- 1 -              Poslovni broj: Usž-1637/18-4

 

Poslovni broj: Usž-1637/18-4

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Slavica Marić-Okičić, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Biserke Kalauz, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja N. S. i dr. sc. M. S.-B., oboje iz S., protiv tuženika vrtića V. d., Upravnog vijeća, Z., radi upisa u dječji vrtić, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2909/15-9 od 5. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2019.

             

r i j e š i o  j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu,  poslovni broj: UsI-2909/15-9 od 5. veljače 2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu tužba kojom su tužitelji tražili poništavanje odluke tuženika klasa: 601-02/15-08/08, urbroj: 251-603-04-15-3 od 26. lipnja 2015., odbačena je kao nedopuštena na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS).

Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđena odluka Komisije za upis djece u vrtić V. d. od 8. lipnja 2015. o rezultatima upisa u pedagošku godinu 2015/2016, a koja obavijest sadrži listu primljene i neprimljene djece u navedeni vrtić za tu pedagošku godinu.

Protiv citiranog rješenja upravnog suda tužitelji su podnijeli žalbu zbog povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navode da im je sud svojom odlukom uskratio pristup sudu i na taj način grubo prekršio prava zajamčena člankom 19. i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, prema kojima se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javnu ovlast, te svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Smatraju da je odluka javnopravnog tijela o upisu djeteta u predškolsku ustanovu, čiji rad sufinanciraju i oni sami, pojedinačna odluka kojom se odlučuje o pravima ili o pravnim interesima stranke u postupku, i to značajnim za dijete i za njegove zaposlene roditelje. Navode da je pitanje upisa djece u dječji vrtić najvažnije pitanje u praksi i provedbi važećeg Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine", broj: 10/97., 107/07., 94/13. – dalje: Zakon), prema kojem su dječji vrtići javne ustanove koje djelatnost predškolskog odgoja obavljaju kao javnu službu, obavljajući između ostalog upise djece u dječji vrtić, te su dužni postupati prema odredbama zakona kojim se uređuje općeupravni postupak (članak 1. stavak 3. i članak 1a. Zakona). Pozivaju se na meritornu praksu Ustavnog suda vezano uz obvezu poštivanja prava na pravično suđenje, kako je to zajamčeno i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, citirajući dijelove obrazloženja odluka Ustavnog suda prema kojima postupovna jamstva sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Ustava te sadržaju i smislu članka 6. stavka 1. Konvencije trebaju svima osigurati pravo da svaki zahtjev koji se odnosi na njihova prava i obveze građanske prirode podnese sudu, što čini pravo na pokretanje postupka pred sudom i pravo na rješavanje spora od strane suda kao i pravo na djelotvorni pravni lijek. Kao prilog svom shvaćanju navode i upravnosudsku praksu, pozivajući se na presudu Upravnog suda u Rijeci, broj: UsI-1535/12-11 od 25. travnja 2013., koji predmet ima najviše sličnosti sa ovim predmetom, a odnosi se na karakter osporenog akta javnopravnog tijela donesenog na temelju odredaba Zakona o sestrinstvu. Navode također da su države članice dužne uskladiti nacionalna pravna rješenja sa onima sadržanim u pravnom sustavu Europske unije, te da je najznačajniji pravni učinak prava unije na pravne sustave država članica u njegovoj nadređenosti pravima država članica, te se izravnom primjenom nekih pravnih pravila Europske unije osigurava zasnivanje odgovarajućih pravnih odnosa i ostvarivanje prava pojedinaca u svim državama članicama, koja načela se primjenjuju i u upravnom pravu. Opetovano navode da je tužba arbitrarno i nezakonito odbačena, čime su spriječeni u ostvarenju svog zakonitog zahtjeva pravnim putem, te im je, budući da tužba uopće nije ispitana pred sudom, povrijeđeno pravo na pristup sudu koje čini sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava. Predlažu da ovaj Sud pobijano rješenje poništi te prvostupanjskom sudu naloži donošenje odluke o meritumu u najkraćem mogućem roku.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem osnovano odbacio tužbu na temelju članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, pravilno ocijenivši da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora budući da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. U obrazloženju rješenja sud je iznio odlučne činjenice te je dao dostatne i valjane razloge za svoju odluku, donesenu sukladno ustaljenoj praksi i pravnom shvaćanju ovoga Suda prema kojem obavijest (odluka) o upisu djece u dječji vrtić nije upravni akt.

Iako je odredbama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, na koje se tužitelji pozivaju, propisano da dječji vrtić prilikom obavljanja poslova upisa djece u dječji vrtić koje obavlja kao javne ovlasti, postupa prema odredbama zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da time nije propisano provođenje upravnog postupka niti isto ukazuje da se u konkretnom slučaju s obzirom na prirodu stvari, radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. – dalje: ZUP) o kojoj se rješava u upravnom postupku. Predmetna stvar niti navedenim Zakonom nije određena kao upravna stvar, te i prema ocjeni ovoga Suda obavijest o rezultatima upisa, pa time ni osporeno rješenje tuženika, a koje je doneseno na temelju ovlaštenja iz Pravilnika o upisu djece i ostvarivanju prava i obveza korisnika usluga u vrtiću V. d., ne predstavlja odluku javnopravnog tijela u smislu članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a u vezi s člankom 2. ZUP-a, dakle ne radi se o aktu koji može biti predmet ocjene u upravnom sporu. Napominje se također, da Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju ne propisuje mogućnost pokretanja upravnog spora protiv odluka donesenih u postupku upisa djece u dječji vrtić.

S obzirom na važeće mjerodavne propise, te imajući u vidu da se pravo na pristup sudu može osigurati samo u skladu sa zakonom propisanim uvjetima, ovaj Sud nalazi da žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka nije osnovan, te navodi žalbe kojima ističe povredu ustavnih i konvencijskih prava u konkretnom slučaju nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke. Stoga je na temelju članka 74. stavka 1. u svezi članka 67. stavka 3. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 27. ožujka 2019.

 

Predsjednica vijeća

Slavica Marić-Okičić, v.r.