Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž-330/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Serđa Ferenčića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt.K. V., zbog kaznenog djela iz čl.149.st.1. i 2.Kaznenog zakona (NN-125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi privatnih tužiteljica M. M. i mlt.A. M. po zz D. M. podnesenoj putem punomoćnika F. G., odvj. iz Z. protiv presude Općinskog suda u Gospiću posl.br.3K-301/15-48 od 25.travnja 2016.godine, na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 10.veljače 2017.godine, u prisutnosti punomoćnika privatnih tužiteljica F. G., odvj. iz Z., te u odsutnosti uredno obaviještenog opt.K. V., dana 10.veljače 2017.godine

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba privatnih tužiteljica M. M. i mlt.A. M. po zz D. M., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Gospiću posl.br.3K-301/15-48 od 25.travnja 2016.godine temeljem odredbe čl.452.t.5.Zakona o kaznenom postupku (NN-152/08,76/09,80/11,91/12-Odluka USRH,143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZKP/08)  prema opt.K. V. odbijena je optužba da bi počinio kaznena djela protiv časti i ugleda-klevetom iz čl.149.st.2.u vezi s st.1.KZ/11 i uvredom iz čl.147.st.2. u vezi s st.1.KZ/11, na štetu privatne tužiteljice M. M..

 

Temeljem odredbe čl.149.st.3.ZKP/08 privatna tužiteljica M. M. obvezana je naknaditi troškove kaznenog postupka, u vidu troška svjedoka i paušalne svote u iznosu od 532,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke optuženika, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem nakon pribave podataka o njihovoj visini.

 

Istom presudom je temeljem odredbe čl.453.ZKP/08 opt.K. V. oslobođen optužbe da bi počinio kaznena djela protiv časti i  ugleda-klevetom iz čl.149.st.2. u svezi s st.1. KZ/11 i uvredom iz čl.147.st.2. u svezi s st.1.KZ/11, na štetu privatne tužiteljice mlt.A. M..

 

Temeljem odredbe čl.149.st.3.ZKP/08 privatna tužiteljica mlt.A. M. po zz D. M., obvezana je naknaditi troškove kaznenog postupka, u vidu troška svjedoka i paušalne svote u iznosu od 532,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke optuženika, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem nakon pribave podataka o njihovoj visini.

 

Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnose privatne tužiteljice M. M. i mlt.A. M. putem punomoćnika F. G., odvj. iz Z.. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se u odnosu na privatnu tužiteljicu M. M. žalba podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a u odnosu na privatnu tužiteljicu mlt.A. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sa prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženika osudi po zakonu.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Dana 14.studenog 2016.godine rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Su-IV-445/16 Županijski sud u Puli-Pola određen je kao stvarno nadležni sud za postupanje u ovom drugostupanjskom predmetu Županijskog suda u Vukovaru, te je ovaj predmet temeljem tog rješenja dana 29.studenog 2016.godine dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Puli-Pola.

 

Sjednica vijeća održana je dana 10.veljače 2017.godine u nazočnosti punomoćnika privatnih tužiteljica F. G., odvj. iz Z., te u odsutnosti uredno pozvanog opt.K. V.. Nazočan punomoćnik privatnih tužiteljica F. G., odvj. iz Z. iznio je žalbu suglasno kao u pismenom obliku nadodavši da na neuvjerljivost obrane optuženika ukazuje dio njegovog iskaza u kojem  se M. M. obratio "poruči svojoj djeci da sam im ja platio račun za struju", te da takvi detalji upućuju na okolnost da je optuženik bio svjestan da se obraća djetetu.

 

Žalba privatnih tužiteljica M. M. i mlt.A. M. nije osnovana.

