Broj: Kž-Us 85/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. T., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. travnja 2016. broj K-Us 32/15, u sjednici održanoj 25. siječnja 2017. u nazočnosti branitelja opt. V. T., M. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba USKOK-a te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Zagrebu oslobodio je od optužbe opt. V. T. zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 329. st. 1. toč. 2. KZ/11  te je na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje: ZKP/08) odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te je presude žalbu podnio USKOK zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Optuženik je putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z., podnio odgovor na žalbu, s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednici je nazočio branitelj optuženika koji je u odgovoru na žalbu zahtijevao da se o sjednici obavijesti on i optuženik, dok uredno obaviješten državni odvjetnik i optuženik nisu nazočili te je u odnosu na njih sjednica, na temelju čl. 475. st. 5. ZKP/08, održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu USKOK kada tvrdi da je sud prvog stupnja činjenično stanje pogrešno utvrdio.

Naime, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi pravilno utvrdio da iz snimljenih telefonskih razgovora koji su vođeni između optuženika i svjedoka K., a koji u biti predstavljaju jedini dokaz na kojem se temelji optužba, ne proizlazi s potpunom izvjesnošću utvrđenje da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo.

Sud prvog stupnja s pravom ističe da iz sadržaja navedenih telefonskih razgovora optuženika i svjedoka K. ne proizlazi da bi optuženik smjestio dvije osobe na nepoznatoj adresi u Z. i da je pri tom znao da se radi o strancima koji nemaju uredne dokumente koji su im potrebni za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj.

Žalbom USKOK-a se ovo utvrđenje bezuspješno nastoji dovesti u sumnju citiranjem dijelova razgovora, odnosno citiranjem SMS poruke, između optuženika i svjedoka K. od 22. prosinca 2013., u periodu od 08:27:30 do 20:06:20 sati, te citiranjem dijela njihovog telefonskog razgovora od 23. prosinca 2013.

Naime, iako je nedvojbeno suspektan karakter tih razgovora u kontekstu kako to navodi žalba, jer doista akteri razgovora izmjenjuju informacije na neuobičajen i u određenoj mjeri konspirativan način i to u vezi smještaja nepoznatih osoba (spominje se bježanje i strah  od policajaca koji se nazivaju „crni“, nigdje se ne spominju imena osoba ili ulica i sl.), ipak se niti iz jednog razgovora ne može s potpunom izvjesnošću isključiti da optuženik i svjedok K. razgovaraju o smještaju, ne osoba koje su ilegalno ušle u Hrvatsku u organizaciji zločinačkog udruženja koje je organizirao K., već posve drugih osoba koje u Z. legalno  traže stan na području D.

Ovakvu obranu optuženika gotovo u potpunosti potvrđuje svjedok K. koji u svojim iskazima dosljedno navodi da je zamolio optuženika da za njegove poznanike, I. i njegovu suprugu, koji su do tada živjeli negdje na Ž., nađe novi odgovarajući stan u D., pri čemu ističe, kao i optuženik, da se radi o osobama koje su imale urednu dokumentaciju za boravak u Republici Hrvatskoj.

Prema tome, u situaciji kada navedeni telefonski razgovori nisu potpuno pouzdani dokaz u smislu navoda optužbe, a svjedok K. je na neposredno uvjerljiv način, u cijelosti na sebe preuzeo odgovornost za ilegalno prebacivanje i smještaj dviju osoba na području grada Z. (točno pokazujući u kojoj ih je kući u blizini autobusnog kolodvora  smjestio), pri čemu se niti obrana optuženika ne može ocijeniti neprihvatljivom, pravilan je zaključak suda da optužba nije dokazala svoje tvrdnje. Stoga je sud prvog stupnja ispravno optuženika uslijed nedokazanosti oslobodio od optužbe.

Kraj takvog stanja stvari, kada izvedeni dokazi ne upućuju s potpunom izvjesnošću na zaključak da je optuženik kao član zločinačkog udruženja omogućio osobama koji nisu državljani Republike Hrvatske nedozvoljeno kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, tvrdnje žalitelja da optuženik i svjedok K. različito iskazuju u pogledu pronalaska stana i smještaja nepoznatih osoba, da suvlasnici stana poriču da bi se na toj adresi ikada iznajmljivao stan te da protupravnost postupanja optuženika proizlazi i iz kasnijih telefonskih razgovora svjedoka K. i A. S. te optuženika i NN osobe iz S., nemaju taj značaj koji im USKOK pridaje jer se njima ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka suda prvog stupnja. I na te se potonje telefonske razgovore, jednako kao i razgovore od 22. prosinca 2013., odnosi navedeni zaključak da se unatoč određenoj mjeri suspektnosti, ne može s potpunom sigurnošću zaključiti da se optuženik s nepoznatom osobom dogovara o ilegalnom prebacivanju stranaca u Republiku Hrvatsku. Optuženik tvrdi da se bavi uzgajanjem golubova, koja tvrdnja u krajnjoj liniji također nije neprihvatljiva, a gramatičke pogreške u razgovoru (izraz „troje“ umjesto „tri“), ne mogu biti argument na temelju kojeg bi se izvodili meritorni zaključci.

Dakle, suprotno tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je činjenično stanje pravilno utvrdio.

Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba USKOK-a nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08 je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz toč. 1. citiranog propisa, niti je na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u smislu odredbe iz toč. 2., trebalo je žalbu, na temelju čl. 482. ZKP/08, odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 25. siječnja 2017.