1

Poslovni broj Gž-3001/2017-2

 

 

 

 

 

 

             

 

 

Poslovni broj Gž-3001/2017-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. d.o.o. Č., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz O. u. P., G., D., V., K. i B. –P. iz R. protiv tuženika R. D. iz M., OIB:..., zastupanog po punomoćnicama iz Z. o. u. A. S. i L. J. iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj 81 P-4227/2015-15 od 29. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj 81 P-4227/2015-15 od 29. lipnja 2017. u točki I. izreke osim u dijelu kojim je dosuđena zakonska zatezna kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.515,67 kn (šesttisućapetstopetnaestkunaišezdesetisedamlipa) za razdoblje od dana donošenja rješenja o ovrsi 4. rujna 2012.  do 29. lipnja 2017.

 

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj  81 P-4227/2015-15 od 29. lipnja 2017. u točki I. izreke u dijelu kojim je dosuđena zatezna kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.515,67 kn (šesttisućapetstopetnaestkunaišezdesetisedamlipa) za razdoblje od 4. rujna 2012. do 29. lipnja 2017. i sudi na način da se zahtjev tužitelja u navedenom dijelu odbija kao neosnovan.

 

3. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te se održava na snazi  platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R., posl. broj Ovrv-2343/2012 od 4. rujna 2012. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 191.219,63 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od  23. rujna 2012. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.515,67 kn sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja rješenja o ovrsi (4. rujna 2012.)  u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena kao i da mu naknadi daljnji trošak parničnog postupka u visini od 38.977,62 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatoj od dana presuđenje u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

              U točki II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R., posl. broj Ovrv-2343/2012 od 4. rujna 2012. u dijelu  koji se odnosi na trošak ovršnog postupka za iznos od 1.800,02 kn, te se tužitelj odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška, sve preko iznosa utvrđenog u točki I izreke te presude.

 

              Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje; ZPP) nalazi u tome što je izreka presude nerazumljiva, razlozi presude su nerazumljivi i međusobno proturječni, a o nekim odlučnim činjenicama i uopće nema razloga, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Izreka presude je nerazumljiva iz razloga što je protivna odredbi čl. 328. ZPP-a, jer rok u kojem je tuženik bio dužan tužitelju izvršiti činidbu na koji ga se presudom obvezuje, nije određen u skladu sa zakonom. Nerazumljivi su također i međusobno proturječni razlozi presude, poglavito u dijelu u kojem se obrazlaže stav suda u pogledu tuženikova prigovora nedospjelosti obveze prema tužitelja, ali i razlozi koje sud daje za svoju odluku temeljeni na tumačenju Ugovora o izvođenju građevinsko-tehničkih radova od 18. studenog 2011. Tuženik ponavlja u žalbi a što je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka da sukladno ugovoru tražbina ne može dospjeti prije nego što je tuženiku dostavljena ovjerena okončana situacija, a što se nije ni tijekom postupka dogodilo, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 358. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO). Stoga da je sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio odredbu čl. 358. st. 1. ZOO-a. Navodi da je tužitelj samo trebao postupiti sukladno ugovorom preuzetoj obvezi i dostaviti tuženiku okončanu situaciju ovjerenu po nadzorom inženjeru, nakon čega bi mu bilo plaćeno. Tužitelj nije tako postupio niti se potrudio svoje potraživanje namiriti mimo suda. Navodi da je okončana situacija tuženiku dostavljena tek uz rješenje o ovrsi koje je prethodilo ovom parničnom postupku i to neovjerena od strane nadzornog inženjera. Tvrdi da se okončana situacija ne temelji na zapisniku o primopredaji kako se to navodi u obrazloženju presude nego je količina radova unesena na temelju podataka iz građevinske knjige. Pored toga da je tijekom postupka utvrđeno da pojedini radovi iz ove građevinske knjige (koja u određenim stavkama nije ni ovjerena po nadzornom inženjeru) nisu izvedeni ili su izvedeni u manjem obimu ili je njihova količina (vrijednost) nedokazana iz čega proizlazi da ova okončana situacija nije rezultat izvedenih neplaćenih radova. Nadalje tuženik navodi da  sud početak tijeka zakonske zatezne kamate obrazlaže pozivom na odredbu čl. 15. Ugovora, a zanemaruje dio Ugovora koji određuje trenutak dospijeća tražbine. Naime tuženik navodi da je tražbina prema navodu suda prvog stupnja dospjela do zaključenja glavne rasprave (19. svibnja 2017.), pa drži nejasnim zašto onda tužitelju zakonsku zateznu kamatu dosuđuje sa danom 23. rujna 2012. Ističe da je do  raskida ugovora od strane tuženika došlo upravo zbog kašnjenja izvođača u izvođenju radova, nakon što ga je tuženik u više navrata podsjetio i upozoravao na ugovorene rokove i pozivao ga da svoje obveze ispuni, međutim, ni nakon što mu je ostavio naknadi primjereni rok za ispunjenje svojih obveza, tužitelj ga nije ispoštovao. Stoga je tuženik tijekom postupka prigovorio i visini zahtjeva tužitelja, suprotstavljajući mu u vidu prigovora radi prijeboja svoj zahtjev za ugovornu kaznu. Navodi da je tuženik izričito izjavio da zadržava pravo na ugovornu kaznu, koji zahtjev obzirom na odredbu čl. 55. Posebnih uzanci u građenju tuženik nije dužan postaviti dok god mu okončana situacija u skladu s ugovorom nije dostavljna. Te
Posebne uzance u građenju, na ugovorni odnos parničnih stranaka primjenjuju se po čl. 2. istih, obzirom da ugovarači nisu izrijekom isključili njihovu primjenu, i prema čl. 5. istih obveza tuženika, kao i po čl. 358. st. 1. ZOO-a da bilo što plati tužitelju još uvijek nije dospjela, kao što uostalom nije dospio niti čitav tužbeni zahtjev. Navodi da je u ovom paničnom predmetu jedino sporno pitanje dospijeća tužiteljeve tražbine, pa tuženik ukazuje na odredbu čl. 358. ZOO-a, Direktivu 2011/7/EU. Navodi da sud nije ugovorom, ali nijednim drugim propisom ovlašten preuzeti ulogu poštara, što očito čini kada zaključuje da je dostava okončane situacije izvršena uz prijedlog za ovrhu, kakav način dostave nedvojbeno nije ugovoren. Osim toga, navodi da zakonom nije ustanovljeno pravo suda da jasne i nedvosmislene ugovorne odredbe proizvoljno tumači, a drugačije se ne može opisati stajalište iznijeto u obrazloženju presude, da to što okončana situacija nije potpisana "ne znači da ne bi bila valjana". Na apsurdnost čitavog ovog postupka po tuženiku najbolje ukazuje postupak osiguranja dokaza posl. br. R1-69/12, odnosno vrijeme kada je isti pokrenut i da je već tada u svojem podnesku od 7. rujna 2012. tuženik istakao potpunu besmislenost i toga postupka, te tražio da mu se sukladno Zakonu o gradnji i Zakonu o obveznim odnosima, dostavi okončana situacija koja predstavlja račun i jedini mjerodavni temelj plaćanja.

 

Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je tužitelj ispunio svoju obvezu i za tuženika izveo radove, količinu kojih i vrijednost, tuženik u bitnome i ne osporava, a u cijelosti je potvrđena od strane vještaka. Pored toga da je tužitelj dostavio tuženiku i okončanu situaciju temeljem koje traži plaćanje najkasnije do dana kako to sud u pobijanoj odluci utvrđuje. Navodi da se potpis nadzornog inženjera na okončanoj situaciji ne može smatrati obvezom tužitelja koja bi bila ekvivalentna obvezi tuženika na plaćanje naknade za izvršene radove. Pored toga ugovor o izvođenju građevinskih i obrtničkih radova raskinut je 2. kolovoza 2012., okončana situacija izdana je nakon raskida ugovora (23. kolovoza 2012.), pa je nejasno kako je tužitelj od nadzornog inženjera vezanog za ugovorni odnos koji je raskinut po naručitelju mogao ishoditi potpis na okončanoj situaciji. Iako tužitelj ustraje kod navoda da se na konkretni odnos ne primjenjuju Posebne uzance o građenju, ukazuje da je tim uzancama propisano da ovjeravanje situacije od naručitelja nije uvjet za plaćanje na temelju situacije. Jednako tako nigdje se tim uzancama ne propisuje obveza ovjere situacije od strane nadzornog inženjera. Konačno, tužitelj ističe kako ne izostaje stav suda o prigovoru tuženika vezano za ugovornu kaznu.

