Poslovni broj spisa: 50-Pn-3859/15-30

 

e

 

 

 

 

               REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

                   Ulica grada Vukovara 84

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz Z., . OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., . OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. Š. i ostalim odvjetnicima u O. d. G. i p. u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. veljače 2019. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 08. travnja 2019. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Obvezuje se tuženik E. o. d.d. iz Z., .OIB: …, isplatiti tužitelju S. D. iz Z., OIB: …, iznos od 1.505,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.09.2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II Obvezuje se tuženik E. o. d.d. iz Z. OIB: …, isplatiti tužitelju S. D. iz Z., OIB: …, zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 5.280,00 kn, tekuću od 16.09.2015. godine do 04.12.2018. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.500,00 kn, što predstavlja razliku u visini  konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.005,00 kn i dosuđenog iznosa od 1.505,00 kn, s pripadajućim kamatama.

 

IV Obvezuje se tuženik E. o. d.d. iz Z., . OIB: …, naknaditi tužitelju S. D. iz Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 4.179,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 08.04.2019. godine kao dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 17.07.2014. godine oko 15,00 sati u Z., upravljao osobnim vozilom marke F. C. M., reg. oznake ZG …, kolnikom ulice B. F., od zapada ka istoku, kada je neposredno prije raskrižja sa ulicom I. C., vozačica osobnog vozila marke A. R., reg. oznake ZG …, neoprezno iz srednje prometne trake skrenula ulijevo u ulicu I. C., kojom prilikom je svojim osobnim vozilom naletjela na vozilo marke F. C. M., reg. oznake ZG ….

 

Nadalje tužitelj navodi kako je ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nesreći, od zadobivenih ozljede se liječio, zaostalo mu je naruženje te mu je bila potrebna tuđa pomoć.

 

Ističe kako je osobno vozilo štetnika u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika, policom broj …, te da se tuženiku obratio radi mirnog rješenja spora prijedlogom nagodbe dana 15.09.2015. godine, a tuženik je, usprkos utvrđenoj odgovornosti za štetu, ocijenio njegov prijedlog neosnovanim.

 

              Slijedom navedenog, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10.12.2018. godine, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje:

-po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn,

-po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 4.000,00 kn,

-po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženja iznos od 3.000,00 kn

te potražuje naknadu imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 285,00 kn,

što ukupno iznosi 11.285,00 kn.

 

              Međutim, kako je među strankama nesporno da je tuženik u tijeku ovog parničnog postupka tužitelju na ime naknade neimovinske štete izvršio isplatu nespornog iznosa od 5.280,00 kn (5.000,00 kn na ime neimovinske štete i 280,00 kn na ime imovinske štete za tuđu pomoć) to tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10.12.2018. godine potražuje od tuženika još naknadu štete (neimovinske i imovinske) u iznosu od 6.005,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.09.2015. godine, što je dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, do isplate te potražuje zakonsku zateznu kamatu na isplaćeni iznos od 5.280,00 kn, tekuću od 16.09.2015. do 04.12.2018. godine, kao dana plaćanja tog iznosa. Potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja te odgovornost. Osporava da bi tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesnu ozljedu uslijed koje bi mu pripadalo pravo na dosudu pravične novčane naknade. Također osporava i osnovanost zahtjeva za naknadom tuđe pomoći i njege. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

              U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: službenu bilješku policije, fotografije mjesta štetnog događaja i fotografije oštećenja vozila koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju, tužiteljev prijedlog nagodbe poslan tuženiku u mirnom postupku sa potvrdom o primitku preporučene poštanske pošiljke, dopis tuženika od 14.10.2015. godine, medicinsku dokumentaciju tužitelja, liječničku potvrdu od 16.02.2017. godine, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. S. V., neurokirurgu te dokaz usmenim očitovanjem medicinskog vještaka.

 

              Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP) u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

 

              Kako je među strankama nesporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost ovaj sud nije provodio dokaze radi utvrđivanja navedenih okolnosti te ih ovom presudom neće posebno obrazlagati jer su iste među strankama nesporne.

