Poslovni broj: UsIzs-83/18-8

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Mariji Balić Matijašević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja C. H. d.d., K. S., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. S., iz S., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik I. K., odvjetnik u S., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon javne rasprave zaključene 27. ožujka 2019. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja-zaposlenice V. M., generalne opunomoćenice tuženika G. B. i opunomoćenika tužitelja, objavljene 4. travnja 2019.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/17-01/1062, Urbroj: 338-01-21-18-14 od 3. prosinca 2018.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/17-01/1062, Urbroj: 338-01-21-18-14 od 3. prosinca 2018., u izvršenju presude ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-8/18-11 od 5. listopada 2018. godine, odbijena je žalba tužitelja C. H. d.d. K. S., te je potvrđeno rješenje (ovjerena tiskanica) Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Klasa: UP/I-502-03/17-02/639, Urbroj: 338-17-81-17-5 od 14. studenog 2017.

Prvostupanjskim rješenjem I. S., ovdje zainteresiranoj osobi, ozljeda kod poslodavca C. H. d.d. pod dijagnozama šifri MKB: T22.0, T23.0 i T20.0 priznata je pod evidencijskim brojem OR …, kao ozljeda na radu pretrpljena 1. kolovoza 2017. godine, kao i sva prava koja proizlaze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, uslijed čega je prvostupanjsko tijelo ovjerilo tiskanicu pod Klasa: UP/I-502-03/17-02/639, Urbroj: 338-17-81-17-5 od 14. studenog 2017.

