Broj: Kr 123/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. V., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. travnja 2016. broj K-447/15-20 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. lipnja 2016. broj Kž-104/2016-4, u sjednici održanoj  1. veljače 2017.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. N. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. travnja 2016., broj K-447/15-20 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. lipnja 2016., broj Kž-104/2016-4 os. N. V. je zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, a zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97 na temelju tog propisa kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci te je na temelju čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Osuđenik je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio osobno 3. kolovoza 2016. godine na temelju čl. 518. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) i odredbe čl. 517. st. 1. i 2. ZKP/08 protiv citirane prvostupanjske i drugostupanjske odluke, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske “preinači pravomoćnu presudu ili je ukine u cijelosti vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.“

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev u kojem predlaže da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, Vrhovi sud Republike Hrvatske je u ovom kaznenom postupku već odlučivao o gotovo identičnom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kojega je protiv iste pravomoćne presude podnijela braniteljica osuđenika I. P. 25. srpnja 2016. Povodom tog zahtjeva Vrhovi sud Republike Hrvatske je odlukom od 19. listopada 2016., broj III Kr-87/16-4 pod toč. I. izreke  utvrdio da je zahtjev djelomično osnovan te je preinačio pravomoćnu presudu na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP/08 protiv osuđenika N. V. odbio optužbu u odnosu na kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ/97 jer je  nastupila apsolutna zastara kaznenog progona iz čl. 20. st. 6. KZ/97 u vezi čl. 19. st. 1. toč. 5. KZ797.

Odlukom pod toč. II., uslijed odluke pod toč. I. izreke uslijed takve odluke preinačena je pravomoćna presuda i u odluci o kazni na način da je osuđeniku zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97 izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci u koju mu je za ovo kazneno djelo uračunato vrijeme koje je do tada proveo na izdržavanju kazne zatvora.

Nadalje, uslijed donošenja odbijajuće presude zbog kaznenog djela prijevare kojim je osuđenik stekao imovinsku korist na štetu trgovačkog društva S. C. d.o.o. Z., oštećenik je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Odlukom pod toč. IV. izreke citirane presude, u ostalom dijelu zahtjev osuđenika odbijen  kao neosnovan.

Dakle, nakon što je ovaj sud donio odluku o ovom izvanrednom pravnom lijeku kojega je sa gotovo identičnim osnovama podnijela braniteljica osuđenika i dostavio ju strankama, ovom je sudu na odlučivanje dostavljen i zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kojega je sa izdržavanja kazne Zatvora u P. dana 3. kolovoza 2008 podnio osuđenik osobno, a koji propustom prvostupanjskog suda nije dostavljen na odlučivanje zajedno s zahtjevom za izvanredno preispitivanje kojeg je podnijela braniteljica kako bi se o zahtjevima odlučilo jednom odlukom.

Međutim, kao što je naprijed navedeno zahtjev osuđenika kojega je podnio osobno je sadržajno identičan zahtjevu kojega je podnijela braniteljica osuđenika i o kojem je već odlučeno djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva koji se odnosi na zastaru kaznenog progona u odnosu na kazneno djelo prijevare, dok je zahtjev odbijen u odnosu na neosnovanu tvrdnju da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer da je pri izricanju jedinstvene kazne zatvora u nepravoj obnovi postupka u predmetu Općinskog suda u Osijeku od 8. ožujka 2011., broj Kv-31/2011-7 (K-499/07) ostvarena povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08.

U takvoj situaciji, kada je o dijelu zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika već odlučeno citiranom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske,  postalo je bespredmetno odlučivati o dijelu zahtjeva u odnosu na kazneno djelo prijevare zbog koje je optužba pravomoćno odbijena, dok u odnosu na povredu kaznenog zakona isti razlozi iz prethodne odluke se odnose i na osobni zahtjev osuđenika, tako da ih stoga nije potrebno posebno ponavljati i u ovoj odluci.

Osuđenik u osobnom zahtjevu ističe jednu novu okolnost koju nije isticao u prethodnom zahtjevu, a odnosi se na tvrdnju da je u žalbenom postupku povrijeđena odredba čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 jer da je sudac V. P. koji je nakon što je prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti Kzz-6/15-6 od 17. studenog 2015. ukinuta prvotna pravomoćna presuda, sudio i u ponovljenom postupku, trebao biti isključen od obavljanja sudačke dužnosti. Međutim, niti u tom dijelu zahtjev osuđenika nije osnovan jer niti jedna odredba ZKP/08 ne propisuje da nakon ukidanja presude i vraćanja predmeta na ponovno suđenje dosadašnji sudac, odnosno predsjednik vijeća treba biti isključen od obavljanja sudačke dužnosti, dakako ako to nije u ukidnoj odluci naložio viši sud, kao što nije učinjeno u konkretnom slučaju.

Iz naprijed navedenih razloga, kako zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, na temelju čl. 519 u vezi čl. 512. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. veljače 2017.