Broj: Kžm 4/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. D. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okr. D. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. prosinca 2016. broj Kovm-2/2016, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okr. D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci odbijen je kao neosnovan prijedlog okr. D. Š. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza zapisnika o ispitivanju oštećenice te zapisnika o prvom ispitivanju okr. D. Š.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik osobno i  putem branitelja D. S.-R., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje prihvaćanjem žalbenih navoda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u osobnoj žalbi navodi da je iskaz oštećenice „nevjerodostojan, iskonstruira, te jedna obična smišljena laž“, da protiv njega nema „niti jedan materijalni dokaz“ te da bi trebalo suditi „po materijalnim dokazima a ne po lažnim iskazima i nevjerodostojnim oštećenicima“.

U žalbi po branitelju prigovara se dijelu prvostupanjskog rješenja koji se odnosi na radnju prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom. Zamjera da je pobijano rješenje doneseno „mimo pridržavanja konfrontacijskog načela, a koje se ostvaruje kroz temeljno postupovno pravilo neposrednog izvođenja dokaza“ jer da sjednica optužnog vijeća „ima sve pretpostavke sudovanja“ pa je dokaz na koji upire obrana kao nezakonit „imao biti izveden u nazočnosti članova optužnog vijeća“, čime je izostalo i „pretpostavljeno očitovanje okrivljenika…(i) narušeno je jamstvo prava na pošteno suđenje.“ Upire na odredbu čl. 351. st. 2. ZKP/08 o provođenju dokaza radi suđenja o zakonitosti dokaza i potrebu utvrđenja je li i pod kojim okolnostima od okrivljenika izuzimana krv na prisutnost opijata. Dodaje kako se okrivljenik pozvao na nezakonitost dokaza „u smislu povrede prava na obranu“ iz čl. 6. st. 3. toč. b Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97; dalje u tekstu: Konvencija), a s tim u svezi i nedostatak odgovarajućih podataka je li okrivljenik imao realnu mogućnost za kvalitetnu pripremu obrane.

Nasuprot žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Iz zapisnika o sjednici optužnog vijeća od 15. prosinca 2016. (list 73-74 spisa) proizlazi da je okr. D. Š. osporio navode optužnice, među ostalim je naveo da je „bio pod utjecajem kokaina, da za to postoji dokaz nakon izvršenog testiranja i da je zbog toga stegovno kažnjen“, prigovorio je što nije provedeno psihijatrijsko vještačenje i ustrajao u prijedlogu da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o ispitivanju oštećenice zbog nevjerodostojnosti „kao i zapisnik o njegovom prvom ispitivanju od strane državnog odvjetnika jer da je bio pod utjecajem kokaina i da takav nije smio biti ispitan.“

Postupak pred optužnim vijećem predstavlja ispitivanje je li optužnica podobna da se može provesti suđenje, koje tek u stadiju rasprave ima sva obilježja kontradiktornog postupka, dakle postupka u kojem se dokazi izvode neposredno pred sudom i strankama kako bi svaka stranka imala priliku očitovati se o istima i dati primjedbe na njih. Optužno vijeće odlučuje o osnovanosti optužnice u sjednici vijeća na temelju stanja spisa, nakon očitovanja stranaka i oštećenika (čl. 350. ZKP/08), a u slučaju iz čl. 348. st. 4. ZKP/08 i bez pozivanja stranaka. Jednako tako, na temelju stanja spisa, dakle bez potrebe neposrednog, kontradiktornog izvođenja dokaza pred strankama u sjednici vijeća, ako vijeće utvrdi da u spisu postoje  dokazi koji se imaju izdvojiti iz spisa o tome donosi posebno rješenje. Tek ako bez izvođenja dodatnih dokaza ne može donijeti odluku o zakonitosti pojedinog dokaza, na novom će ročištu izvesti dokaze važne za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza što predstavlja prethodno suđenje o zakonitosti dokaza (čl. 351. ZKP/08). Prema tome, kada je potrebno stanje spisa predmeta dopuniti izvođenjem novog, dodatnog dokaza koji služi razjašnjenju mogućih dvojbi o načinu na koji je dokaz sadržan u spisu predmeta pribavljen, tek tada je potrebno dodatni dokaz izvesti na sjednici optužnog vijeća (npr. ispitati svjedoke pretrage doma). Smisao je ove zakonske norme iz čl. 351. st. 2. ZKP/08 da se sa tim, novim dokazom na sjednici vijeća upozna sud i prisutne stranke koje se, smislom odredbi o procesnim ovlastima iz čl. 350. ZKP/08 mogu očitovati o izvedenom dokazu.