U pravodobno podnesenoj tužbi  tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika navodeći kako u rješenju nije pravilno primijenjen zakon i propis utemeljen na zakonu, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Poziva se na odredbu članka 128. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13 i 137/13), te na odgovor tuženika na upit o dužnosti podnošenja prijave ozljede na radu, u kojem se navodi kako u slučaju da poslodavac smatra da okolnosti pojedinog slučaja ukazuju da se ne radi o ozljedi na radu, je dužan, na zahtjev radnika, u skladu s zakonskom obvezom, podnijeti prijavu o ozljedi na radu, u kojem slučaju se dostavlja i pisano očitovanje u kojem će izložiti svoje stajalište o predmetnom događaju. S tim u vezi ističe kako je prijavom ozljede na radu od 7. kolovoza 2017., kao uzrok ozljede navedeno izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu, pod oznakom 855, te je ujedno pod točkom 37. opisano kako je do ozljede došlo uslijed nepoštivanja C.-ovog pravila za sigurnost i zdravlje na radu kojim je definirana zabrana rada na opremi pod naponom, te da ozlijeđeni radnik prilikom spajanja dovodnog kabela broda na razvodni ormar nije osigurao bez naponsko stanje, a što je, sukladno proceduri i općim pravilima za rad na elektro opremi, trebao napraviti. Napominje kako je uz navedeno, prvostupanjskom tijelu 8. studenog 2017. dostavio svoje očitovanje u pogledu predmetne ozljede, u kojem je detaljno opisao način ozljeđivanja i dostavio svu dokumentaciju na koju se poziva, međutim, kako je usprkos naprijed iznijetom, prvostupanjsko tijelo 14. studenog 2017. priznalo ozljedu na radu radniku I. S., ovdje zainteresiranoj osobi. Napominje kako je uz žalbu dostavio i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (zapisnik od 16. studenog 2017.), u kojem se na šestoj stranici zaključno utvrđuje kako se smatra da je I. S. radio protivno pravilima zaštite na radu, iako je imenovani stručno osposobljen i osposobljen za rad na siguran način i ima ovlaštenje za samostalan rad, međutim, kako se tuženik niti ne osvrće za navedeni Zapisnik. Smatra kako je u konkretnom slučaju iz spisu priloženih dokaza razvidno kako je priznavanje ozljede na radu neosnovano, budući da je uzrok ozljede na radu na strani samog radnika, ovdje zainteresirane osobe, jer isti nije postupio prema Zakonu o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/2018 i 96/18), te Pravilniku o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom („Narodne novine“, broj 88/12), a na temelju kojeg je donesen interni C.-ov Pravilnik o održavanju elektroenergetskih objekata i postrojenja električnih i elektroničkih sustava, uređaja i instalacija (Pravilnik C.), čije je odredbe zainteresirana osoba, također prekršila, posebno one navedene u Prilogu 3. Pravilnika C.-a, kojim su definirane mjere sigurnosti pri radu na elektroenergetskim objektima i postrojenjima, električkih i elektroničkih sustava, uređajima i instalacijama. Ističe kako je zainteresirana osoba postupila protivno odredbama članka 13. Pravilnika C.-a i članka 12. Priloga, kada se odlučila na rad pod naponom, te je također prekršila i odredbu članka 14. Priloga. Smatra da, ukoliko je zainteresirana osoba utvrdila kako je sklopka neispravna, svakako taj uređaj nije smjela koristiti, te je o uočenoj neispravnosti trebala obavijestiti voditelja. Citira odredbu članka 27. Priloga 3., kojom je propisano kako svaki radnik koji ima prigovor na provedbu sigurnosnih mjera, dane upute ili način izvođenja radova, može odmah te prigovore priopćiti ovlaštenom rukovoditelju odjela, pa pozivanje I. S. na navodu uputu A. B. da improvizira, nije od utjecaja, budući da, sve i da je dobio takvu uputu, je trebao reagirati na način propisan Pravilnikom C.. Nadalje, ističe kako je člancima 55. i 59. Priloga 3. točno definirano kada treba primijeniti rad u bez naponskom stanju i pet pravila sigurnosti za rad u bez naponskom stanju, koje je zainteresirana osoba isto tako prekršila. Napominje, kako je netočan navod zainteresirane osobe da bi isključivanjem trafostanice došlo do nestanka struje u većem dijelu pogona, te se poziva na iskaz S. K.-G. iz zapisnika Inspektorata rada, koje prileži spisu. Tuženik dalje ističe kako je I. S. obučen za rad na siguran način na poslovima električara, te mu je na temelju članka 33. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom izdano ovlaštenje za samostalno izvođenje električnih radova prema vlastitoj procjeni, u kojem je izričito navedeno kako se pri navedenim radovima mora pridržavati Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom i Internog pravilnika o održavanju elektroenergetskih objekata i postrojenja, električnih i elektroničkih sustava, uređaja i instalacija, pa da je nesporno kako je imenovani bio upoznat sa svim potrebnim procedurama i mjerama koje treba poduzeti, ali ih se nije pridržavao, a što je sve potvrđeno Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 16. studenog 2017. Zbog navedenog, kako je neosnovano pozivanje tuženika na navode iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, kojim se tužitelju zabranjuje daljnje korištenje radne opreme dok se ista ne popravi, jer oprema sama po sebi nije dovela do ozljeđivanja, već upravo neispravno rukovanje. U svezi s potonjim ističe kako u konkretnom slučaju predmet osporavanja nisu bile ozljede radnika, već način do kojih je do njih došlo, zbog kojeg poslodavac ne može biti odgovoran. Zaključno se poziva na odredbu članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te ističe kako je do ozljeđivanja I. S. došlo zbog njegovog skrivljenog, neodgovornog i nesavjesnog ponašanja, kada je imenovani protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu, Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom, te naprijed citiranih odredbi Pravilnika C.-a, odlučio obavljati rad na instalacijama pod naponom. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-502-03/17-01/1062, Urbroj: 338-01-21-18-14 od 3. prosinca 2018. Ujedno, potražuje trošak.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe kako je suprotno tužbenim navodima tužitelja, tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje, uvažavajući sve dokaze u provedenom upravnom postupku, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo. Poziva se na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te napominje kako je postupak po žalbi proveden u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odredbama Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17 i 66/17, dalje Pravilnik), te odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Pozvana u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) da sudjeluje u sporu, te se očituje na navode tužitelja iz tužbe, zainteresirana osoba I. S. u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba neosnovana u cijelosti, te predlaže istu odbiti. Ističe kako nisu točni navodi tužitelja da bi do ozljede došlo zbog njegovog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu a kako ih tužitelj izvodi iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 16. studenog 2017. Napominje kako mu nije bilo omogućeno ispitivati A. B. i S. K. G., kao niti očitovati se na njihove navode, za koje ujedno ističe kako nisu točni, već su konstruirani na način da isti od njih i tužitelja otklone odgovornost za predmetni događaj. Predlaže da sud izvede dokaz njegovim saslušanjem, kao i da se u svojstvu svjedoka saslušaju A. B. i S. K. G., a po potrebi i drugi zaposlenici tužitelja, koji rade na poslovima, na kojima je i on zaposlen. Zaključno, ističe kako je on predmetne prilike radio i to na uobičajeni način, po uputi smjenskog poslovođe.

