Broj: Kž 29/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. C., zbog kaznenog djela iz članka 146. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona br. 765 Republike Turske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. studenoga 2016. broj Kv-I-62/16, u sjednici održanoj 26. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba izručenika M. C., preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se zamolba Republike Turske za izručenje M. C., radi kaznenog progona zbog kaznenog djela iz članka 146. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona br. 765 Republike Turske odbija.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca M. C. Republici Turskoj iz članka 146. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona br. 765 Republike Turske.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio izručenik M. C. po branitelju E. S., odvjetniku iz S., navodeći da istu podnosi zbog „bitne povrede postupovnih odredaba o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima kaznenog postupka i dr., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnih odredaba o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima kaznenog postupka i kaznenog zakona“. Predlaže se pobijano rješenje ukinuti.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Nakon razmatranja stanja predmeta i navoda u žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da se osnovano ističe u žalbi da nije ispunjena osnovna pretpostavka za postupak izručenja, s obzirom na to da izručenik M. C. nije više dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske koji su trebali provesti postupak izručenja. Stoga je ispitivanje zakonskih pretpostavki za izručenje iz članka 35. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO), na koje se također upire u žalbi, u konkretnoj situaciji bespredmetno jer je osnovna pretpostavka za izručenje, a to je dostupnost izručenika, izostala.

Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je protiv izručenika, nakon što je uhićen, rješenjem suca istrage od 27. srpnja 2016. određen pritvor  radi izručenja, koji je rješenjem od 23. kolovoza 2016., na temelju članka 48. stavka 1. ZOMPO-a, ukinut. Budući da je prema podacima dostavljenim uz žalbu (preslika avionske karte za M. C.) izručenik istog dana, odnosno 23. kolovoza 2016., napustio Republiku Hrvatsku te se vratio u Saveznu Republiku Njemačku, čiji je i državljanin, to zbog činjenice da se izručenik M. C. više ne nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, nema zakonskih osnova za donošenje odluke o njegovom izručenju Republici Turskoj.

Stoga je žalbu izručenika trebalo prihvatiti i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. preinačiti pobijano rješenje na način kako je to učinjeno u izreci.

Zagreb, 26. siječnja 2017.