Broj: Kž 687/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 25/77., 50/78., 25/84, 52/87, 43/89., 8/90, 9/91., 33/92., 39/92., 77/92., 91/92., 32/93. – pročišćeni tekst, 38/93., 28/96. i 30/96. – dalje u tekstu: KZRH) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 30. studenog 2016. broj Kv I-26/16-8, u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba os. M. Ć.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Vukovaru odbio je zahtjev os. M. Ć. od 8. srpnja 2016. za obnovu kaznenog postupka okončanim presudom Županijskog suda u Vukovaru od 10. listopada 2013., broj K-23/13, potvrđenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2013., broj I Kž-704/13, kojom je M. Ć. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 1. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest godina.

Protiv tog je rješenja osuđenik žalbu podnio osobno ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati i da mu se izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1 u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08) dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

Iako je u pravu osuđenik kada tvrdi da je okolnost smrti njegove majke, koja je preminula 17. svibnja 2015., nova okolnost koja nije postojala u vrijeme donošenja presude, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da ona ne predstavlja takvu okolnost koju ima u vidu odredba čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 i  koja bi opravdavala ublažavanje kazne.

Naime, u konkretnom slučaju, imajući u vidu izuzetnu pogibeljnost kaznenog djela teškog ubojstva koje je počinjeno na podmukao način, za koje je optuženik proglašen krivim i za koje je bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od deset do dvadeset godina, činjenica smrti osuđenikove majke, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ne bi, sve da je i postojala u vrijeme izricanja presude, očito dovela do blaže osude.

Osuđenik u žalbi ne dovodi u pitanje ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja jer tvrdnje o njegovom pogoršanom zdravstvenom stanju (koja okolnost je bila predmetom ocjene u postupku povodom prethodnog zahtjeva osuđenika za obnovu kaznenog postupka koji je također odbijen), da je izdržao gotovo pola kazne i da postoje odluke sudova u kojima je smrt roditelja cijenjena kao okolnost za ublažavanje, u konkretnom slučaju nisu relevantne

Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, ovaj je drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i da nije na osuđenikovu štetu povrijeđen kazneni zakon, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu odbiti kao neosnovanu  i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2017.