Broj: Kž 698/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K. G., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 - dalje u tekstu: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. studenoga 2016. broj Kv-I-90/16 (K-64/08), u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba osuđenog M. K. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, presudom od 24. studenog 2016., broj Kv-I-90/16, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) preinačio je u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Splitu od 8. svibnja 2009. broj K-64/08, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. travnja 2010., broj Kž-193/10, kojom je os. M. K. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest (14) godina zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ/97, presudu Općinskog suda u Splitu od 5. prosinca 2007., broj K-1021/07, potvrđenu presudom Županijskog suda u Splitu od 4. ožujka 2008., broj Kž-96/08 kojom je os. M. K. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i dva (2) mjeseca zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ/97, presudu Općinskog suda u Splitu od 28. siječnja 2016., broj K-1534/10, potvrđenu presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 14. srpnja 2016., broj Kž-71/16 kojom je os. M. K. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11 i presudu Općinskog suda u Splitu od 7. lipnja 2010. broj K-610/06, potvrđenu presudom Županijskog suda u Splitu od 17. svibnja 2011., broj Kž-884/10 kojom je os. M. K. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 1. KZ/97, pa je os. M. K. G. uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šesnaest (16) godina u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. svibnja 2006. do 9. lipnja 2006., zatim od 10. veljače 2007. do 14. svibnja 2007., te vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora od 16. veljače 2008., pa nadalje.

              Protiv te presude žali se osuđenik po branitelju J. F., odvjetniku iz S., zbog pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači i osuđeniku izrekne blaža kazna zatvora ili ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Pobijajući presudu zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, žalitelj ističe da je u konkretnom slučaju objedinjavanje kazne trebalo provesti po odredbama KZ/97, a što bi bilo povoljnije za osuđenika, u čemu, međutim, nije u pravu. Naime, prvostupanjski je sud ispravno kaznu objedinio prema čl. 51. KZ/11, budući se u situaciji kada je barem jedna od preinačenih presuda donesena prema KZ/11, prema stavu ovog suda, odredbe o stjecaju primjenjuju upravo prema KZ/11.

              Žaleći se zbog odluke o kazni, osuđenik navodi da sud u pobijanoj presudi nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani optuženika, a one koje je uzeo nije u dovoljnoj mjeri valorizirao.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je jedinstvenu kaznu zatvora izrekao u skladu s odredbom čl. 51. KZ/11 koji predviđa da se jedinstvena kazna zatvora mora sastojati u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Pritom je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su cijenjene prilikom donošenja odluka o kazni u presudama koje su objedinjene, pri čemu i one koje se apostrofiraju u žalbi osuđenika.

              Posebno uzimajući u obzir raniju višestruku osuđivanost osuđenika te ostale utvrđene otegotne okolnosti, neovisno o olakotnim okolnostima, blaža jedinstvena kazna ne bi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvarila svrhu kažnjavanja.

              Stoga izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora po sudu prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud nalazeći je primjerenom, kako stupnju kaznene odgovornosti osuđenika tako i pogibeljnosti kaznenih djela za koje je osuđen.

              Slijedom iznesenog, trebalo je odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu i na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. siječnja 2017.