 

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

-          da je dana 18. studenog 2011. godine između R. D. ovdje tuženika, kao naručitelja i A. g. d.o.o., ovdje tužitelja kao izvođača zaključen Ugovor o izvođenju građevinskih i obrtničkih radova na obiteljskoj građevini u M., a prema kojem je cijena radova definirana na osnovi ponude izvođača broj 060-11 od 9. studenog 2011. godine u iznosu od 653.504,72 kn, određen je dan početka radova (24. studeni 2011.) i rok završetka radova 15. ožujka 2012., te je određen način plaćanja po privremenim i okončanim situacijama u roku od 5 dana od dana primitka po nadzornom inženjeru ovjerenih situacija,

-          da je dana 16. ožujka 2012. tuženik prihvatio ponudu tužitelja broj 006-12, u vrijednosti od 270.015,00 kn bez PDV-a tj. 337.518,75 kn s PDV-om

-          da je dana 10. svibnja 2012. tužitelj uputio ponudu tuženiku broj 044-12 za posao fasadne skele, a koju je tuženik e-mailom od 18. srpnja 2018. prihvatio uz smanjenje ukupne cijene vrijednosti ponude, tako da je ona prihvaćena od strane R. D. i A. g. d.o.o. u iznosu od 10.000,00 kn bez PDV-a,

-          da je navedeni Ugovor o izvođenju građevinskih i obrtničkih radova raskinut s danom 2. kolovoza 2012.,

-          da je dana 10. kolovoza 2012. godine sastavljen zapisnik o primopredaji u nazočnosti Z. M. kao nadzornog inženjera, Ž. V. inženjera gradilišta i A. R. K.ranjca kao predstavnika glavnog izvođača, a koja komisija je utvrdila da su izvedeni radovi po troškovniku broj 060-11 i to II) betonski i armiranibetonski radovi: stavke II.1. II.2.,III.) zadarski radovi: stavke III. 2., III.3., III.4. III.6, III.7, III. 8., XI) krovopokrivački radovi: stavke XI.1a do XI.1f, prema ponudi 006-12 izvedeni su radovi vrtna kućica: stavke XVI.3., XVI.5, XVI.6 , dizala topline: stavke XVI.18, XVI.19, XVI.20, XVI. 22, okoliš: stavke XVI.43, XVI. 44., XVI.45, XVI. 46., i XVI.47., ostali radovi: stavke II.1., 1. II.1. 3., i po ponudi 044-12 izvedeno je sve u cijelosti, s time da će se točne količine utvrditi pregledom građevinske knjige, a koji zapisnik o primopredaji je potpisan od strane svih prisutnih osoba,

-          da je tuženik u postupku osiguranja dokaza na ročištu od 7. rujna 2012. potvrdio da je e-mailom od 24. kolovoza 2012. prihvatio utvrđenja iz primopredajnog zapisnika uz izuzetke koji su točno navedeni u toj poruci,

-          da je tuženik na istom ročištu učinio nespornim da su svi pregledani radovi izvedeni sukladno građevinskoj knjizi u onoj mjeri u kojoj je knjiga potpisana,

-          da su stranke učile nespornim da prema stavku III.8 zidarski radovi i stavka III.6 nisu završeni, nije izvedeno fugiranje dimnjaka, obloga kamenom i da je stavka povjerena drugom izvođaču,

-          da je izvedeno zidanje oprečnih zidova 30 cm i obrada dimnjačke vertikale, dimnjaka za plinska ložišta iznad krova,

-          da su prema ponudi broj 006-12 izvedeni radovi pod toč. II. ostali radovi i točka 1. 1 rušenje pomoćne građevine uz cestu s utovarom i odvozom materijala, dok u odnosu na točku 1.3. ostali radovi po ponudi 006-12 tuženik je iskazao da su izvršeni ali se ne može izjasniti o njihovoj količini jer količina nije računski potkrijepljena,