U sporu je održana rasprava 27. ožujka 2019., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao dokumentaciju priloženu u sudskom spisu predmeta, kao i dokumentaciju sadržanu u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika. Ujedno je tijekom dokaznog postupka pregledan i spis ovog suda pod poslovnim brojem UsIzs-8/18.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava. Naime, tužitelj prvenstveno prigovara kako je do ozljeđivanja zainteresirane osobe došlo zbog njenog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja, sijedom čega zadobivene ozljede nisu mogle biti priznate ozljedom na radu.

Odredbom članka 66. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Prema odredbi članka 67. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

Odredbom članka 1. Pravilnika propisano je da se tim Pravilnikom, u skladu s odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakon), uređuju prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti te postupak utvrđivanja i priznavanja druge/drugih bolesti kao posljedice već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.

Odredbom članka 36. Pravilnika propisano je kako se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

Prema odredbi članka 37. ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

Odredbom članka 39. Pravilnika propisano je kako će u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i ovog Pravilnika.

Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, a koja činjenica nije niti sporna među strankama, kako se zainteresirana osoba ozlijedila na radnom mjestu 1. kolovoza 2017., prilikom pokušaja spajanja produžnog kabela u razvodni ormar namijenjen za navedenu svrhu, uslijed čega je došlo do kratkog spoja, koji je proizveo električni luk, kojom prilikom je imenovani radnik zadobio ozljede, dijagnoze šifri prema MKB: T.22.0, T23.0 i T20.0, koje mu je prvostupanjsko tijelo priznalo kao ozljedu na radu pod evidencijskim brojem OR …, te sva prava koja proizlaze iz proizlaze iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, pa je ovjerilo tiskanicu pod Klasa: UP/I 502-03/17-02/639, Urbroj: 338-17-81-17-5 od 14. studenog 2017. Predmetno rješenje potvrđeno je osporenim rješenjem tuženika.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi kako su sve poduzete radnje, kao i sva provedena postupanja  temeljena prvenstveno na usmenom rješenju Inspektorata rada navedenog u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 2. kolovoza 2017., a napomenutog u zapisniku od 16. studenog 2017., kojim se poslodavcu, ovdje tužitelju, zabranjuje daljnje korištenje radne opreme, odnosno razvodnog ormara, dok ga ne popravi, te dok zapisnikom od strane ovlaštene osobe o ispitivanju ne dokaže ispravnost istog, uslijed čega je uslijedilo priznavanje zainteresiranoj osobi nastale ozljede na radu.

Sud prihvaća obrazloženje tuženika kako se u konkretnoj upravnoj stvari radi o ozljedi na radu, kao pravilno i zakonito, budući da je utemeljeno na činjenicama utvrđenim prilikom inspekcijskog nadzora, obavljenog 2. kolovoza 2017. od strane više inspektorice zaštite na radu M. M., o čemu u spisu prileži zapisnik, a kojom prilikom je nedvojbeno utvrđeno kako električni ormar, na kojem je prilikom ozljeđivanja radila zainteresirana osoba, nije bio ispravan. Naime, neposrednim nadzorom viša inspektorica zaštite na radu je utvrdila kako je glavna sklopa razvodnog električnog ormara postavljena u poziciju „1“, a pokušaj da se ista dovede u poziciju „O“ nije uspio, budući da je sklopka „zapekla“. Nadalje je utvrđeno kako je navedeni ormar pod naponom, kako je isti bez ikakve oznake, zaprljan, kao i da se isti, budući da nije bilo oznake, nije mogao isključiti u trafostanici, niti na sklopki, pa je zatvoren i ograđen. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja, usmenim rješenjem više inspektorice zaštite na radu tužitelju je zabranjeno korištenje radne opreme, odnosno predmetnog razvodnog ormara na obali, dok istog ne popravi tj. dovede u ispravno stanje i zapisnikom od strane ovlaštene osobe o ispitivanju ne dokaže ispravnost istog. Ujedno, na zapisnik je konstatirano kako je mjera izvršena na drugi pogodan način isključivanjem razvodnog ormara u trafostanici, a što je učinjeno od strane S. K. G..

