Broj: Kžm 29/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. D. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 162. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2015. broj Kzd-1/15, u sjednici održanoj 9. veljače 2017.,

p r e s u d i o   j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na opt. V. V. i odluku o uračunavanju istražnog zatvora na način da se na temelju čl. 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na koju je tom presudom osuđen opt. V. V. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2014. do 22. listopada 2014., za koje vrijeme se razmjerno umanjuje rad za opće dobro.

II. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima opt. S. D. i opt. V. V. zbog kaznenog djela iz čl. 162. st. 1. KZ/11 i na temelju iste odredbe osuđeni su na kaznu zatvora u trajanju jedne godine svaki. Na temelju čl. 56., čl. 62. i čl. 64. KZ/11 opt. S. D. je izrečena uvjetna osuda uz zaštitni nadzor i posebna obveza da se redovito javlja nadležnom tijelu za probaciju, na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine na počini novo kazneno djelo i ispuni određenu joj obvezu. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. S. D. će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelom od 25. srpnja 2014. do 22. listopada 2014. u slučaju opoziva uvjetne osude. Opt. V. V., na temelju čl. 55. st. 1. i 2. i čl. 64. KZ/11, kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro uz zaštitni nadzor tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, time da zaštitni nadzor traje do vremena u kojem optuženik mora izvršiti rad za opće dobro koji rok određuje tijelo probacije. Ako se osuđenik u roku od 8 dana ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu kazna zatvora se može izvršiti. Na temelju čl. 54. KZ/11 „ukoliko će se II optuženom V. V. naknadno izvršiti kazna zatvora tada će se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od 25. srpnja 2014. do 22. listopada 2014.g.“

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenica M. M. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08  opt. S. D. i opt. V. V. naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 1.000,00 kuna svaki.

Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicima „izrekne adekvatnu bezuvjetnu kaznu zatvora“.

Na žalbu državnog odvjetnika odgovorili su opt. S. D. putem branitelja T. A., odvjetnika iz Z. i opt. V. V. putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z.

Spis je na temelju odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08 bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, smatra da okolnosti počinjenja djela, poglavito da je žrtva kaznenog djela dijete, iziskuje jedino izricanje „bezuvjetne“ kazne zatvora, da ne postoje okolnosti zbog kojih bi se optuženicima „ublažavao minimum izrečene kaznene sankcije“ odnosno „one osobito olakotne okolnosti“ koje opravdavaju primjenu izrečenih sankcija.

Prije svega valja istaknuti da je prvostupanjski sud optuženike osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine što je zakonski minimum kazne propisane za predmetno kazneno djelo, pa se ne radi se o ublaženoj kazni. Olakotno je kod oboje optuženika cijenio neosuđivanost, osobne i obiteljske prilike, osobito da je opt. S. D. u odmaklom stupnju trudnoće i majka maloljetnog djeteta niske životne dobi, uzdržavana uz potporu centra za socijalnu skrb, opt. V. V. je uslijed zatvaranja u logorima S. G. i M. tijekom 1992. narušenog zdravlja, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Kada se k tome ima na umu da su se optuženici  očitovali krivima za terećeno kazneno djelo i izrazili žaljenje, dakle pokazali i kritičnost prema svojoj kriminalnoj djelatnosti, to ukupnost utvrđenih okolnosti, koje su od značaja za individualizaciju sankcije, i po ocjeni ovog suda, opravdava zaključak da se svrha kažnjavanja može postići i bez potrebe za izvršavanjem kazne oduzimanja slobode već sankcijama izrečenim u pobijanoj presudi. Ovo tim više što je sud prvog stupnja optuženicima izrekao i mjere specijalno preventivnog karaktera u svrhu uspješne resocijalizacije i odvraćanja od kriminalnog povrata. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik da već sam karakter kaznenog djela kojem je bitno obilježje seksualno iskorištavanje djeteta isključuje primjenu parapenalnih sankcija te je žalba zbog odluke o kazni neosnovana.

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 utvrđeno je da je pri uračunavanju istražnog zatvora u kaznu zatvora na koju je osuđen opt. V. V. ostvarena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu. Pravilnom primjenom čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora odmah je trebalo uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem dijelu se ima razmjerno umanjiti rad za opće dobro. Naime, rad za opće dobro je zamjena za kaznu zatvora, dakle kazna zatvora se izvršava izvan zatvorskog sustava društveno korisnim radom, za razliku od uvjetne osude kod koje izvršenje kazne, a time i uračunavanje oduzimanja slobode u tu kaznu zatvora, slijedi tek ako dođe do opoziva uvjetne osude.

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 9. veljače 2017.