Broj: Kž 52/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 15. rujna 2016. broj K-19/15.-68, u sjednici održanoj 2. veljače 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č., zbog pokušaja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., odbijen je prijedlog obrane za izdvajanje kao nezakonitih dokaza zapisnika o očevidu Policijske postaje K.¹ od 30. ožujka 2015. (listovi 17.-19. spisa predmeta), izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske postaje K.² od 31. ožujka 2015. (listovi 20.-21. spisa predmeta) te fotodokumentacije očevida od 31. ožujka 2015. (listovi 44.-62. spisa predmeta).

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi D. Č. po braniteljici L. J. P., odvjetnici iz K., ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „u smislu odredbe čl.494. st.3 t.3 ZKP/08 prihvatiti žalbu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 474. stavku 1.u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, optuženik smatra da je u istom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., no, pritom, obrazlažući navedenu postupovnu povredu, dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku rješenja. Pobijano rješenje ispitano je u povodu žalbe sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi u pobijanom rješenju bile počinjene druge povrede na koje sud drugog stupnja sukladno citiranoj zakonskoj odredbi pazi po službenoj dužnosti.

Žalitelj u žalbi smatra da se sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pogrešno poziva na odredbu članka 306. stavka 1. ZKP/08., jer da iz te odredbe ne proizlazi ovlast za izuzimanjem predmeta, koja je radnja u postupku provedena. Smatra da su poduzete radnje očevida svojim sadržajem zapravo pretraga doma te da je prilikom obavljanja te radnje pribavljen nezakonit dokaz u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Također žalitelj smatra, s obzirom na to da je oštećenica izmijenila mjesto na kojem je radnja očevida obavljena, nije bilo nužno hitno obaviti tu radnju zbog postojanja opasnosti da se tragovi unište.

Protivno ovakvim žalbenim navodima, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je policijski istražitelj Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje K.¹ na temelju naloga Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 30. ožujka 2015. (list 16. spisa predmeta) obavio očevid u obiteljskoj kući u K. I., ..., koju su za stanovanje u vrijeme događaja, a koji se i odvijao upravo u navedenoj kući, koristili optuženi D. Č. i oštećena S. Č. Očevid je obavljen u povodu kaznene prijave oštećenice i to odmah po njezinom podnošenju, pri čemu su za obavljanje dokazne radnje očevida, kojemu je bio cilj utvrditi činjenice vlastitim osjetilima i njihovim pomagalima (članak 304. ZKP/08.), bili ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 212. stavka 4. ZKP/08., jer je nedvojbeno da je postojala opasnost od odgode, odnosno gubljenja tragova protekom vremena u slučaju neobavljanja tog očevida odmah po primitku navedene obavijesti. Naime, sama je oštećenica navela prilikom podnošenja kaznene prijave da je već do tog trenutka djelomično izmijenila mjesto događaja na način da je pospremila spavaću sobu. Navedeno, protivno žalbenim navodima, upravo upućuje na zaključak da postoji opasnost da dođe do uništenja tragova, a ne na suprotno, kako to pogrešno smatra žalitelj.

Nadalje, prema odredbi članka 306. stavka 1. ZKP/08., tijelo koje obavlja, između ostalih radnji, i očevid, može zatražiti pomoć stručne osobe kriminalističko-tehničke, prometne ili druge struke, koja će, prema potrebi, poduzeti i pronalaženje, osiguravanje ili opisivanje tragova, obaviti potrebna mjerenja i snimanja, izraditi skice ili prikupiti druge podatke, a upravo takve radnje su, prema sadržaju zapisnika o očevidu (listovi 17.-19. spisa predmeta), u konkretnoj situaciji i poduzete. Izuzimanje pojedinih predmeta do kojega je došlo u tijeku očevida, a na koje u žalbi upire optuženik (pamučne hlače tzv. tajice i tragovi krvi), ne predstavlja, kako to pogrešno smatra žalitelj, okolnost iz koje bi proizlazilo da se je ovdje radilo o dokaznoj radnji pretrage doma, jer je te radnje, protivno žalbenim navodima, upravo kao radnje pronalaženja i osiguravanja tragova, prema navedenoj zakonskoj odredbi, ovlašteno poduzeti tijelo koje obavlja očevid radi poduzimanja daljnjih kriminalističko-tehničkih radnji i eventualnih kasnijih vještačenja. Da se nije radilo o dokaznoj radnji pretrage doma nedvojbeno proizlazi i iz fotodokumentacije očevida, iz koje je jasno vidljivo da se je radilo samo o osiguravanju tragova na mjestu počinjenja djela, bez zadiranja u zatvorene prostore, kao što to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, budući da su se sporne tajice nalazile bačene na krevetu, dok su tragovi krvi bili na podu, zidu i vratima, dakle, na mjestima na kojima se ti predmeti, odnosno tragovi mogu utvrditi vlastitim osjetilima.

Stoga, a budući da niti jedna odredba ZKP/08. ne isključuje mogućnost obavljanja dokazne radnje očevida u zatvorenom prostoru (konkretno, domu), a imajući na umu da se radi upravo o mjestu na kojem je optuženo kazneno djelo počinjeno, ne radi se o nezakonitom dokazu u smislu članka 10. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

S obzirom na to da zapisnik o očevidu ne predstavlja nezakonit dokaz, nisu nezakoniti ni izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske postaje K.² od 31. ožujka 2015. (listovi 20.-21. spisa predmeta) te fotodokumentacija očevida od 31. ožujka 2015. (listovi 44.-62. spisa predmeta), koji predstavljaju sastavni dio zapisnika o očevidu.

Slijedom svega navedenog je, a budući da žalbenim optuženog D. Č. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. veljače 2017.