1

Broj:Gž-1064/2018

 

 

                      

                                                            

 

  Republika Hrvatska                                                                                                                                                                         

                           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske                                Broj:Gž-1064/2018

                                                     Zagreb             

 

 

 

                                                            U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

                                                                                 P R E S U D A

 

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice, te članova Ljiljane Percel i Miroslava Malacka, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku  protiv okrivljenika pravne osobe K. d.d. i dr.,zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 43. i stavka 2. i dr. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14. i 110/15.), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe K. d.d., podnesene protiv presude Prekršajnog suda u Šibeniku broj:PpG-45/16 od 22. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače i 10. travnja 2019.

 

 

                                                   p r e s u d i o j e

 

 

 

I. Povodom žalbe okr. pravne osobe K. d.d., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na tu okrivljenicu, a povodom njezine žalbe na temelju članka 202. stavka 6. Prekršajnog zakona i za okr. odgovornu osobu O. S., u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da se činjenično opisana postupanja pod točkama I. i II. izreke pobijane presude pravno označavaju kao jedan prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, pa se na temelju citiranog propisa i uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona okr. pravnoj osobi K. d.d. izriče novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, a okr. odgovornoj osobi O. S. novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, koje kazne su dužni platiti u roku devedeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plate dvije trećine izrečenih kazni smatrat će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da su kazne u cjelini plaćene.

 

II. Žalba okr. pravne osobe K. d.d. odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na žaliteljicu. 

 

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba K. d.d. obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. pravna osoba K. d.d. i odgovorna osoba O. S. proglašeni su krivima, da su, na način činjenično opisan u izreci te presude počinili dva prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača, te su na temelju cit. propisa uz primjenu instituta ublažavanja kažnjeni ukupnim novčanim kaznama, u iznosu od 10.000,00 kuna okr. pravna osoba, a u iznosu od 4.000,00 kuna okr. odgovorna osoba.

 

Okrivljenici su nadalje obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna, svaki.

 

Protiv te presude pravodobnu žalbu je podnijela okr. pravna osoba, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o kazni.

 

Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, budući iz stanja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud prekoračio optužni prijedlog.

 

Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da se prekršajnim nalogom ovlaštenog tužitelja KLASA: 336-02/15-01/366; URBROJ:526-12-01-03-04/2-15-5 od 10. studenog 2015., protiv kojeg su okrivljenici pravodobno podnijeli prigovor i koji povodom njihovog prigovora predstavlja optužni prijedlog, okrivljenicima stavlja na teret da su činjenično opisanim postupanjem počinili jedno djelo prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

 

Ovlašteni tužitelj u optužnom aktu okrivljenicima stavlja na teret da su od 19. lipnja 2015. do 22. listopada 2015. u trgovini K. P-xx u Š., P. k. M. bb, koristili zavaravajuću poslovnu praksu, jer su proizvode Tunj naturale „Rio mare“ 4x80 g, koji su na ambalaži označeni riječima „SUPER AKCIJA“ nudili na prodaju po cijeni od 44,99 kn, a da je redovna cijena prije 19. lipnja bila 40,99 kn, te isto tako da su u prethodno navedenoj trgovini u razdoblju od 8. lipnja 2015. do 22. listopada 2015. koristili zavaravajuću praksu, jer su proizvode Tunj maslinovo ulje „Rio mare“ 4x80 g, na ambalaži označeni riječima „SUPER AKCIJA“ nudili na prodaji po cijeni od 49,99 kn, a da je redovna cijena prije 8. lipnja 2015. bila 45,99 kn.

 

Tako činjenično opisano postupanje prema intenciji tužitelja, a kako to proizlazi i iz pravne kvalifikacije djela (i kazne) predstavlja produljeni prekršaj u smislu članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona (s obzirom na istovjetan način počinjenja, vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti čine jedinstvenu cjelinu), pa je prvostupanjski sud postupajući po prigovoru okrivljenika pogriješio kada je okrivljenike proglasio krivima za dva djela prekršaja zavaravajuće poslovne prakse iz članka 138. stavka 1. točke 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

 

Sud je vezan činjeničnim opisom optužnog akta i ne smije ga izmijeniti niti preinačiti, te se sukladno članka 179. stavka 3. Prekršajnog zakona presuda može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga. Iako sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, sukladno sudskoj praksi, okrivljenike se ne može proglasiti krivim za teže od onog što im je optužnim aktom stavljeno na teret. Stoga je prvostupanjski sud, proglašavajući okrivljenike krivima za dva djela prekršaja, prekoračio optužni prijedlog i time počinio bitnu povredu prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona.