Nadalje, spisu predmeta prileži i zapisnik o davanju izjave S. K. G., koordinatora elektro i elektroničkog održavanja tužitelja, u kojem je sadržana izjava imenovanog kako mu nije bilo poznato da je predmetni razvodni ormar neispravan, dok je u pogledu oznaka na razvodnim ormarima istaknuo kako se one ne vide iz razloga što su razvodni ormari zaprljani cementnom prašinom, pa nije moguće doći do nikakve oznake na njima. Nadalje, potvrđuje kako oznake na trima razvodnim ormarima na obali nije moguće pročitati, pri čemu kako je isključivanjem tog dana u trafostanici TS 5 isključio, osim razvodnog ormara na kojem se desila ozljeda, i istočni i zapadni ormar na obali, koji se napajaju preko srednjeg razvodnog ormara, pri čemu će isključenje trajati sve dok se ormari ne poprave.

Iz izjave zainteresirane osobe I. S. u bitnom proizlazi kako radi na poslovima dežurnog električara, a tog dana kako je prema nalogu smjenskog poslovođe A. B. obavljao radni zadatak, spajanje broda S. D. na razvodni ormar tužitelja, koji je predviđen za takav slučaj, pri čemu postoje tri takva ormara. Nadalje, u izjavi opisuje događaj i postupanje tog dana, pri čemu ističe kako je sklopka bila zapečena, te se ista nije mogla isključiti s napajanja. Vezano za rad u neispravnom postupku, odnosno za rad pod naponom, posebno je istaknuo kako ga je smjenski poslovođa izvijestio kako mornari s broda nemaju odgovarajući utikač za spajanje na električnu instalaciju tužitelja, te mu je rekao da napravi sve što može, odnosno da improvizira spajanje na instalaciju tužitelja. Ujedno je napomenuo kako je za isključiti neispravnu sklopku, trebalo isključiti cijelu trafostanicu, pri čemu kako u trafostanici nije jasno označena pozicija s koje ide napajanje samog ormara, a i sami ormar nije jasno obilježen brojem. Zaključno je naveo kako su taj ormar, kao i druga dva, zapuštena bez oznaka pozicije i nacrta, a o čemu je već obavještavao nadređene.

Iz navedenog je razvidno kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno kako se radilo o neispravnom razvodnom ormaru, to isto prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju već samo po sebi isključuje skrivljeno ponašanje radnika, konkretno zainteresirane osobe. Pri tome je za navesti kako je odredbom članka 41. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu propisano kako je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

 

 

Imajuću u vidu stanje radne opreme, konkretno razvodnog ormara, koje proizlazi kako iz nalaza, tako i iz izjave zainteresirane osobe, pri čemu se isti podudaraju, sud cijeni nesporno utvrđenim kako razvodni ormar na kojem je zadobila ozljedu zainteresirana osoba nije bio u ispravnom stanju, a k tome je bio i neodržavan. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, koje je sud ocijenio dostatnim za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, sud je smatrao izvođenje daljnjih dokaza, predloženih od strane zainteresirane osobe, suvišnim.

Slijedom sveg navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku je izostala, budući da isti nije bio popisan.

 

U Splitu, 4. travnja 2019.

                              

S U T K I NJ A

 

                                Anđela Becka, v. r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Marija Balić Matijašević