Broj: Kzz 6/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv os. trgovačkog društva S. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 25. i 29. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11 i 125/11), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 23. siječnja 2017. broj ZPP-DO-49/2016, podignutom protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2016. broj Gž-917/13, u sjednici održanoj 8. veljače 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 23. siječnja 2017. broj ZPP-DO-49/2016.

Obrazloženje

              Presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 26. studenog 2012. broj 7 PpG-3990/2012 proglašeni su krivima okr. pravna osoba S. d.o.o. za usluge sa sjedištem u Z. i okr. B. M. zbog prekršaja iz čl. 25. i 29. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i osuđeni na novčane kazne.

              Navedena presuda je potvrđena presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2016. broj Gž-917/13.

              Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2016. broj Gž-917/13 tvrdeći da je povrijeđen Prekršajni zakon u odredbi čl. 13. i čl. 14. c) u svezi čl. 202. st. 1. („Narodne novine“, broj 107/07) i predlaže da se pravomoćna presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2016. broj Gž-917/13 preinači i optužba odbije.

              Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

              Nije u pravu podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti kada navodi da je nastupila relativna zastara prekršajnog progona dana 6. prosinca 2015. dakle, prije donošenja odluke o žalbi.

              Naime, prekršaj za koji su okrivljenici proglašeni krivima počinjen je 6. prosinca 2011.

              Tada je na snazi bio Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11) koji je u čl. 193. propisivao da se za prekršaj iz tog Zakona prekršajni postupak ne može pokrenuti nakon isteka tri godine od dana kada je prekršaj počinjen.

              Navedeni članak je brisan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima od 27. studenog 2013. („Narodne novine“, broj 141/13) međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona od 3. travnja 2013. („Narodne novine“, broj 39/13) dodan je čl. 14. c) koji propisuje da će se na zastaru prekršajnog progona i zastaru izvršenja prekršajno pravne sankcije primijeniti rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja.

              Dakle, kako je zastarni rok za prekršajni progon prema posebnom zakonu u vrijeme počinjenja prekršaja iznosio tri godine, a u svakom slučaju zastara bi nastupila protekom dva put onoliko vremena koliko je prema zakonu određeno za zastaru prekršajnog progona, u konkretnom slučaju nije nastupila relativna zastara prekršajnog progona niti u jednoj fazi ovog postupka, sve do njegove pravomoćnosti.

              Slijedom svega navedenog na temelju čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.: ZKP/08) u vezi čl. 220. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15.), odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2017.