 

U svom pisanom nalazu i mišljenju od 17.10.2018. godine medicinski vještak dr. S. V. utvrdio je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice manjeg intenziteta. Liječenje je provedeno u skladu s pravilima medicinske struke, tužitelj je koristio ovratnik kroz 7 dana i mirovao u kućnom okruženju kroz 10 dana, nakon čega se vraća uobičajenim životnim i radnim aktivnostima. Provodi i potrebnu dijagnostičku obradu i fizikalnu rehabilitaciju. Nadalje, vještak je utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju, tužitelj zadobio  i manju oguljotinu u srednjem unutarnjem dijelu lijeve podlaktice, a nakon koje ozlijede, kliničkim pregledom vještak utvrđuje da  trajno zaostaje bjelkasti ožiljak u razini kože, veličine 30x20 mm.

 

Nadalje, vještak je utvrdio da je uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju tužitelj trpio strah u vidu primarnog straha jakog intenziteta koji je kratko trajao. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 3 dana, srednjeg intenziteta 3 dana, slabijeg intenziteta kroz ukupno 10 dana.

 

Uslijed predmetnog ozljeđivanja tužitelj je trpio i fizičke boli. Bolovi jakog intenziteta trajali su 24 sata, srednjeg intenziteta oko 2 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajali su ukupno 10 dana.

 

Vještak smatra da prethodno opisani ožiljak lijeve podlaktice uzrokuje naruženje blažeg stupnja, u svakodnevnom životu vidljivo okolini ovisno o odjeći.

 

Nadalje, vještak  smatra da kod tužitelja nema trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti koje smanjenje bi bilo uzrokovano predmetnim štetnim događajem.

 

Vezano uz potrebu pružanja tuđe pomoći vještak je utvrdio da je tužitelju nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć 3 sata dnevno kroz 3 dana te zatim 1 sat dnevno kroz 10 dana.

 

Zaključno, vještak je utvrdio da  je liječenje tužitelja završeno 21.11.2014. godine, pregledom kod neurologa.

 

Tužitelj nije imao prigovora na pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, dok je tuženik istome prigovorio u cijelosti, a osobito u ocjeni fizičkih boli i straha, svojim podneskom od 22.11.2018. godine, smatrajući da je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka protivan medicinskoj znanosti i sudskoj praksi.

 

U svom usmenom očitovanju na raspravi dana 22.02.2019. godine vještak  je  naveo  kako se u sudskomedicinskim vještačenjima kod osiguranja od odgovornosti u pravilu se ne definira težina tjelesne ozljede, ali da je to u konkretnom slučaju ipak o iskazao, upućujući na prvu rečenicu iz svog vještačenja, strana 2., ispod mišljenje,  gdje opisuje ozljedu kao "trzajnu ozljedu vratne kralježnice manjeg intenziteta", a što je po   mišljenju vještaka ustvari jedina ispravna definicija s pozicije kliničke medicine.  Vezano uz tuženikove prigovore gdje tuženik daje definiciju tjelesne ozljede po sudskomedicinskoj metodologiji tj. po metodologiji specijalista sudske medicine, vještak je obrazložio da je ovoj problematici pristupao kao vještak kliničke medicine, tj. specijalist neurokirurgije, a ne kao vještak specijalist sudske medicine.

 

              Nadalje, vještak je objasnio, da iako je u kliničkoj praksi bol subjektivna kategorija, u pravilu nakon trzajne ozljede vratne kralježnice, pa makar i manjeg intenziteta (kao što je to bio slučaj kod tužitelja) tipično se može vidjeti da takva ozlijeđena osoba trpi bol i strah jakog intenziteta kroz kraće razdoblje, pri čemu je upravo ovaj predmetni slučaj školski primjer koliko su bol i strah intenzivni i koliko traju, time da valja naglasiti da se radi o bolovima jakog i srednjeg intenziteta koji su kod tužitelja sveukupno trajali 3 dana, što znači da su bili kratkog trajanja. Što se tiče ocjene straha, vještak, također, navodi da je jaki i umjereni strah trajao kratko, kako je opisano u pisanom nalazu kao i  da taj strah nije bio konstantan nego je varirao u intenzitetu, što znači da je oscilirao.

 

              Vještak je, također, pojasnio da intenzitet i vrsta bolova ne mogu biti u jednostavnoj korelaciji sa vrstom ozljede i ne može se medicinski zaključivati da neka ozljeda uvijek i obvezno daje nekakvu količinu i vrstu bolova. Da bi se donijela ocjena bolova i straha, potrebno je analizirati podatke iz medicinske dokumentacije, naravno pri tome uzeti u obzir vrstu i intenzitet ozljede, potrebno je pregledati ozlijeđenog, (tužitelja), a nakon toga je moguće rekonstruirati tijek liječenja, dinamiku oporavka, a u sklopu toga dinamiku pojavnosti straha i boli i temeljem toga donijeti vještačku ocjenu, a kako je i postupio u konkretnom slučaju. Naveo je da podatak o bolovima u medicinskoj dokumentaciji postoji, ali nastavno, na ranije navedeno, to je samo jedan od izvora podataka temeljem kojih vještak daje ocjenu.