 

         Međutim, ovaj je Sud prihvaćajući činjenično stanje iz izreke pobijane presude pravilnim i potpuno utvrđenim, na temelju odredbe članka 207. Prekršajnog zakona otklonio navedenu povredu tako da je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na žaliteljicu, a budući su razlozi zbog kojih se donosi odluka od koristi i za okr. odgovornu osobu koja nije podnijela žalbu to je po službenoj dužnosti preinačio odluku i u odnosu na okr. odgovornu osobu. Stoga je činjenično opisana postupanja pod toč. I. i II. izreke pobijane presude pravno označio kao jedan prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača i sukladno tome izrekao kazne, kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

 

Razmatrajući nadalje prvostupanjsku presudu ovaj Sud nije našao druge bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika uključujući i zastaru prekršajnog progona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 15. veljače 2019. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/19.), a ovaj Sud nalazi da prekršajno djelo stavljeno okrivljenicima na teret u izreci pobijane presude zadržava pravni kontinuitet u navedenim  izmjenama Zakona, u članku 138. stavku 1. točki 46. i stavku 2. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi članka 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/19.).

 

Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

              Budući je novim Zakonom za predmetno djelo propisana ista novčana kazna za počinitelje, to je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen propis prema vremenu počinjenja djela. 

 

Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe o primjeni blažeg zakona u smislu nepodnošenja optužnog prijedloga ukoliko se otklone utvrđeni nedostaci i izostanu štetne posljedice upiranjem na odredbu članka 34. Zakona o inspekcijama u gospodarstvu (NN 14/14. i 56/16.) treba istaknuti da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o inspekcijama u gospodarstvu (NN 56/16.), svojim prijelaznim i završnim odredbama (članak 16.) propisuje da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona (25. lipnja 2016.), dovršiti prema odredbama Zakona o inspekcijama u gospodarstvu (NN 14/14.), kako je to slučaj u ovom predmetu, budući je postupak pokrenut podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja 10. studenog 2015.

 

              U tom smislu, Zakonom iz 2014. godine nije bila propisana mogućnost nepodnošenja optužnog prijedloga ako nadzirana prava ili fizička osoba tijekom inspekcijskog nadzora odnosno do donošenja rješenja otkloni nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru, ako je za utvrđene nepravilnosti donijeto rješenje i nadzirana osoba je postupila po izvršnom rješenju inspektora te ako nadzirana osoba očitovanjem na zapisnik preuzme obvezu da u određenom roku otkloniti nepravilnosti i nedostatke utvrđene u inspekcijskom nadzoru za koje nije izrečena upravna mjera, a inspektor utvrdi da je počinjen prekršaj.

 

Slijedom navedenog, nisu ostvareni uvjeti za primjenu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekcijama u gospodarstvu (NN 56/16.), kako na to pogrešno upire žaliteljica. 

 

U vezi navedenog ističe se da je 1. travnja 2019. stupio na snagu Zakon o državnom inspektoratu (NN 115/18.), koji odredbom članka 137. propisuje da danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje važiti Zakon o inspekcijama u gospodarstvu (NN 14/14. i 56/16.), s time da odredba članka 131. stavka 1. propisuje da će se inspekcijski postupci započeti prema odredbama Zakona o inspekcijama u gospodarstvu nastaviti i dovršiti prema odredbama tog Zakona.

 

Ispitujući pobijanu oduku u pogledu žalbe na kaznu, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti konkretnog slučaja koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne utječu na odluku o kaznu. Naime, za predmetno djelo za pravnu osobu propisana je novčana kazna od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri cijeneći olakotne okolnosti i unatoč utvrđenoj otegotnoj okolnosti u vidu ranije kažnjavanosti kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja, u značajnoj mjeri ispod zakonom propisane minimalne kazne. Stoga i ovaj Sud odmjerenu kaznu smatra primjerenom značaju i težini prekršaja, opasnosti djela te postizanju svrhe kažnjavanja, dok žaliteljica ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje učinile osnovanim preinačenje odluke o kazne.

 

Bez osnove žaliteljica upire na mogućnost opomene za njihovo postupanje, budući nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za primjenu navedene mjera upozorenja, jer se, sukladno odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 5.000,00 kuna, što u konkretnom predmetu nije slučaj, s obzirom na propisanu kaznu.

 

              Treba istaknuti da će se kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako u roku koji je određen za plaćanje, uplate dvije trećine izrečene kazne.

             

Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka  138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnih troškova postupka primjerena trajanju i složenosti prekršajnog postupka.

 

              Zbog izloženih razloga, sukladno odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

            U Zagrebu 10. travnja 2019.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka za spis, okrivljenike i tužitelja.