Broj: Kž-37/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda Serđa Ferenčića kao predsjednika vijeća te Zdravka Garića i Gabrijele Marčeta Ferić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. P., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola od 16. prosinca 2016., broj K-624/16, u sjednici održanoj 7. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Puli – Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika N. P., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11, kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 te kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179 a. KZ/11, na temelju članka 98. stavaka 6. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), ukinute su mjere opreze zabrane približavanja oštećenoj S. L. na udaljenost manju od 50 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s navedenom oštećenicom zabrane posjećivanja stana na adresi u P.,  te u F., u kojima živi oštećena S. L. te udaljenje iz doma, i to s  adrese  u P.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se „preinači pobijano rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, posl.broj K-624/16 od 4. studenog 2016., kojim rješenjem su okrivljenom N. P. naložene gore navedene mjere opreza.“.

Žalba nije osnovana.

Naime, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem nakon odluke Županijskog suda u Puli – Pula, broj Kž-392/16 od 8. prosinca 2016., kojim je ukinuto rješenje tog suda broj K-624/16 od 4. studenog 2016., u dijelu kojim su prema optuženiku nakon ukidanja istražnog zatvora zbog isteka maksimalnih rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavak 1. točka 2. ZKP/08, primijenjene uvodno naznačene mjere opreza, a sud nije donio presudu, ukinuo tako naložene mjere opreza. Državni odvjetnik smatra da su kraj postojanja istražno zatvorskih osnova iz članka 123. ZKP/08 i dalje egzistentni rokovi za primjenu mjera opreza jer po tom stajalištu državnog odvjetnika mjere opreza mogu trajati do pravomoćnosti presude, te njihovo trajanje nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora, pa da je stoga neosnovano stajalište prvostupanjskog suda da zbog isteka maksimalnih rokova trajanja istražnog zatvora prema optuženiku nisu mogle biti naložene mjere opreza.

Nasuprot stajalištu žalitelja ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je protiv optuženika N. P. ukinuo određene mjere opreza nakon što mu je istekao maksimalan rok trajanja istražnog zatvora od tri mjeseca propisan odredbom članka 133. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

U ovom kaznenom predmetu optuženik se tereti da je počinio  tri kaznena djela, jedno iz članka 139. stavka 2. KZ/11, jedno iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 te jedno iz članka 179 a. KZ/11,  pa je s obzirom na mogućnost izricanja mu kazne zatvora do tri godine prema visini kazne zatvora koja se može izreći za najteže terećeno kazneno djelo, najdulje trajanje istražnog zatvora do donošenja prvostupanjske presude određeno člankom 133. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08 na tri mjeseca, a kako prvostupanjski sud u momentu donošenja pobijanog rješenja predmet nije presudio, to nije bilo mjesta primjeni odredbi iz članka 133. stavka 3. ZKP/08 o produljenju ukupnog trajanja istražnog zatvora do pravomoćnosti presude. Budući da se optuženi N. P. u istražnom zatvoru nalazi od 5. kolovoza 2016., koji mu se računa od 4. kolovoza 2016., to je rok trajanja istražnog zatvora sukladno odredbi članka 133. stavka 1. točka 2. u svezi sa člankom 90. stavak 3., 4 i 5. ZKP/08 u ovoj fazi postupka istekao 4. studenog 2016. , te je toga dana optuženik, sukladno odredbi članka 125. stavak 1. točka 7. ZKP/08, morao biti pušten na slobodu.

Članak 98. stavak 1. ZKP/08, predviđa da se, ukoliko postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08, zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, a ista svrha se može ostvariti i mjerama opreza,  okrivljeniku može naložiti neka od mjera opreza, time da će ga upozoriti, ukoliko se istih ne bude pridržavao da se ta mjera može zamijeniti drugom, težom mjerom opreza ili istražnim zatvorom. Nadalje, člankom 125. stavkom 1. točka 7. ZKP/08 određeno je da će sud ukinuti istražni zatvor i okrivljenika pustiti na slobodu kada isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora .

Već iz ovih odredbi jasno proizlazi da u konkretnom slučaju primjena mjera opreza nije moguća jer je maksimalan rok trajanja istražnog zatvora do donošenja prvostupanjske presude optuženiku istekao dana 4. studenog 2016., pa je isti sukladno kogentnoj normi članka 125. stavka 1. točka 7. ZKP/08, odmah pušten na slobodu bez obzira na moguću egzistentnost okolnosti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a onda i njegove zamjene mjerama opreza. To neovisno o odredbi članka 98. stavka 6. ZKP/08 prema kojoj mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude te da trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora na koju se žalitelj poziva, obzirom da ta odredba ima u vidu trajanje mjere opreza kada je ona kao alternativna mjera istražnom zatvoru već primijenjena prema okrivljeniku, pa tako određena mjera opreza može trajati i dulje od maksimalnog roka trajanja istražnog zatvora. Na neutemeljenost stajališta žalitelja u konkretnom slučaju ukazuje i činjenica da se naložene mjere opreza u slučaju kršenja ne bi mogle zamijeniti istražnim zatvorom zbog isteka rokova trajanja istražnog zatvora, pa bi njihovo određivanje u konkretnom slučaju bilo ne samo nezakonito, nego i pravno besmisleno.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Puli – Pola, 7. veljače 2017.