Zaključno, vještak je  u cijelosti ostao kod mišljenja i ocjene iz svog  pisanog vještva.

 

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22.02.2019. godine sud je izvršio neposredan uvid u ožiljak tužitelja te je neposrednim opažanjem utvrdio da se ožiljak tužitelja nalazi na unutarnjoj strani središnjeg dijela lijeve podlaktice, da se radi o vrlo, vrlo laganom ožiljku koji je bjelkaste boje odnosno svjetlije pigmentiran od ostale kože, da se radi o ožiljku nepravilnog oblika veličine 3x2 cm koji je vidljiv, kada tužitelj podigne rukav i to iz neposredne blizine od 80 cm.

 

Cijeneći činjenicu da je tužitelj u trenutku predmetnog štetnog događaja imao 36 godina, da danas ima 40 godina, da se radi o vrlo, vrlo laganom ožiljku koji je vidljiv tek iz neposredne blizine od 80 cm i to kada ga se pokaže jer se radi o ožiljku na unutarnjem dijelu lijeve podlaktice, ožiljku koji je vidljiv samo kada tužitelj nosi kratke rukave te cijeneći činjenicu da je tužitelj muška osoba, kao i iskaz samog tužitelja da je doživio da su ga prijatelji zafrkavali u stilu "kaj to imaš ožiljak", vezano uz što je tužitelj iskazao da je osjećao neugodu jer je morao objašnjavati prijateljima od čega je taj ožiljak nastao, ali ne i neugodu zbog samog ožiljka, ovaj sud smatra da naprijed opisani ožiljak tužitelja ne predstavlja naruženje zbog kojega bi tužitelj trpio duševne boli te stoga smatra da po navedenom kriteriju tužitelju ne pripada nikakva novčana naknada.

 

Sud prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, osim u dijelu njegove ocjene da ožiljak tužitelja na lijevoj podlaktici predstavlja blaže naruženje, obzirom da je sud neposrednim opažanjem ožiljka tužitelja utvrdio kako se radi o vrlo, vrlo laganom ožiljku na unutarnjoj strani lijeve podlaktice, vidljivom tek iz neposredne blizine i to tek kada ga se pokazujei kada tužitelj nosi kratke rukave, tako da je stav suda da takav ožiljak ne predstavlja nikakvo naruženje (pa niti blagog stupnja) imajući u vidu i naprijed navedeni iskaz tužitelja. U ostalom dijelu sud prihvaća nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je izrađen savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i vještine, bez proturječnosti, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja, kao i kliničkog pregleda tužitelja od strane vještaka, koji pregled upravo ukazuje na stanje zdravlja tužitelja nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju te je isto tako vještački nalaz i mišljenje jasno, stručno i detaljno obrazložen usmenim očitovanjem vještaka.

 

Sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem je isti iskazivao da je u samom trenutku štetnog događaja osjetio jaki strah jer je drugo vozilo skrenulo iz srednje prometne trake ulijevo i naletjelo na njegovo vozilo. U tom trenutku uopće nije stigao reagirati i takav nalet za njega je bio veliki šok. Isto tako, nakon tog prvog šoka, osjećao je neko vrijeme strah od sudjelovanja u prometu, a isto tako brinuo je i da li će ostati posljedice na njegovo zdravlje od predmetnog ozljeđivanja. Ovakav iskaz tužitelja sud prihvaća budući je tužitelj iskazivao sigurno i uvjerljivo te suglasno medicinskom vještačenju u kojem je medicinski vještak ocijenio trajanje i intenzitet tužiteljevog straha.

 

Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, na temelju medicinske dokumentacije tužitelja kao i na temelju iskaza tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100. st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je stoga, radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, raspravljao i utvrđivao činjenice: fizičke bolove i strah, koje su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, dok smatra da tužitelj nije trpio duševne boli zbog naruženja, a kako je to prethodno obrazloženo.

