Broj: Kž 50/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. T., zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/93., 38/93., 28/96. i 30/96. - dalje u tekstu: KZRH), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 2. siječnja 2017. broj Kv I-266/16., u sjednici održanoj 9. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika M. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), odbačen je zahtjev osuđenika M. T. za obnovu kaznenog postupka kao neosnovan (ispravno bi bilo: nedopušten).

Protiv tog rješenja osobnu žalbu podnio je osuđeni M. T., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „dopusti obnovu kaznenog postupka preinačivanjem pobijanog rješenja“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Kazneni postupak se, sukladno odredbi članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., može obnoviti, ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi, koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu po blažem zakonu.

Prvostupanjski sud odbacio je zahtjev za obnovu postupka, sukladno odredbi članka 506. stavka 1. ZKP/08., nalazeći da činjenice iznesene u zahtjevu očito nisu prikladne da se na temelju njih dopusti obnova, a tu odluku nalazi ispravnom i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, navodi osuđenika da mu je trebalo priznati pravo na samoobranu kada je zatečen u „šumskoj krađi“ jer je prema Kuranu, najsvetijoj knjizi na svijetu, propisano da je sve Allahovo, pa tako i sve šume koje se nalaze na zemlji, zbog čega da se nije moglo raditi o šumi u vlasništvu Republike Hrvatske, nemaju takav karakter i značaj, a time nisu ni od utjecaja na činjenice koje su odlučne u kaznenom postupku dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku od 20. rujna 1995. broj K-46/94. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. svibnja 1996. broj I Kž 317/96., zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 1. KZRH, čiju obnovu osuđenik traži.

Budući da niti žalbeni navodi osuđenika M. T. kojima predlaže da se prouče odredbe Kurana ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, a niti je njegovim ispitivanjem, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 9. veljače 2017.