Ovdje je optužno vijeće osnovano, na temelju podataka u spisu i to „zapisnika i pripadajuće snimke…(list 81-86 spisa)“ o ispitivanju okrivljenika pred državnim odvjetnikom 12. srpnja 2016. ocijenilo da je ispitivanje provedeno poštivanjem svih zakonskih odredbi kojima je ova dokazna radnja uređena Zakonom o kaznenom postupku. Okrivljenik je uredno primio pouku o pravima, istu je razumio, ispitivanje je provedeno nakon prethodnog savjetovanja sa braniteljem koji je bio prisutan ispitivanju te nije bilo nikakvih primjedbi na tijek radnje ispitivanja, a okrivljenik je obranu iznio „u logičnom slijedu i bez ikakvih znakova apstinencijske krize koja bi ga onemogućila u davanju uspješne obrane“. Prema tome,  prvostupanjski sud je razmotrio i otklonio okrivljenikov prigovor da je u vrijeme ispitivanja pred državnim odvjetnikom bio pod utjecajem droge, te osnovano nije našao propuste koje bi radnju ispitivanja činile nezakonitom.

Naime, prema stanju stvari za sada nema dvojbe da je ispitivanje okr. D. Š. pred državnim odvjetnikom provedeno zakonito, dok prigovor okrivljenika o intoksiciranosti drogom u vrijeme djela i ispitivanja pred državnim odvjetnikom, osim smjeranja na raspravnu-procesnu nesposobnost u vrijeme ispitivanja, predstavlja i osporavanje  ubrojivosti glede terećenih kaznenih djela što sve može biti predmetom provjere provođenjem vještačenja u stadiju rasprave. Ovo imajući na umu da je okr. D. Š. tijekom prethodnog postupka predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja zbog tvrdnje u obrani da je prije inkriminiranih djela konzumirao drogu kokain, da je državni odvjetnik pisanim nalogom od 12. srpnja 2016. potvrdio usmeni nalog od 11. srpnja 2016. za uzimanje krvi i urina od okr. D. Š. „radi daljnjih potreba eventualnog toksikološkog vještačenja“ (list 25 spisa) i da je okrivljenik uz odgovor na optužnicu u spis dostavio dokumentaciju Zatvora u G. od 14. srpnja 2016. o pozitivnom nalazu testiranja na opojne droge prilikom prijema  u zatvor.

Nadalje, iz zapisnika i snimke o ispitivanju okr. D. Š. pred državnim odvjetnikom  jasno proizlazi da je okrivljeniku pružena primjerena mogućnost za pripremanje učinkovite obrane unatoč izostanka preciznog podatka o utrošenom vremenu na konzultaciju s braniteljem. Okrivljenik je u nazočnosti branitelja, prije početka ispitivanja naveo da se posavjetovao s braniteljem, što više, na izričit upit da li se još želi posavjetovati s braniteljem odgovorio je negativno.

Stoga nije osnovan žalbeni prigovor da je iskaz okrivljenika pred državnim odvjetnikom pribavljen povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08, niti je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka izričito predviđenih u ZKP/08 (čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08).

Konačno, okrivljenikovi prigovori o nevjerodostojnosti iskaza oštećenice nisu od utjecaja na zakonitost tog dokaza, kako pravilno  ocjenjuje sud prvog stupnja. Dokaz je zakonit ako način njegova pribavljanja nije protivan odredbama čl. 10. st. 2. ZKP/08, dok će njegova kvaliteta, pouzdanost i vjerodostojnost biti predmet ispitivanja i ocjene pred raspravnim sudom.

Iz navedenih razloga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je žalbu okr. D. Š. odbiti kao neosnovanu (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

Zagreb, 2. veljače 2017.