 

Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih boli, duljinu liječenja, vrstu zadobivene ozljede, činjenicu da je zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelj bio podvrgnut standardnom RTG snimanju vratne kralježnice, da mu je učinjen EMNG ruku, da je liječen po kirurgu, neurologu i fizijatru, da je bio imobiliziran ovratnikom, da je provodio ambulantnu fizikalnu terapiju, a što su sve neugodnosti pri liječenju te cijeneći intenzitet i trajanje straha, situaciju iz koje je strah potekao te činjenicu da je tužitelj trpio kako strah u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, a također, i strah uslijed tjelesnog ozljeđivanja i mogućih posljedica istog, ovaj sud smatra primjerenom novčanom naknadom na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha) iznos od 6.500,00 kn.

 

Međutim kako je tuženik tijekom ovog parničnog postupka tužitelju već na ime neimovinske štete isplatio iznos od 5.000,00 kn, to ovom presudom sud tužitelju dosuđuje još daljnji iznos od 1.500,00 kn za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

 

              Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć.

 

Tužitelju pripada pravo na tuđu pomoć i onda kada mu je ta pomoć pružana besplatno, što je u konkretnom predmetu slučaj. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuđu pomoć nakon predmetnog ozljeđivanja pružala majka, obzirom da živi s roditeljima. U prvo vrijeme bila mu je potrebna pomoć oko oblačenja i tuširanja jer je imao bolove u vratu te imobilizaciju Schantzovim ovratnikom. Isto tako, tužitelj redovito odlazi u dućan i usisava kuću, što nakon ovog predmetnog štetnog događaja nije mogao pa je to umjesto njega radila majka. Ovakav iskaz tužitelja u pogledu pružene tuđe pomoći sud prihvaća budući je isti suglasan nalazu i mišljenju medicinskog vještaka te jer je iskaz uvjerljiv i životno logičan.

 

Sud je po slobodnoj ocjeni, primjenom članka 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi parnični postupak u ovom predmetu bio nepotrebno produžen, imajući u vidu mjesto prebivališta tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, budući se ovdje radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti, utvrdio da cijena jednog sata za pružanje tuđe pomoći iznosi 15,00 kn. 

 

              Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 19 sati. Kada se utvrđeni broj sati tuđe pomoći pomnoži sa utvrđenom cijenom jednog sata tuđe pomoći od 15,00 kn, dobiva se iznos od 285,00 kn, koji iznos ovaj sud na temelju čl. 1095. st. 1 ZOO-a, smatra osnovanim na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći. Međutim, kako je tuženik u tijeku ovog parničnog postupka na ime tuđe pomoći tužitelju isplatio iznos od 280,00 kn, to ovom presudom sud tužitelju na ime imovinske štete za tuđu pomoć dosuđuje još iznos od 5,00 kn.

 

              Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da tužitelju ovom presudom, sud dosuđuje daljnju naknade štete (neimovinske i imovinske) u ukupnom iznosu od 1.505,00 kn (u točki I izreke), dok je iznos od 4.500 kn (do ukupno zatraženih 6.005,00 kn) neosnovan te je za taj dio tužbeni zahtjev odbijen (u točki II izreke).

 

Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, kao i na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) koji je u ovoj pravnoj stvari lex specialis.

 

Čl. 12. st. 1. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni ili utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

 

Čl. 12. st. 4. ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Da bi kamate počele teći, šteta mora nastati, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje.

 

              Neimovinska šteta, smatra ovaj sud, nastupa kada završi liječenje oštećenika (tužitelja), odnosno kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo i postalo definitivno.

 

Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći.

 

Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je da je liječenje tužitelja završilo pregledom neurologa od 21.11.2014. godine.

 

Uvidom u prijedlog nagodbe, koji u svojoj biti predstavlja odštetni zahtjev tužitelja te potvrdu o primitku preporučene pošiljke (list 9-10 spisa), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj po punomoćniku, tuženiku dostavio odštetni zahtjev, u kojem je zatražena naknada kako neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako i naknada imovinske štete s osnove tuđe pomoći, kao i da je uz taj odštetni zahtjev dostavljena medicinska dokumentacija tužitelja te je također utvrđeno da je taj odštetni zahtjev upućen tuženiku preporučenom poštanskom pošiljkom 15.09.2015. godine.

 

Iz dopisa tuženika od 14.10.2015. godine upućenom punomoćniku tužitelja vidljivo je da je uz odštetni zahtjev tužitelja bio priložen i nalaz neurologa od 21.11.2014. godine.