 

Žalitelj osporava zaključke suda vezano uz utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi već o presuđenoj stvari. Žalitelj smatra da bez obzira na postojanje "Engel kriterija" na koji se prvostupanjski sud poziva, te postojanje iste činjenične osnove, da se radi ipak o različitim kvalifikacijama kaznenog djela. Jednim kaznenim djelom da se štiti javni red i mir, dok kod kaznenog djela uvrede i klevete za koje se tereti privatnom tužbom u ovom postupku  štite  čast i ugled privatne tužiteljice. Smatra da se na osobu u prekršajnom postupku ne može dovoljno preventivno djelovati, te se poziva na odluku Ustavnog suda RH posl.br.U-III-4880/2010 od 10.studenog 2011.godine gdje sud ističe samo načelnu primjenu "Engel kriterija", te je odbio privatnu tužiteljicu u primjeni načela "ne bis in idem" iako je  po istoj činjeničnoj osnovi osuđena za dva sasvim različita bića kaznenog djela.

 

Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio optužbu prema opt.K. V. temeljem odredbi čl.452.t.5.ZKP/08 u odnosu na privatnu tužiteljicu M. M. obzirom je utvrđeno da je u prekršajnom postupku opt.K. V. pravomoćno oglašen krivim zbog počinjenja prekršaja čl.13.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira prekršajnim nalogom  Prekršajnog suda u Gospiću, Stalne službe u Gračacu posl.br.Pp3J-1106/11 od 2.listopada 2013.godine, pravomoćno 15.listopada 2012.godine.

 

Usporedbom sadržaja činjeničnog opisa prekršaja za koje je pravomoćnim prekršajnim nalogom oglašen krivim sa opisom činjenica koje mu se stavljaju na teret privatnom tužbom, pravilno prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da se optuženik tereti u osnovi za bitno istovjetne činjenice. To iz razloga što se tereti da je u isto vrijeme i na istom mjestu, kao i u kaznenom postupku, odnosno dana 13.prosinca 2011.godine, u poslovnici F.u G., narušavao javni red i mir na način da je verbalno napao na stranku M. M. vičući na nju "Idete u crkvu, a lažete, idete na laž i prevaru, svi ste vi govna, idite u pičku materinu, ako vam je stalo do tih 260,00 kuna ja ću ih uplatiti za vas", a istovjetne riječi mu se privatnom tužbom stavljaju na teret u kaznenom postupku, a radi se o riječima uvredljivog klevetničkog sadržaja.

 

              Okolnost što se prekršajem iz čl.13.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira  prvenstveno štiti narušavanje javnog reda i mira,  a ne čast i ugled privatne tužiteljice, ne daje osnova za zaključak da se radi o bitno drugačijem dijelu. Naime, način na koji je javni red narušavao opt.K. V. verbalnim napadom na stranku M. M. na koju je vikao izgovarajući riječi privatnoj tužiteljici M. M. na istom mjestu upućuju na istovjetnost radnji za koje se optuženik tereti činjeničnim opisima u prekršajnom i kaznenom postupku, te se radi o bitno istoj činjeničnoj osnovi.

 

              Uz to valjano je prvostupanjski sud sagledao da su ispunjena sva tri "Engel kriterija"  koja su prema praksi Europskog suda za ljudska prava značajna za ocjenu radi  li se o presuđenoj stvari. Osnovano je stoga cijenio da se pravomoćno okončani prekršajni postupak ima cijeniti postupkom kaznene naravi i da se radi o bitno istovjetnim činjenicama i istom događaju. Kada se sagleda da je u tom postupku optuženiku izrečena novčana kazna od 300,00 kuna, te da je novčana kazna predviđena i u kaznenom postupku pravilno sud zaključuje da su zadovoljeni svi kriteriji koje Europski sud za ljudska prava uzima kao kriterij ocjenjivanja radi li se već o presuđenoj stvari.

 

              Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio pravilo "ne bis in idem" te odbio optužbu zbog kaznenog djela klevete iz čl.149.st.2. u svezi st.1.KZ/11 i uvrede iz čl.147.st.2.u vezi s st.1.KZ/11, u odnosu na privatnu tužiteljicu M. M..