-          da je vještačenjem po vještaku građevinske struke u postupku osiguranja dokaza na temelju očevida na licu mjesta, primopredajnog zapisnika koji je potpisan po objema strankama, dostupnog građevinskog dnevnika i građevinske knjige utvrđeno da su radovi po ponudi 060-11 djelomično izvedeni u vrijednosti od 220.258,61 kn, da su radovi po ponudi 006-12 djelomično izvedeni u vrijednosti od 60.113,09 kn s time da se tu nalazi i stavka vrijedna 8.640,00 kn (III.1.3.) gdje se količine ne mogu utvrditi i da su radovi po ponudi 044-12 potpuno dovršeni u vrijednosti od 10.000,00 kn s time da vještak izvantroškovničke radove ne priznaje,

-          da je vještak u svom iskazu naveo da je u toč. III. svog nalaza utvrdio što je ugovoreno i što je od toga izvedeno, da je usporedio radove iz građevinske knjige koji nisu bili potpisani na način da je na licu mjesta utvrdio da su izvedeni i to je naveo u svom nalazu.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da su svi utuženi radovi nedvojbeno izvedeni i prihvaćeni od strane nadzornog inženjera, osim radova koji se odnose na stavku II.1. III.2, III.3, III.4. III.5 (stranice 47., 48., 49., 50. i 57. građevinske knjige) za koje radove utvrđuje da su izvedeni u količinama manjim od onih u ponudama, te izvođač nije prekoračio predviđene količine izvedenih radova po ponudi prihvaćenoj od tuženika, pa tužbeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

 

Naime, utvrđuje da su neovjerene stavke i to II. 1. III.2, III.3, III.4. III.5 (stranice 47., 48., 49., 50. i 57. građevinske knjige) izvedene u količinama koje su manje od predviđenih ponudi i prihvaćene po tuženiku, pa stoga udovoljava tužbenom zahtjevu pozivom na odredbu čl. 620. st. 1. i 2. ZOO-a i nalazi da je tužitelj u obvezi tuženiku isplatiti iznos od 191.219,63 kn.

 

U vezi s time sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik okončanu situaciju zaprimio 17. rujna 2012., a činjenica da okončana situacija nije potpisana po nadzornom inženjeru ne utječe na valjanost iste, budući da se temelji na zapisniku o primopredaji, a kojem su nazočili tužitelj, nadzorni inženjer, kao predstavnik investitora odnosno tuženika. Stoga da je okončana situacija rezultat konačnog obračuna svih ukupno izvedenih radova.

 

U vezi s time sud prvog stupnja donosi i odluku o kamatama pozivom na odredbu čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tijek određuje od dana dospijeća 23. rujna 2012. do isplate.

 

Također sud prvog stupnja smatra neosnovanim zahtjev tuženika za isplatu ugovorne kazne iz razloga što Ugovor o izvođenju građevinskih radova smatra raskinutim s danom 2. kolovoza 2012., a ugovorna kazna zbog zakašnjenja može se tražiti samo istovremeno sa zahtjevom za ispunjenje.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, ali iz razloga koji slijedi.

 

Prvenstveno se ističe da je ugovor među strankama raskinut, pa pitanje njihovog međusobnog odnosa više nije moguće ocjenjivati primjenom odredbi tog (raskinutog) ugovora. Naprotiv njihov odnos treba ocijeniti primjenom odredbi koje reguliraju pitanje raskida ugovora odnosno učinka raskida ugovora.

 

U konkretnoj situaciji raskinutog ugovora o građenju između stranaka nije više odlučno o kakvom se pravnom odnosu s osnove građenja između stranaka radilo, već je odlučno uspostaviti ranije stanje  na način da strana koja je izvršila ugovor potpuno ili djelomično primi natrag ono što je dala, odnosno da u konkretnom slučaju primi ekvivalent u novcu, jer je utvrđeno da se upravo na strani tužitelja kao izvođača radova radi o strani koja je djelomično ispunila ugovor prije njegova raskida, izvedbom odgovarajućih, a utvrđenih građevinskih radova. Naime raskidom ugovora prestaju sve obveze između ugovaratelja, pa se one oslobađaju svojih ugovornih obveza.

 

Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1.). Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala ( st. 2.). Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora; svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno naknaditi (st. 4.). Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st. 5.).

 

Polazeći od citirane odredbe proizlazi da je raskid ugovora imao za posljedicu oslobođenje obiju strana njihovih obveza, osim one na naknadu štete te pravo zahtijevati vraćanje odnosno naknadu onoga što je dala.

