Broj: Kr 119/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. I. H., zbog kaznenih djela iz čl. 224 st. 1 i 4 i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2015 godine broj Kv-802/15-22 i Županijskog suda u Šibeniku od 25. veljače 2016 godine broj Kž-36/16, u sjednici održanoj 2. veljače 2017 godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev osuđ. I. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2015 godine broj Kv-802/15 potvrđenom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 25. veljače 2016 godine broj Kž-36/16, na temelju čl. 498 st. 1 t. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) preinačena je odluka o kazni na način da su uzete utvrđenima: jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2009. br. Ko-813/15 potvrđenom presudom Županijskog  suda u Zagrebu od 9. ožujka 2010. br. Kž-1732/09, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i devet mjeseci izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2015. br. Kv- 477/15 pravomoćnom 24. lipnja 2015., jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i osam mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Osijeku od 11. ožujka 2015. br. Kv-73/15 pravomoćnom dana 2. travnja 2015., jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2014. br. Kv-1483/14 pravomoćnom dana 15. siječnja 2015. i kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Samoboru od 13. studenog 2014. br. K-141/13 (sada PuK-886/15 Općinskog suda u Novom Zagrebu) potvrđenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. ožujka 2015. br. Kž-2/15, te je primjenom  čl. 62 st. 1 KZ/97 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, u koju kaznu je uračunato vrijeme lišenja slobode dana 16. i 17. srpnja 2010. i dana 11. listopada 2010, te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 20. siječnja 2011 godine pa nadalje.

              Osuđ. I. H. podnijela je pravodobno osobno zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da zahtjev podnosi zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu u odluci o kazni „izuzimanjem svih pojedinačnih presuda koje podliježu zastari izvršenja kazne, objektivnim razmatranjem svih presuda s obzirom na pravnu oznaku djela, opća pravila o izboru vrste i mjere kazne, svrhe i pravednosti kažnjavanja, te svih olakotnih okolnosti i činjenica, te donijeti jedinstvenu presudu s kaznom zatvora u kojem je zdravorazumski, a poštujući sva Ustavom i podrednim zakonima zajamčena prava, kao i sukladno Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda postiže svrha“.

              U pisanom odgovoru Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenice odbaci kao nepravodoban, a u slučaju da se utvrdi njegovo pravodobno podnošenje, da se zahtjev odbije kao neosnovan. Navedeni odgovor dostavljen je osuđenici  na znanje.

              Zahtjev nije osnovan.

              Nasuprot navodu u odgovoru DORH-a na zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, utvrđeno je putem Kaznionice i zatvora u Požegi uz dostavljenu potvrdu, da je osuđenica dana 5. travnja 2016 godine (a ne kako se netočno tvrdi u odgovoru 7. travnja 2016 godine), predala zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, dakle unutar roka od mjesec dana od primitka pravomoćne presude sukladno čl. 518 st. 1 ZKP/08, zbog čega je zahtjev podnesen pravodobno. 

Međutim, neosnovan je zahtjev osuđenice s tvrdnjom da je došlo do povrede kaznenog zakona iz razloga što je kod određenih pojedinačnih presuda kod kojih su u nepravim obnovama postupka objedinjene u jednu kaznu (Kv- 477/15, Kv-73/15, Kv-1483/14), a zatim u posljednjoj nepravoj obnovi presudom od 7. listopada 2015 godine br. Kv-802/15, pored dvije nove presude (Ko-813/15 i K-141/13) objedinjene već ranije objedinjene kazne, nastupila zastara izvršenja kazne i to nakon što su kazne objedinjene. Naime,  pojedinačne kazne zatvora za koje osuđenica navodi da je nastupila zastara njihovih izvršenja, po pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2013 godine br. Su-IV-3/13-25, izgubile su svoju samostalnost kada su objedinjene s drugim kaznama i kada je izrečena  nova jedinstvena kazna zatvora, pa se zastara izvršenja izrečene jedinstvene kazne računa od trenutka pravomoćnosti presude kojom su te kazne objedinjene. Prema tome, u konkretnom slučaju zastara izvršenja kazne tekla je od pravomoćnosti ranije donesenih presuda kojima su te kazne objedinjene i za tako izrečene jedinstvene kazne zatvora u međuvremenu nije nastupila zastara izvršenja kazni do donošenja posljednje presude u nepravoj obnovi postupka, dakle od pravomoćnosti presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. listopada 2015. br. Kv-802/15, a to je od dana 25. veljače 2016 kada je ova presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-36/16. 

Kako je zbog odluke o kazni u skladu s odredbom čl. 517 st. 1 t. 1 ZKP/08 moguće  podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, samo ukoliko je  povrijeđen  kazneni zakon po odredbi čl. 469 t. 5 ZKP/08 (prekoračenje ovlasti koju sud ima po zakonu) što ovdje nije slučaj, to se radi o žalbenoj osnovi zbog koje nije bilo moguće podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao izvanredni pravni lijek.

              Stoga je valjalo zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan, pa je u skladu s odredbama čl. 519 i čl. 512 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu 2. veljače 2017 godine