Broj: I Kž 1/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.; dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi N. B. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 24. studenoga 2016. broj Kv I-89/16, u sjednici održanoj 8. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba N. B. K..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev N. B. K., oca pokojnog osuđenika (ispravno bi bilo: optuženog) M. B. K., za povrat privremeno oduzetog novca u iznosu od 1.000,00 kuna i 1.250,00 EUR-a kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio N. B. K. po punomoćniku, odvjetniku E. S., s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je zahtjev N. B. K., oca pokojnog optuženog M. B. K., u odnosu na kojega je kazneni postupak zbog njegove smrti pravomoćno obustavljen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. svibnja 2014. broj I Kž-514/12-8, za povrat 1.000,00 kuna i 1.250,00 EUR-a koji su od tog optuženika bili privremeno oduzeti u prethodnom postupku odbio jer nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti optuženog M. B. K. iz kojega bi bilo razvidno tko je njegov nasljednik.

N. B. K. u žalbi tvrdi da je pitanje nasljedstva iza smrti optuženog M. B. K. „prethodno pitanje u odnosu na odluku o ovom zahtjevu“ te da je „vijeće (…) trebalo zastati sa donošenjem odluke do okončanja ostavinskog postupka“, a ističe i da su on i majka pokojnika „jedini zakonski nasljednici prvog nasljednog reda iza pok. M. B. K. i time presumirani ovlaštenici prava na povrat privremeno oduzetog novca, pa je utoliko pogrešan navod suda kako u konkretnom slučaju nije razvidno tko su stvarni nasljednici“.

Suprotno ovome, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je samo rješenje o nasljeđivanju pravna osnova na temelju koje je moguće donijeti odluku o vraćanju predmeta privremeno oduzetih od optuženika koji je u međuvremenu umro, i to onom nasljedniku ili nasljednicima kojima je tim rješenjem utvrđeno pravo nasljeđivanja upravo tog potraživanja.

Naime, sud u kaznenom postupku nije ovlašten odlučivati tko je, kao eventualni budući nasljednik, „presumirani ovlaštenik“ prava na zahtijevanje povrata predmeta, već će o postojanju tog prava odlučiti tijelo nadležno za provođenje ostavinskog postupka, a tek na temelju takve pravomoćne odluke kazneni sud može donijeti rješenje o vraćanju predmeta u skladu s odredbama članka 189. ZKP/08.

Zbog toga se zahtjev N. B. K. za sada ukazuje neosnovanim, pa ga je prvostupanjski sud ispravno odbio.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena je žalba N. B. K. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. veljače 2017.