26. Pp G-775/18

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4/III

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji suda Željki Matkov, uz sudjelovanje Nataše
Kuzmanić, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika B. T. j.d.o.o. i D. V.        povodom prigovora na prekršajni nalog Ministarstva, pod Ur broj 530-07-1-1-3-18-2 NL Klasa                 340-06-18-02/1287 od 27. travnja 2018. , radi prekršaja iz članka 14.st.1. Zakona o prijevozu u     cestovnom prometu (Narodne novine RH 82/13) kažnjivo po članku 109. st.1.t.2. i st. 4. istoga         Zakona i članka 5. st. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a kažnjivo po članku 110. st.                1. t. 1. i st. 4. istoga Zakona, nakon održane i zaključene glavne rasprave 28. ožujka 2019.     bez prisustva okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, te objavljene 2. travnja 2019.

 

presudio je

prvookrivljenik: B. T. j.d.o.o. sjedište P., OIB ..., kao pravna osoba prekršajno nekažnjavana,

drugookrivljenik: D. V., prebivalište I., OIB … državljanin RH, kao odgovorna osoba,     prekršajno nekažnjavan,

zastupani po O. d. K. P. S. sjedište Z., punomoć u spisu,

 

krivi su

1) što su 21. travnja 2018. u 22,35 sati u S. prvookrivljenik kao prijevoznik i drugookrivljenik             kao odgovorna osoba prijevoznika obavljali djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika i to           auto taksi prijevoz putnika bez licencije za prijevoz putnika na način da je s osobnim vozilom          reg. ST … upravljao vozač i vlasnik J. M., te obavio prijevoz jednog putnika na području       grada S. na relaciji u ime i za račun okrivljene pravne osobe, a uslugu prijevoza putniku naplatio               u iznosu od 13,54 kune,

2 Pp G-775/2018-44

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba prijevoznik i drugookrivljena kao odgovorna osoba
prijevoznika, ako obavlja bez licencije djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u
unutarnjem cestovnom prometu,

time su za djelo pod 1) počinili prekršaj iz članka 14. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom
prometu, a kažnjivo po članku 109. st. 1. t. 2. i st. 4. istoga Zakona,

2) što iste prigode kao pod 1) povjerili na upravljanje osobno vozilo reg. oznaka ST… vozaču                     J. M. koji za to nije stručno osposobljen,

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba prijevoznik i drugookrivljena kao odgovorna osoba
povjerili upravljanje motornim vozilom vozaču koji za to nije stručno osposobljen,
time su počinili prekršaj iz članka 5. stav 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a
kažnjivog po članku 110. stavku 1. točka 1. i stav 4. istoga Zakona,

pa se na temelju navedenih propisa, a u svezi s člankom 37. st. 3. t. 2. i 1. Prekršajnog zakona,
okrivljenicima utvrđuje

prvookrivljeniku za djelo pod 1 i 2 novčana kazna u iznosu od po 8.000,00 (osam tisuća) kuna

drugookrivljeniku za djelo pod 1 novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) kuna

za djelo pod 2 novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) kuna

Temeljem članka 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona okrivljenicima se

izriče

prvookrivljeniku UKUPNA novčana kazna u iznosu od 16.000,00 (šesnaest tisuća) kuna
drugookrivljeniku UKUPNA novčana kazna u iznosu od 7.000,00 (sedam tisuća) kuna

Temeljem članka 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku
od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem članka 152. st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine RH 39/13) ako okrivljenici
plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna
u cijelosti uplaćena.

3 Pp G-775/2018-44

Temeljem članka 139. st. 3. u svezi s člankom 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su
dužni na ime TROŠKOVA PREKRŠAJNOG POSTUPKA platiti iznos od po 500,00 (petsto)
kuna u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti
naplatiti prisilno.

Obrazloženje

Ministarstvo,  Ur broj 530-07-1-1-3-18-2 NL Klasa 340-06-18-02/1287 od 27. travnja 2018.izdali su         prekršajni nalog, na koji su okrivljenici putem branitelja uložili prigovor, te je sud prekršajni            nalog stavio izvan snage, te nastavio redovni postupak te istog smatrao optužnim prijedlogom.