 

Slijedom prethodno navedenog uzimajući u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prema kojem je liječenje tužitelja završeno s nalazom neurologa od 21.11.2014. godine, a koji je tuženiku dostavljen uz odštetni zahtjev, to ovaj sud smatra da je tuženik mogao utvrditi opseg i visinu svoje cjelokupne obveze isplate kako neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tako i imovinske štete za tuđu pomoć, upravo na temelju zaprimljenog odštetnog zahtjeva tužitelja, a osobito imajući u vidu da tuženik kao osiguravajuće društvo ima svoje liječnike cenzore. Slijedom navedenog na temelju čl. 12 st. 4 ZOOP-a, ovaj sud tužitelju dosuđuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade štete od 1.505,00 kuna, tekuću od 16. rujna 2015. godine, što je dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, do isplate, te također dosuđuje zakonsku zateznu kamatu i na nesporno isplaćeni iznos od 5.280,00 kuna, tekuću od 16. rujna 2015. do 04. 12.2018. godine, kao dana plaćanja tog iznosa.

 

Visina kamatne stope određena je na temelju čl.29. st. 2. i 8. ZOO-a.

 

Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi (oboje NN 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 157/13).

 

Sud je odmjerio parnični trošak tužitelja prema vrijednosti predmeta spora i uspjehu tužitelja u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

             

Vrijednost predmeta spora (dalje VPS) od podnošenja tužbe do 01.11.2018. godine te za sastav odštetnog zahtjeva je 22.900,00 kn,  od 02.11.2018. do 9.12.2018. VPS je 11.285,00 kn, a od 10.12.2018. godine pa nadalje VPS je 6.005,00 kn.

 

              Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku u razdoblju od sastava odštetnog zahtjeva te podnošenja tužbe do 01.11.2018. godine sastoji se od:  sastava tužbe - 100 bodova po Tbr. 7. toč. 1., sastava podneska od 12.07.2016. godine – 100 bodova po tbr. 8. točka 1, sastava podneska od 17.02.2017. godine –25 bodova po tbr. 8. točka 3., zastupanja na ročištu 19.09.2016. godine –100 bodova po tbr. 9. toč. 1. te sastava odštetnog zahtjeva- 100 bodova po tbr. 28 što ukupno iznosi 425 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 10,00 kuna dobiva se iznos od 4.250,00 kn. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr 42 (25%) u iznosu od 1.062,50 kn, tako da u navedenom razdoblju trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 5.312,50 kn. Za navedene radnje tužitelj je uspio u sporu sa 30% (dosuđenih 1.505,00 kn te u tijeku ovog postupka nesporno isplaćenih 5.280,00 kn, što ukupno iznosi 6.785,00 kn, stavljeno u omjer prema VPS koja za navedene radnje iznosi 22.900,00 kn), što znači da mu za iste pripada trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 1.593,75 kn.

 

Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku u razdoblju od 02.11.2018. godine do 9.12.2018. godine sastoji se od: sastava podneska od 02.11.2018. godine –100 bodova po tbr. 8. točka 1. Kada  se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 10,00 kuna dobiva se iznos 1.000,00 kn. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr 42 (25%) u iznosu od 250,00 kn, tako da u navedenom razdoblju trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 1.250,00 kn. Za navedene radnje tužitelj je uspio u sporu sa 60% (dosuđenih 1.505,00 kn te u tijeku ovog postupka nesporno isplaćenih 5.280,00 kn, što ukupno iznosi 6.785,00 kn stavljeno u omjer prema VPS koja za navedene radnje iznosi 11.285,00 kn), što znači da mu za iste pripada trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 750,00  kn.

 

Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku u razdoblju od 10.12.2018 godine pa nadalje sastoji se od: sastava podneska od 10.12.2018. godine –75 bodova po tbr. 8. točka 1 te zastupanja na ročištu 22.02.2019.- 75 bodova po tbr. 9 toč. 1, što ukupno iznosi 150 bodova. Kada  se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 10,00 kuna dobiva se iznos 1.500,00 kn. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr 42 (25%) u iznosu od 375,00 kn, tako da u navedenom razdoblju trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 1.875,00 kn. Za navedene radnje tužitelj je uspio u sporu sa 25% (dosuđenih 1.505,00 kn stavljeno u omjer prema VPS koja za navedene radnje iznosi 6.005,00 kn), što znači da mu za iste pripada trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 468,75  kn.

 

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 23.02.2016. godine, kojim podneskom tužitelj dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, a to stoga što prema čl. 4. st. 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastaje u trenutku kada se predaje sudu pa stoga sud smatra da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe sudu, uz tužbu trebao dostaviti i dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu.

