Broj: Kr 102/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. F., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Virovitici od 22. ožujka 2016. broj K-379/15 i Županijskog suda u Dubrovniku od 8. lipnja 2016. broj Kž-82/16, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2017 .,

p r e s u d i o   j e

Zahtjev os. R. F. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presude Općinskog suda u Virovitici od 22. ožujka 2016. broj K-379/15 i Županijskog suda u Dubrovniku od 8. lipnja 2016. broj Kž-82/16, osuđen je R. F. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Osuđenik po svom branitelju, odvjetniku N. J. iz Z., podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se taj zahtjev dostavi na odluku te da se, sukladno čl. 518. st. 5. ZKP/08, osuđeniku odgodi izvršenje pravomoćno izrečene kazne.

Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu se ističe povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08, jer djelo za koje je osuđenik osuđen nije kazneno djelo. Podnositelj zahtjeva smatra da se kritične prilike branio od izravno predstojećeg napada oštećenika i njegovih prijatelja, što je vidljivo iz činjenice da ga je svjedok K. M. naknadno udario kolcem po glavi i ozlijedio. Stoga izostaje elemenat protupravnosti jer je osuđenik postupao u stanju nužne obrane. Nadalje, ukazuje se da je osuđenik starija osoba i time znatno fizički inferiorna oštećeniku i njegovim prijateljima, zbog čega je, eventualno, prekoračio granice nužne obrane uslijed jake prepasti pa se nastavno ukazuje na daljnju povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2. ZKP/08.

Osuđenik u zahtjevu analizira sadržaj izvedenih dokaza i to povezuje s činjenicama kakve su po njegovom stajalištu trebale biti utvrđene, a nisu. Time se, u stvari, osporava pravilnost činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, a što na može biti osnovom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08.

U zahtjevu istaknuta povreda zakona mogla bi biti ostvarena samo u slučaju da je temeljem potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveden pogrešan zaključak o ostvarenju bitnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Nasuprot tome, sudovi su ocjenom izvedenih dokaza utvrdili da je osuđenik samoinicijativno došao na lice mjesta naoružan sjekirom te je prvi napao oštećenika, a ozljede glave je zadobio naknadno, tj. kada je oštećenik već teško tjelesno ozlijeđen i posljednji svjedok napušta mjesto događaja. Stoga iz tako utvrđenih činjenica nema uporišta zaključku da bi osuđenik kritične prilike postupao u stanju nužne obrane.

Nije ostvarena niti daljnja povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2. ZKP/08. Ocjena o eventualnom prekoračenju granica nužne obrane može se utemeljiti samo na činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku te navedenim u izreci pravomoćne presude. Međutim, prema činjeničnom opisu kaznenog djela citiranom u izreci prvostupanjske presude proizlaze svi elementi bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede pa se tvrdnja zahtjeva o tome da je osuđenik prekoračio granice nužne obrane uslijed jake prepasti izazvane napadom, ponovno svode na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja što ne može biti predmetom ispitivanja u ovoj fazi kaznenog postupka.

S obzirom da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije podnesen iz razloga temeljem kojih se po zakonu može podnijeti, a dijelom su istaknuti razlozi i neosnovani, trebalo je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. siječnja 2017.