Broj: Kž 58/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. F., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/93, 38/93 i 28/96 – u daljnjem tekstu: KZRH) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u  Sisku od 4. studenog 2016. broj K-18/16, u sjednici održanoj 9. veljače 2017.,

p r e s u d i o   j e

Žalba opt. A. F. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

U postupku obnovljenom sukladno čl. 497. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), u cijelosti je ostavljena na snazi pravomoćna presuda Županijskog suda u  Sisku broj K-44/94 od 9. travnja 2008., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-577/08 od 15. srpnja 2008. kojom je opt. A. F. oglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina te mu je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – pištolja. U izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. listopada 1991. do 11. studenog 1991., na izdržavanju kazne zatvora od 2. srpnja 2016. do 5. rujna 2016. te istražni zatvor od 5. rujna 2016. pa nadalje.

Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju D. O., odvjetniku iz S., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se "donese odgovarajuća odluka kojom će korigirati odluku o kazni sukladno novim olakotnim okolnostima", odnosno "ukinuti djelomično presudu koja se odnosi na oduku o kazni i izreći blažu kaznu zatvora".

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista odbije, a pobijana presuda u cijelosti potvrdi.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Uvodno treba reći da je obnovljeni kazneni postupak pravilno proveden prema odredbama sada vrijedećeg procesnog zakona tj. ZKP/08, zbog čega je sastav sudskog vijeća trebalo odrediti u smislu čl. 19d. st. 1. ZKP/08 tj. presudu je bilo nadležno donijeti vijeće sastavljeno od jednog suca i dva suca porotnika. Činjenica da je pobijana presuda donesena u širem sastavu sudskog vijeća od dva suca i tri suca porotnika, međutim, ne predstavlja povredu koja utječe na zakonitost te presude.

Nadalje, uočeno je da je prvostupanjski sud u izreci svoje presude, nakon što je pravomoćnu presudu ostavio u cijelosti na snazi, reproducirao sadržaj izreke te presude, što je suvišno u smislu čl. 508. st. 3. ZKP/08. Kako se ne radi o propustu koji bi izreku pobijane presude činio nerazumljivom, to navedena opaska ima za cilj pravilno buduće postupanje.

Optuženik ukazuje na postojanje olakotnih okolnosti i to izraženog kajanja zbog počinjenja kaznenog djela te činjenice da je na raspravi bio uvelike kooperativan, što je doprinijelo bržem dovršetku postupka. Stoga smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina prestroga.

Međutim, kada se u obnovljenom postupku u nazočnosti optuženika utvrde jednake činjenice relevantne za osuđujuću presudu, sud nije ovlašten mijenjati vrstu i visinu pravomoćno izrečene kazne zatvora. Naime, djelomično stavljanje izvan snage pravomoćne presude samo u odluci o kazni, kako predlaže žalitelj, protivno je smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka, a također i načelu pravomoćnosti ranije presude. Zbog toga, nove okolnosti vezane za odluku o kazni, koje su u pravilu olakotne prirode obzirom da je i obnova postupka dopuštena u korist optuženika, mogu biti predmetom ocjene prilikom podnošenja prijedloga za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, pri čemu te okolnosti imaju status novih okolnosti u odnosu na utvrđeno činjenično stanje iz ranije presude, neovisno o tome što su isticane i u obnovljenom postupku.

Slijedom toga, žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana, a kako niti ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. veljače 2017.