 

Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da ukupni trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku u ovom parničnom postupku iznosi 2.812,50  kn. 

 

Trošak sudske pristojbe tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu. Trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 640,00 kn (prema VPS u tužbi od 22.900,00 kn), a dokaz o uplati prileži na listu 30 spisa. Kako je tužitelj u odnosu na parničnu radnju tužbe uspio u sporu sa 30% to proizlazi da mu pripada pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 192,00 kn. Trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu iznosi 300,00 kn (prema VPS od 6.005,00 kn). Kako je tužitelj u odnosu na parničnu radnju presude uspio u sporu sa 25% to proizlazi da mu pripada pravo na trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 75,00 kn. Dakle, tužitelju pripada ukupan trošak sudskih pristojbi u iznosu od 267,00 kn.

 

Uz trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 2.812,50 kn te trošak sudskih pristojbi u iznosu od 267,00 kn tužitelju pripada i trošak medicinskog vještačenja u cjelokupnom iznosu od 1.100,00 kn tako da ovom presudom sud tužitelju dosuđuje ukupni parnični trošak u iznosu od 4.179,50 kn, kao u točki IV izreke.

 

              Tužitelj je zatražio i zakonsku zateznu kamatu na parnični trošak.

 

              Tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na parnični trošak na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 93/14 i 73/17).

 

              Donošenjem Ovršnog zakona u čl. 30. st. 2. toga Zakona, ovrhovoditelju je priznato pravo na zateznu kamatu na parnični trošak i u slučaju kada u ovršnoj ispravi nema odluke o plaćanju zatezne kamate na parnični trošak.

 

              Kako iz navedene odredbe Ovršnog zakona, proizlazi da ovrhovoditelj (ovdje tužitelj) ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na parnični trošak već u ovršnoj ispravi, a to je upravo ova presuda, to mu sud dosuđuje zakonske zatezne kamate na parnični trošak tekuće od 08.04.2019. godine, kao dana presuđenja do isplate, uvažavajući pri tome i važeću sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Zagrebu.

 

U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sud ističe slijedeće.

 

Prema ocjeni ovog suda činjenica da tužitelj nije uspio u cijelosti u ovom sporu, ne znači da je tuženik uspio u sporu u onom dijelu u kojem tužitelj nije uspio.

 

Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP–a je propisano da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.

 

Valja istaknuti da pri parcijalnom uspjehu stranaka u sporu u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjeran dio troškova“ treba tumačiti ne samo kvantitativno već i kvalitativno, dakle i obzirom na osnovu, i obzirom na visinu usvojenog tužbenog zahtjeva.

 

Dakle, imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, ovaj sud smatra da u konkretnoj pravnoj stvari tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak budući da je isti u ovom parničnom postupku osporavao ne samo visinu, već i osnov tužbenog zahtjeva. Kako je sud ovom presudom tužitelju dosudio naknadu neimovinske i imovinske štete, dakle smatrao tužbeni zahtjev osnovanim, to smatra da u konkretnoj pravnoj situaciji tuženik nema pravo na parnični trošak.

 

              Kako je tužitelj uspio u sporu u pogledu pravne osnove, prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da je u pogledu visine odštetnog zahtjeva tužitelj uspio djelomično, ne daje tuženiku pravo na naknadu razmjernog dijela troškova postupka.

 

              Upravo uzimajući u obzir kvalitativnu dimenziju zahtjeva i tijeka parnice, stav je ovog suda da  tuženik nije uspio u sporu niti djelomično pa mu stoga niti ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova, kako je odlučeno u točki V izreke.

 

Ovaj sud posebno ističe, a kako je i gore navedeno, da je tužitelju dosuđen parnični trošak u razmjernom dijelu uspjeha u parnici, te bi još dosudom i troška tuženiku u onom dijelu u kojem tužitelj nije uspio, u stvari, tužitelju bio umanjen parnični trošak dva puta, što je nedopustivo i protivno načelu causae.

 

U Zagrebu, 08. travnja 2019. godine                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      S u d a c:

                                                                                                                  Violeta Veselić

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dostave  iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u 4 istovjetna primjerka.                                 

 

 

DNA:

1. pun. tužitelja 

2. pun. tuženika

 

RJ.

1.Presuda nepravomoćna

2.Vidi upisnik  "Pn"

3.kal.30 dana

U Zagrebu, 08. travnja 2019. godine             

S u d a c: Violeta Veselić