Broj: Kž 41/17

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu pojedincu Vesni Vrbetić, u kaznenom predmetu protiv os. A. D., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona postupku ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi os. A. D., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 19. prosinca 2016. godine, br. Kv-I-43/16, dana 31. siječnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba os. A. D..

Obrazloženje

Županijski sud u Vukovaru, rješenjem 19. prosinca 2016. godine br. Kv-I-43/16 je na temelju čl. 16. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem postupku ("Narodne novine", broj 145/10 – dalje u tekstu: ZPOIK) ukinuo je privremenu mjeru radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi koja je izrečena opt. A. D., rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 30. listopada 2012. godine, br. K-221/12, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. godine, br. I Kž-805/12, a odnosi se na zabranu otuđenja i opterećenja nekretnina navedenih u izreci tog rješenja.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vukovaru, Stalnoj službi u Županji da odmah izvrši brisanje zabilježbe otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnim knjigama.

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po branitelju D. Š., odvjetniku iz Ž. i predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

U podnesenoj žalbi osuđenik ustrajava na rješavanju zahtjeva za obnovu kaznenog postupka podnesenog na temelju presude Europskog suda za ljudska prava od 17. svibnja 2016. godine D. protiv H. međutim, pobijano rješenje nije doneseno povodom zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, pa stoga nije osnovan niti žalbeni prigovor o sastavu vijeća, a slijedom toga nije ostvarena niti postupovna povreda na koju osuđenik ukazuje.

Takvim žalbenim navodima koji se isključivo odnose na zahtjev za obnovu postupka, osuđenik ne dovodi u sumnju pobijano rješenje koje je doneseno na temelju čl. 16. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem i kojim je privremena mjera radi osiguranja imovinske koristi izrečena A. D. ukinuta, zbog proteka 60 dana od dostave obavijesti predlagatelju o pravomoćnosti presude kojom je A. D. proglašen krivim i osuđen.

U odnosu na zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka potrebno je reći da se kazneni postupak može obnoviti ako je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom presudom.

U konkretnom slučaju kazneni postupak je završen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 11. srpnja 2014. godine, br. K-41/11 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2016. godine, br. I Kž-680/14 međutim, osuđenik ne traži obnovu kaznenog postupka dovršenog tom presudom.

Zahtjev za obnovu je podnesen u odnosu na postupak osiguranja oduzimanja imovinske koristi vođenog na temelju Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem dakle, radi se o posebnom postupku koji se može voditi prije, tijekom i nakon okončanja kaznenog postupka.

U navedenom Zakonu nisu predviđeni izvanredni pravni lijekovi pa niti supsidijarnom primjenom Zakona o kaznenom postupku s obzirom da je u čl. 15. st. 2. ZPOIK-a propisano da se privremena mjera može ukinuti ili zamijeniti drugom pod uvjetima propisanim u toj odredbi, a na prijedlog protivnika osiguranja.

Međutim, sada nakon donošenja pobijanog rješenja i takav prijedlog bi bio bespredmetan.

Osuđenik u žalbi navodi da mu je neodlučivanjem o obnovi postupka onemogućeno ostvarenje naknade štete koju je pretrpio nezakonitom privremenom mjerom pa iako je taj žalbeni prigovor u potpunosti promašen kada se ima u vidu priroda pobijanog rješenja, potrebno je osuđenika uputiti da je navedenom presudom Europskog suda za ljudska prava D. protiv H. odbačen zahtjev u odnosu na potraživanje materijalne štete, a dosuđen iznos od 2.000,00 EUR na ime nematerijalne štete.

S obzirom na sve navedeno, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski suda pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. siječnja 2017.