 

Pošto je Ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova na obiteljskoj građevini u Matuljima raskinut,  tada nema mogućnosti primjene njegovih odredbi, pa tako ni odredbe iz čl. 5. Ugovora kojim je predviđen način plaćanja po privremenim i okončanim situacijama u roku od pet dana od dana primitka po nadzornom inženjeru ovjerene situacije, zbog čega tuženik neosnovano ustraje na tvrdnji da tražbina tužitelja nije dospjela.

 

Obzirom na nespornu činjenicu da je raskid ugovora uslijedio 2. kolovoza 2012., te da je tužba podnesena 4. rujna 2012., očito je da je ista u stvari utemeljena na odredbi čl. 360. ZOO-a. U odnosu na meritum spora, valja istaći da su stranke ugovorile izvođenje građevinsko obrtničkih radova na obiteljskoj građevini u M. prema ponudi broj 060-11 od 9. studenoga 2011., uređenje okoliša i ostali radovi prema ponudi broj 006-12 od 3. travnja 2012. i cijevnu fasadnu skelu prema ponudi broj 044-12 od 10. svibnja 2012. Prema primopredajnom zapisniku sačinjenom 10. kolovoza 2012. u nazočnosti između ostalog i Z. M. nadzornog inženjera a koji zapisnik je u svojstvu nadzornog inženjera i potpisao, utvrđeno je i koji radovi su izvedeni prema ponudi broj 060-11, ponudi 006-12 i ponudi broj 044-12, s tim da će se točne količine utvrditi pregledom građevinske knjige.

 

Tuženik je tijekom postupka isticao da pojedini radovi odnosno točnije oni za koje građevinska knjiga nije potpisana, nisu izvedeni odnosno nisu izvedeni u količinama u kojima je to navedeno.

 

U konkretnom slučaju temelj vraćanja za tužitelja prema tuženiku leži u vrijednosti izvedenih radova.

 

Zato je pravilnom primjenom odredbe čl. 368. st. 4. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu u visini vrijednosti izvedenih radova od strane tužitelja a koju čini iznos od 191.219,63 kn.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su radovi po ponudi broj 060-11 djelomično izvedeni u vrijednosti od 220.258,61 kn, radovi po ponudi broj 006-12 djelomično izvedeni u iznosu od 51.473,09 kn i radovi prema ponudi broj 044-12 potpuno su izvršeni u vrijednosti od 10.000,00 kn odnosno ukupno 281.731,70 kn bez PDV-a koji iznosi 70.432,92 ili ukupno 352. 164, 62 kn.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja, da se nepotpisane stavke po nadzornom inženjeru odnose na dobavu i ugradbu betona za izvedbu AB potpornih zidova debljine 30 cm-oplata u iznosu od 2.934,88 kn (II.1. stranica 47. građevinske knjige), armaturu (III.2. stranica 48. građevinske knjige) u iznosu od 2.013,51 kn, dobavu i ugradnju betona za izradu AB trakastog temelja potpornih zidova uz stepenice –beton (III.3. stranica 49. građevinske knjige) u iznosu od 1.692,60 kn, oplata (III.4. stranica 50. građevinske knjige) u iznosu od 360,00 kn, i da su svi navedeni radovi izvedeni. U odnosu na nepotpisanu stavku za utovar i odvoz   materijala na deponij (III.5. stranica 57. građevinskog dnevnika) u iznosu od 8.640,00 kn uvećano za PDV 2.160,00 kn odnosno ukupno 10.800,00 kn zahtjev tužitelja je pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-720/2012 od 30. listopada 2013.,  dok  izvantroškovnički radovi prikazani na stranici 60. i 61. građevinskog dnevnika (006-12-III--VTR-1 i 006-12-III-VTR) nisu priznati.

 

Prema tome ukupna vrijednost izvedenih radova po tužitelju iznosi 281.731,70 kn odnosno uz PDV koji iznosi 70.432,92 kn, daje ukupan zbroj od 352.164,62 kn, a kako je nesporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 160.944,99 kn pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na plaćanja iznosa od 191.219,63 kn.

 

Tuženik je u obvezi platiti zateznu kamatu i to primjenom odredbe čl. 368. st. 5. ZOO-a u vezi čl. 1115. ZOO-a.