Sud je okrivljenike u više navrata pozivao na glavnu raspravu, ali se pozivima nisu odazvali i svoj
izostanak nisu opravdali kao ni za dan 28. ožujka 2019. samo je branitelj okrivljenika dostavio
sudu pisanu obranu, ali unatoč izostanku okrivljenika i ovlaštenog tužitelja sud je odlučio da se
glavna rasprava održi na temelju članka 167. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona.

Na glavnoj raspravi pročitane su pisane obrane prvookrivljenika i drugookrivljenika od 10.
listopada 2018. i podnesak okrivljenika od 5. ožujka 2019.

U pisanoj obrani okrivljenici poriču počin prekršaja te navode da prvookrivljenik obavljao
prijevoz putnika tj. pružao usluge posebnog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prijevozu
tako je ta vrsta prijevoza uređena u članku 60. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Zatim
navode da je prvookrivljenik obavljao isključivo posebni prijevoz putnika i pri tom ispunjavao sve
propisane uvjete za pružanje te vrste usluga. Zatim navode da za ovakvu vrstu prijevoza i to
osobnim automobilom koji ima manje od sedam sjedala nedvojbeno proizlazi da okrivljena pravna
osoba nije bila dužna ishoditi licenciju za prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prijevozu, a u
podnesku od 5. ožujka 2019. navode da im se stavlja na teret prekršaj počinjen 21. travnja 2018. na
način da su obavljali prijevoz auto taksi putnika bez odgovarajuće licencije, a da je dana 12.
svibnja 2018. stupio na snagu novi Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te da bi sud trebao
ispitati postoji li neprekidni pravni kontinuitet kažnjivosti djela koje se okrivljenicima stavlja na
teret od dana navodnog počinjenja, pa do dana donošenja sudske presude, te se pozivaju na
odredbu članka 118. st. 11. novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN RH 41/18) te
predložili sudu da se okrivljenici oslobode od optužbe.

U daljnjem dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitan je N. L., viši inspector cestovnog    prometa, koji je izjavio da u obavljenom inspekcijskom nadzoru 21. travnja 2018. U večernjim          satima u S. kod H. G. obavljenim nadzorom vozila i dokumentacije utvrdio da je osobnim

4 Pp G-775/2018-44

automobilom reg. oznake ST … upravljao vozač J.M. koji je vlasnik navedenog vozila, te mu isti            izjavio da je u korist firme B. T. j.d.o.o. u ime i za račun obavio auto taksi prijevoz jedne                putnice na području S.  na relaciji U. D.  r. –  L. pri čemu je naplaćena usluga prijevoza u I                                  znosu od 13,54  kune. Utvrdio je da pravna osoba ne posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz             putnika auto taksi prijevoza,. te da vozač J. M. nije stručno osposobljen.

Što se tiče da vozača J. M. navodi da nije bio stručno osposobljen, taj se prekršaj odnosi na                             sve vrste javnog prijevoza u koji spada auto taksi prijevoz, povremeni prijevoz, linijski prijevoz i          posebni linijski prijevoz za koje je potrebna početna kvalifikacija (škola za vozače).
Obilježja auto taksi prijevoza putnika su tome što je obavio prijevoz od točke A do točke B i za
uslugu prijevoza naplatio novčani iznos, a što je vidljivo iz aplikacije koju mu je vozač dostavio
iz mobitela, a istu je priložio u spis. Navodi, da se ne bi radilo o obilježja posebnog oblika
prijevoza – iznajmljivanje vozila s vozačem iz razloga što G. S. nikada nije izrazio potrebu za          takvom vrstom prijevoza niti je izdao takvu vrstu dozvole. Na kraju je naveo da je zatekao
putnicu u vozilu, ali ju nije legitimirao, jer je smatrao da to nije potrebno, te istakao da se ne bi
radilo o posebnom obliku prijevoza putnika jer vozač nije imao niti jedan dokument s kojim bi to
potkrijepio.

