Broj: Kr 104/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Š. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2016. broj Kzd-77/15-14 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. lipnja 2016. broj Kžzd-9/16-3, u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se zahtjev osuđenog M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2016. broj Kzd-77/5-14, preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. lipnja 2016. broj Kžzd-9/16-3, M. Š. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. i 6. KZ/11. pa je, na temelju članka 158. stavka 6. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

              Osuđeni M. Š. je po branitelju, odvjetniku V. K., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Kžzd-9/16 od 14. lipnja 2016. u odluci o kazni, te žalitelju izrekne uvjetnu osudu ili da izrečenu kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro“. Osuđenik je podnio i dopunu zahtjeva kojom prilaže novu medicinsku dokumentaciju.

              Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje, a taj odgovor dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

              Zahtjev nije osnovan.

              Osuđeni M. Š. u zahtjevu tvrdi da je pobijanom presudom „sud prekoračio ovlasti u odnosu na izrečenu kaznu zatvora“, čime ističe povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., dok iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da presudu pobija zbog toga što smatra da sud nije primijenio odredbe o uvjetnoj osudu ili zamjeni radom za opće dobro iako su za to postojali zakonski uvjeti, dakle, iz osnove navedene u članku 417. stavku 1. ZKP/08.

              Za kazneno djelo iz članka 158. stavka 6. KZ/11. zbog čijeg je počinjenja osuđeni M. Š. proglašen krivim propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina. Županijski sud u Velikoj Gorici je, preinačivši u odluci o kazni prvostupanjsku presudu kojom je M. Š. bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine na način da ga je za to kazneno djelo, na temelju istog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, osuđeniku izrekao kaznu zatvora blažu od propisane, očigledno primijenivši institut ublažavanja kazne iz članka 48. stavka 2. KZ/11. (iako se na tu odredbu, a niti na odredbu članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. koja propisuje granice ublažavanja, niti u izreci, a niti u obrazloženju drugostupanjske presude, nije pozvao), pa takvom odlukom nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika zbog koje se, prema odredbi članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

              Jednako tako, niti nedonošenjem odluke o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi niti neizricanjem osuđeniku uvjetne osude sud nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu jer niti zamjena izrečene kazne radom za opće dobro niti izricanje uvjetne osude nisu obveza suda, već samo mogućnosti koje sudu stoje na raspolaganju ako ocijeni da se takvom zamjenom može ostvariti svrha kažnjavanja (članak 55. stavak 1. KZ/11.), odnosno da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela (članak 56. stavak 2. KZ/11.).

              Zbog iznesenog, pobijanom presudom nije na štetu osuđenika počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 417. stavka 1. ZKP/08. koja se ističe u zahtjevu.

              Osim toga, niti preispitivanje pravilnosti odluke o potrebi osude na kaznu zatvora bez izricanja uvjetne osude ili njene zamjene radom za opće dobro, kao niti preispitivanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja na kojima je utemeljena odluka o kazni, koje zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i njegovom dopunom osuđenik zapravo želi izazvati pokušavajući ovim pravnim lijekom ishoditi trećestupanjsko odlučivanje, nije dopušteno u postupku povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, ograničenog samo na razloge navedene u članku 517. stavku 1. ZKP/08., među kojima nisu i oni iz članaka 470. i 471. ZKP/08.

              Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenog M. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 25. siječnja 2017.