodanu vrijednost (25 %) u iznosu od 750,00 kuna, što onda iznosi 3.750 kuna. Osim toga tužiteljici su priznati troškovi za sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 800,00 kuna.

 

Nadalje, tužiteljici su, s obzirom na popisani trošak u žalbi, priznati troškovi nagrade punomoćniku za sastavljanje žalbe od 125 bodova odnosno 1.250,00 kuna, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 312,50 kuna, što onda iznosi 1.562,50 kuna.

 

Prema tome tužiteljici na ime troškova prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka pripada ukupan iznos od 6.112,50 kuna sa zateznim kamatama po članku 29. stavku 2. ZOO-a, i to na iznos od 4.550,00 kuna od donošenja prvostupanjske presude 11. travnja 2017. do isplate, a na iznos od 1.562,50 kuna od donošenja drugostupanjske odluke 10. travnja 2019. do isplate.

 

Split, 10. travnja 2019.

 

Sudac:

Vicko Prančić, v.r.