 

Prvenstveno valja ukazati  da prvostupanjski sud nije oslobodio opt.K. V. za djelo za koje se tereti prema privatnoj tužiteljici mlt.A. M. iz razloga zbog kojih je odbio optužbu u odnosu na privatnu tužiteljicu M. M. zbog presuđene stvari, već je optuženika oslobodio cijeneći da nije dokazano da bi pred većim brojem osoba sa izravnom namjerom izgovarao inkriminirane riječi kojima bi klevetao i vrijeđao privatnu tužiteljicu mlt.A. M..

 

Žalitelj smatra da se tekst koji je izgovarao optuženik odnosi na privatnu tužiteljicu mlt.A. M., te da je optuženik znao i mogao znati da su privatne tužiteljice u rodu, obzirom su bile zajedno, odnosno da je to mogao pretpostaviti,  a naročito što je govorio u množini bezočno vrijeđajući i klevetajući odnosno defamirajući cijelu obitelj. Zbog toga smatra da ga prekršajni nalog ne može ekskulpirati.

 

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje temeljem iskaza privatne tužiteljice mlt.A. M., iskaza D. P. S. i M. V. da se optuženik isključivo obraćao privatnoj tužiteljici M. M., te da se izgovorene riječi ne odnose na mlt.A. M..

 

Privatna tužiteljica mlt.A. M. navela je kako je imala osjećaj da optuženik govori njezinoj majci, kojoj se obratio nakon što je izišla iz kancelarije, a dok su ona i baka na nju čekale i sjedile na stolici u banci. Iz iskaza mlt.A. M. ne proizlazi da bi te riječi nju osobno povrijedile, niti se na nju osobno odnosile već ju je uzrujala činjenica što se njezina majka rasplakala. Imajući u vidu obranu optuženika da nije primijetio da bi sa privatnom tužiteljicom u poslovnicu ušla i mlt.A. M. i D. M., te da privatne tužiteljice od ranije nije poznavao, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da optuženik nije imao namjeru vrijeđati i klevetati privatnu tužiteljicu mlt.A. M. jer nije bio svjestan da bi svojim riječima mogao ostvariti obilježja kaznenog djela uvrede i klevete na njezinu štetu, a posebice da nije postupao s izravnom namjerom. Privatna tužiteljica M. M. potvrđuje navode optuženika, da optuženik nije znao da je ona u srodstvu sa D. M., ali smatra da je optuženik uočio da su one zajedno ušle u poslovnicu.  Okolnost što su privatne tužiteljice zajedno ušle u poslovnicu, ne daje osnova za zaključak da je optuženik to vidio. Budući  ih nije poznavao, te se obraćao privatnoj tužiteljici M. M., nakon što je ona izišla iz kancelarije D. P. S., a ona kao i svjedok M. V. iskazuje da je optuženik gledao i govorio privatnoj tužiteljici M. M., te da se nikome drugom nije obraćao, pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda glede namjere postupanja optuženika.  Baka privatne tužiteljice mlt.A. M. D. M. nije znala da li su riječi koje je optuženik uputio njezinoj snahi privatnoj tužiteljici M. M. bile upućene njoj i mlt.A. M., a djelatnici poslovnice banke D. P. S. i M. V. iskazali su da optuženik nije gledao prema D. M., ni prema djetetu. Stoga, tvrdnja žalitelja da su se inkriminirane riječi odnosile i na mlt.A. M. nisu prihvatljive  unatoč okolnosti što je dio teksta izgovoren u množini. Tvrdnja žalitelja da je optuženik isticao privatnoj tužiteljici da poruči svojoj djeci da im je platio račun za struju ne stavlja se optuženiku privatnom tužbom na teret, a niti su o tim činjenicama iskazivale privatne tužiteljice, te ni taj navod ne potkrjepljuje tvrdnje žalitelja da se optuženik obraćao mlt.A. M.. Stoga, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano uz namjeru postupanja optuženika navodima žalbe nije s uspjehom dovedeno u pitanje. 

 

Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl.476.ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl.468.st.1.t.1.,t.5.,t.6.,t.9-t.11,st.2.ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

Slijedom izloženog, a temeljem čl.482.ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Puli-Pola, 10.veljače 2017.godine

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu