Broj: Kr 1/17-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. M. i H. M. zbog kaznenih djela iz članka 323. stavka 2. u vezi s člankom 34. i članka 118. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog H. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. studenog 2015. broj Ko-1510/14-48 i presuda Županijskog suda u Puli – Pola od 26. rujna 2016. broj Kž-91/16, u sjednici održanoj 8. veljače 2017.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se zahtjev osuđenog H. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. studenog 2015. broj Ko-1510/14-48, preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Puli – Pola od 26. rujna 2016. broj Kž-91/16, H. M. je, između ostalog, proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 323. stavka 2. u vezi s člankom 34. i članka 118. stavka 2. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

              Osuđeni H. M. je po braniteljici, odvjetnici K. A., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude jer „da je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i Zakonom“ i da je „drugostupanjski sud u žalbenom postupku povrijedio odredbe kaznenog postupka, što je moglo utjecati (i što je utjecalo) na drugostupanjsku presudu“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da ukine presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1510/14 od 20. studenog 2015. godine i presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj Kž-91/16 od 26. rujna 2016. godine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu“.

              Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je izrazilo mišljenje da je zahtjev neosnovan.

              Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije održavanja sjednice vijeća dostavljen braniteljici osuđenika, odvjetnici K. A., a dostava tog odgovora H. M. vraćena je s naznakom da je primatelj obaviješten o pokušaju isporuke, ali da nije podigao pošiljku.

              Zahtjev nije osnovan.

              Tvrdnju da je povrijeđeno osuđenikovo pravo na pošteno suđenje zajamčeno mu člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje u tekstu: Konvencija) podnositelj zahtjeva obrazlaže navodima da pobijane odluke „odlikuje nedopuštena arbitrarnost“ te da „prvostupanjska i drugostupanjska odluka vrlo evidentno pokazuju pogreške u prosudbi sudova, budući se zaključivanje oba suda ne može okarakterizirati kao `razumna procjena`“. Pritom osuđenik opširno citira veći dio žalbe koju je podnio protiv prvostupanjske presude (listovi 2-5 zahtjeva), nakon čega ukratko izlaže drugostupanjsku presudu (listovi 5-6 zahtjeva), a u nastavku (listovi 6-8 zahtjeva) polemizira s razlozima koje su o odlučnim činjenicama i utvrđenjima utemeljenima na provedenim dokazima i njihovoj ocjeni u pobijanim odlukama iznijeli prvostupanjski i drugostupanjski sud, nudeći svoju ocjenu tih dokaza i utvrđenja koje, prema shvaćanju osuđenika, proizlaze iz tih dokaza.

              Suprotno citiranim tvrdnjama osuđenika, obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude ne upućuju na zaključak da bi u ovome predmetu „sudska interpretacija činjenica, okolnosti i događaja (…) ostavila dvojbu o tome da li je sud obratio pažnju na sve važne aspekte razmatranog slučaja ili da li je arbitrarno zanemario dokaze koje je prezentirao podnositelj“, odnosno da bi „razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke (…) upućivali na to da su sudovi svoje procjene vršili na nerazuman način li pak da su sudovi počinili kakvu očitu pogrešku u prosudbi“. Naime, prvostupanjski sud je dao jasnu analizu i ocjenu provedenih dokaza i iznio je jasne i valjane razloge za utvrđenje svih odlučnih činjenica, a drugostupanjski sud je opširno, argumentirano i jasno odgovorio na sve bitne navode žalbe koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude, dakle, postupio je u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08.

              Pritom valja istaknuti da navedenim tvrdnjama osuđenik, u suštini, ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., istovremeno pokušavajući osporiti pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom. Međutim, navedena povreda nije neka od onih zbog kojih se, prema odredbi članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti, niti se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer bi se time odlučivanje o njemu pretvorilo u postupanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u trećem stupnju, a to je protivno zakonu i smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

              Osuđenik u zahtjevu ističe i da je „žalbeni sud, odnosno Županijski sud u Puli imao dužnost osigurati nazočnost II okrivljenika na drugostupanjskoj sjednici, što nije učinjeno“, a to također smatra „povredom članka 6. stavka 1. i 3. c) Konvencije“, pri čemu se poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) u predmetu Z. protiv H. od 25. travnja 2013. – iako bi takvo postupanje drugostupanjskog suda zapravo predstavljalo povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (članak 517. stavak 1. točka 3. u vezi s člankom 475. stavkom 2. ZKP/08.).

              Međutim, iz spisa Županijskog suda u Puli – Pola broj Kž-91/16 vidljivo je da je drugostupanjski sud, određujući sjednicu vijeća, postupio u skladu s odredbom članka 475. stavka 2. ZKP/08. jer je obavijest o sjednici određenoj za 6. rujna 2016. otpremio i tada optuženom H. M. čija braniteljica je u žalbi zahtijevala da bude izviještena o sjednici, a ta sjednica je, budući da se dostava obavijesti pet puta vratila s naznakom „obaviješten – nije podigao pošiljku“, odgođena za 26. rujna 2016., kada je održana u odsutnosti osuđenog H. M. (i njegove braniteljice koja je o sjednici bila uredno izviještena) jer se dostava obavijesti za tu sjednicu, koja je pokušana putem sudskog dostavljača Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, vratila s izvješćem o nemogućnosti uručenja jer je „naslovnik u zatvoru u N.“. Zbog toga su bile ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje te sjednice u skladu s odredbom članka 475. stavka 5. ZKP/08.

              Stoga se ne radi o situaciji jednakoj onoj iz predmeta ESLJP Z. protiv R. H..

              Zbog svega iznesenog, u postupku u kojem je H. M. osuđen nisu počinjene povrede koje bi predstavljale kršenje njegovih temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom (članak 515. stavak 1. ZKP/08.).

              Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenog H. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2017.