Broj: Kž 47/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Nj. K., zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00. 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 1. prosinca 2016. broj Kv I-46/16.-4 (K-12/09.), u sjednici održanoj 9. veljače 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog Nj. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 505. stavka i članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), odbačen je zahtjev osuđenog Nj. K. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom tog suda od 14. travnja 2009. broj K-12/09.-95, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. prosinca 2009. broj I Kž-573/09.-4., kojom je Nj. K. zbog dva kaznena djela silovanja iz članka 188. stavka 1. KZ/97., uz uzetu kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 2. KZ/97. iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. siječnja 2009. broj I Kž-879/08.-4, kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Županijskog suda u Osijeku od 28. travnja 2008. broj K-15/08.-7, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik osobno, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske „uvaži moju žalbu ukine doneseno rješenje i analizom činjenica i dokaza koje prilažem vrati predmet na obnovu ili donese novu presudu.“.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbacio osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka te je za takvu svoju odluku dao valjane i potpune razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, podnoseći zahtjev za obnovu, osuđenik se pozvao na razloge za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Međutim, iz samog sadržaja zahtjeva za obnovu vidljivo je da osuđenik iznosi svoje viđenje događaja zbog kojeg je proglašen krivim, tvrdeći da činjenica da su oštećenici V. K. (sada M. K.) i A. K. u rujnu 2012. sklopili brak, o čemu je u spis predmeta kao novi dokaz dostavljena preslika vjenčanog lista, dokazuje da su oni i u vrijeme događaja u siječnju 2008. bili u ljubavnoj vezi i da je motiv za njihovo lažno terećenje činjenica da su htjeli maknuti osuđenika sa slobode da bi mogli neometano nastaviti sa svojom ljubavnom vezom. Osim što su oštećenici u postupku dali lažni iskaz, lažno je, prema osuđenikovim navodima iz zahtjeva, svjedočila i svjedokinja D. G., u prilog kojih navoda je osuđenik dostavio zapisnik o iskazu ove svjedokinje iz drugog postupka koji je vođen protiv njega. Slijedom navedenog, osuđenik smatra da ga u predmetnom postupku nije trebalo proglasiti krivim zbog dva kaznena djela silovanja iz članka 188. stavka 1. KZ/97.

Prema odredbi članka 501. stavka 1. ZKP/08., kazneni postupak završen pravomoćnom presudom, između ostalog, može se obnoviti u korist osuđenika bez obzira je li prisutan ako: 1) se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi, snimci ili lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača; 3) se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenja osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu. Sukladno članku 501. stavku 2. ZKP/08., u slučaju iz stavka 1. točke 1. navedenog članka, mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe, konkretno svjedoci, proglašeni krivima za ta kaznena djela (konkretno, davanje lažnog iskaza).

Imajući na umu navedene odredbe te sadržaj osuđenikovog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, ocjena je ovog suda da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da, s obzirom na činjenicu da osuđenik u svom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka nije iznio nikakve nove činjenice niti je podnio nove dokaze koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče njegovo oslobođenje, a niti je dostavio pravomoćnu presudu kojom bi dokazao da se presuda kojom je proglašen krivim u ovom postupku čiju sada obnovu traži bila utemeljena na lažnom iskazu, već u biti ponavlja svoju obranu te traži preocjenu utvrđenih činjenica, to činjenice i dokazi koje sada osuđenik iznosi u svojem zahtjevu za obnovu očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, zbog čega je ispravno takav njegov zahtjev odbacio.

Stoga je, a budući da osuđenikovim žalbenim navodima kojim se ponavljaju navodi iz zahtjeva za obnovu nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. veljače 2017.