U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid u evidenciju Ministarstva iz koje proizlazi da       okrivljenici nisu do sada pravomoćnim rješenjem kažnjavani, zapisnik o inspekcijskom     nadzoru od 21. travnja 2018.,preslik aplikacije putem mobitela za plaćeni prijevoz, Ugovor                  o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između pravne osobe i J. M.

Na temelju ovako provedenog postupka sud je došao do zaključka da su okrivljenici počinili
prekršaje činjenično opisane i pravno označene kao u izreci presude zbog čega ih je proglasio
krivim i odgovornim i izrekao im odgovarajuću novčanu kaznu.

Kaznena odredba članka 109. st. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN RH 82/13)
glasi da će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj
prijevoznik-pravna osoba, prijevoznik-fizička osoba obrtnik, te druga pravna osoba ako obavlja
bez licencije djelatnost javnog cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom
prometu (članak 14. stav 1.), a prema st. 4. istoga članka za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka
kaznit će se i upravitelj prijevoza prijevoznika, odnosno odgovorna osoba druge pravne osobe ili
vozač stranog vozila novčanom kaznom od 15.000,00 do 20.000,00 kuna.

Materijalna odredba članka 14. st. 1. istoga Zakona glasi pravna ili fizička osoba-obrtnik smije
obavljati djelatnost javnoga cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom
prometu, ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar i posjeduje licenciju za unutarnji

5 Pp G-775/2018-44

prijevoz koju izdaje ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo G.Z. nadležno                     za poslove prometa, a očigledno je da kritične prigode okrivljena pravna osoba - prijevoznik za                  vozilo reg. ST ... nije imala licenciju za obavljanje prijevoza, pa ih je sud proglasio krivim i            odgovornim.

Analizirajući pisanu obranu okrivljenika te izjavu ovlaštenog inspektora N. L., sud je prihvatio              iskaz svjedoka - službene osobe koji iskaz je uzeo kao logičan i vjerodostojan, te nije ostavio              razloga za sumnju sudu. Iz njegovog iskaza proizlazi da kritičnog dana vozač nije imao licenciju            za prijevoz putnika, a koju je bila dužna ishoditi okrivljena pravna osoba, a kritičnog dana je            vršen prijevoz jednog putnika i to jednog putnika na području grada S. na relaciji U. D. R.-  L.               pri čemu je vozač od putnika naplatio uslugu prijevoza u iznosu od 13,54 kune, a koja vožnja                      je naručena putem aplikacije U.

Uvidom u preslik računa koji su dati u privitku prekršajnog naloga proizlazi da račun izdan u
ime tvrtke B. T. j.d.o.o. što znači da je prijevoz obavljen u ime i za račun okrivljene pravne                osobe.

Slijedom navedenog proizlazi da se radi o auto taxi prijevozu putnika jer prema odredbi članka 4.
st. 1. t. 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu auto taxi prijevoz je djelatnost prijevoza
putnika koja se obavlja osobnim vozilom, ako se putnik ili skupina putnika uzima na jednom
mjestu, a prijevoz se obavlja temeljem jedne narudžbe i uz jedno plaćanje naknade za obavljeni
prijevoz, a upravo se radilo o takvoj vrsti prijevoza.

Prema NKD-a 2007 s objašnjenjima pod oznakom 49.32 taksi služba je propisano da ovaj razred
također uključuje: -ostalo iznajmljivanje osobnih automobila s vozačem, što znači da je pravna
osoba obavljala auto taksi prijevoz putnika.

Sud nije mogao prihvatiti navode iz pisane obrane okrivljenika da su kritičnog dana pružali
usluge posebnog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prijevozu kako je ta vrsta prijevoza
uređena u članku 60. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

U članku 60. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu je propisano potrebu i način obavljanja
djelatnosti iznajmljivanja osobnih vozila s vozačem te obavljanja posebnog oblika prijevoza
putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozilom ili nekim drugim cestovnim vozilom propisuje
jedinica lokalne samouprave, odnosno G. Z .a okrivljenici nisu ničim potkrijepili tokom postupka              da su imali odobrenje G. S. na kojem području je kritičnog dana počinjen prekršaj.

6 Pp G-775/2018-44

Po mišljenju suda za istaknuti je da takav prijevoz sadrži sve karakteristike auto-taxi prijevoza
(prijevoz po pozivu, dolazak vozila na određenu lokaciju i primanje putnika, primanje putnika na
cesti, kratki prijevoz određene mikro sredine na lokalnim relacijama i slično), a ne karakteristike
neke druge vrste prijevoza što pokušavaju okrivljenici istaknuti u svojoj obrani.

Prema odredbi članka 4. stav 1. točka 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu auto taksi
prijevoz je djelatnost prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automobilom ako se putnik ili
skupina putnika uzima na jednom mjestu a prijevoz se obavlja temeljem jedne narudžbe i uz
jedno plaćanje naknade za obavljeni prijevoz.

Sud nije prihvatio pisanu obranu okrivljenika da bi se na njih primijenio novi Zakon o prijevozu
u cestovnom prometu (NN RH 41/18) koji je stupio na snagu 12. svibnja 2018. jer u završnim
odredbama novog Prekršajnog zakona u članku 119. je propisano postupci vezani za obavljanje
djelatnosti prijevoza putnika i tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu,
agencijske djelatnosti u cestovnom prijevozu, pružanje kolodvorskih usluga na autobusnim i
teretnim kolodvorima, te obavljanja prijevoza za vlastite potrebe, koji su započeti, a nisu
dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršit će se prema odredbama Zakona o prijevozu
u cestovnom prometu (NN RH 82/13).

Za prekršaj pod točkom 2) presude sud je okrivljenike također proglasio krivim i odgovornim jer
su se u njihovom ponašanju ostvarila obilježja prekršaja iz članka 5. st. 2. Zakona o prijevozu u
cestovnom prometu, a kažnjivo po članku 110. stav 1. točka 1. i stav 4. istoga Zakona.

Materijalna odredba članka 5. stav 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje vozači
auto taxi vozila i vozači koji obavljaju javni prijevoz putnika vozilima za koja je potrebna
vozačka dozvola „B“ kategorije moraju steći početnu kvalifikaciju, a iz izjave svjedoka N. L.
proizlazi da J. M. nije stručno osposobljen za vozača i nema početnu kvalifikaciju.

Kaznena odredba članka 110. stav 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisuje, da će
se novčanom kaznom od 15.000,00 do 70.000,00 kuna kazniti za prekršaj prijevoznik – pravna
osoba ako povjeri upravljanje motornim vozilom vozaču koji za to nije stručno osposobljen
(točka 1.), a prema stavu 4. istoga članka kaznit će se i odgovorna osoba pravne osobe novčanom
kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost okrivljenika, za počinjene prekršaje, trebalo je
odlučiti o novčanoj kazni koja se ima izreći, a uzimajući pri tom u obzir sve olakotne i otegotne
okolnosti, koje je u smislu članka 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i visinu izrečene kazne.

7 Pp G-775/2018-44

Kod donošenja odluke o kazni, kao olakotne okolnosti, sud je uzeo u obzir da okrivljenici nisu do
sada prekršajno kažnjavani po Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu, te uzimajući u obzir
tešku gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika
sud nije našao pa je sud okrivljenicima za djelo pod 1 i 2 ublažio novčane kazne u navedenim
iznosima, te na temelju članka 39. st. 2. t. 1. Prekršajnog zakona izrekao ukupne novčane kazne.

Temeljem članka 152. st. 3. Prekršajnog zakona (NN RH 39/13) ako okrivljenici plate dvije
trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti
uplaćena.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. st. 3. svezi s člankom 138. st. 3.
Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalne troškove suda, a isti su odmjereni s obzirom na
složenost i duljinu trajanja postupka za prvookrivljenika i drugookrivljenika.

U Splitu, 2. travnja 2019.

Zapisničarka SUTKINJA
Nataša Kuzmanić Željka Matkov