 

Odredbom čl. 368. st. 5. ZOO-a propisano je da stranka koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila. Tim u vezi odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

Polazeći od gornjih zakonskih odredbi proizlazi da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu počev od dana podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (4. rujna 2012.), pa slijedom toga nije na štetu tuženika primijenjeno materijalno pravo kada je obvezan tužitelj platiti zateznu kamatu počev od 23. rujna 2012.

 

Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja ocijenio zahtjev za plaćanje ugovorne kazne neosnovanim.

 

Naime, odredbom čl. 350. st. 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

 

Dakle, ugovorna kazna može se ugovoriti za slučaj neispunjenja ugovorne obveze i za slučaj dužnikova zakašnjenja s njezinim ispunjenjem.

 

Prema odredbi čl. 353. st. 1. ZOO-a  kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu, a prema odredbi st. 4. tog članka kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu.

 

Iz sadržaja navedenih odredbi, proizlazi da u situaciji kada je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja ugovorne obveze vjerovnik ima alternativno ovlaštenje zahtijevati od dužnika ili ispunjenje ugovorne obveze ili plaćanje ugovorne kazne, a u slučaju kada je ugovorna kazna ugovorena za slučaj dužnikova zakašnjenja odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik nema pravo izbora već ima pravo na kumulativan zahtjev kojim će zahtijevati i ispunjenje ugovorne obveze i ugovornu kaznu.

 

U slučaju raskida ugovora vjerovnik ne može tražiti ispunjenje glavne obveze, pa slijedom toga ne može zahtijevati ugovornu kaznu koja je tim ugovornom ugovorena za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu.

 

U odnosu na ostale žalbene navode valja reći da je ovaj postupak radi isplate u vezi s Ugovorom o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova koji je sklopljen 18. studenog 2011., te raskinut dana 2. kolovoza 2012., a prijedlog za ovrhu podnesen je dana 4. rujna 2012., dakle sve prije 1. srpnja 2013. godine.

 

Republika Hrvatska je postala članicom Europske unije 1. srpnja 2013., čime je i pravo Europske unije postalo sastavni dio pravnog sustava Republike Hrvatske, te se ono ima primjenjivati u odnosu na sve pravne odnose koji su u  području primjene prava Europske unije, a nastali su nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

 

Na pravne odnose koji se nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, te sporove proizašle iz njih, neposredno se ne primjenjuje pravo Europske unije, već nacionalno pravo time da temeljem odredbi Sporazuma o stabilizaciji pridruživanju koje je Republika Hrvatska sklopila sa svim tadašnjim državama članicama Europske unije, a stupio je snagu 1. veljače 2005., Republika Hrvatska se obvezala u prijelaznom razdoblju u primijeni nacionalnog prava ga tumači koliko je to moguće u duhu prava Europske unije-ukupne pravne stečevine.

 

Dakle, u vrijeme kada Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije na pravne odnose nastale iz ugovora koji su sklopljeni u tom razdoblju izravno se ne može primijeniti pravo Europske unije već, kako je prethodno rečeno nacionalno pravo čije odredbe, a kako to nacionalno pravo dopušta treba tumačiti u duhu prava Europske unije. Odredbe Direktive na koju se poziva tuženik u žalbi implementirane su u nacionalno zakonodavstvo i to Zakonom o obveznim odnosima koji se primjenjuje kao nacionalni propis. To bi bila odredba čl. 358. ZOO-a ali navedena odredba iz razloga koji su naprijed već navedeni ne dolazi u primjenu u konkretnom slučaju.

 

Međutim, prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., u Zagrebu, o trošku koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odlučuje se presudom zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, pa zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske odluke.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u toč. I. izreke osim u dijelu kojim je dosuđena zatezna kamata na trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.515,67 kn za razdoblje od 4. rujna 2012. do 29. lipnja 2017., a kako je odlučeno u toč. 1. izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika presuda suda prvog stupnja u toč. I. izreke u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata na iznos troška ovršnog postupka od 6.515,67 kn za razdoblje od 4. rujna 2012. do 29. lipnja 2017. preinačena i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. 2. izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je uspio samo u odnosu na neznatni dio, zbog kojeg nije nastao poseban trošak, dok tužitelju nije priznat trošak jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

 

Presuda suda prvog stupnja u toč. II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 3. travnja 2019.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Milena Vukelić-Margan v.r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Štimac