Broj: Kž 29/17-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Sveta Vićana i Zorana Čengije, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Mirande Hodžić, u kaznenom predmetu protiv optuženika F. R., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3.  Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15- dalje u tekstu : KZ/11) , odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog  kaznenog suda u Z., pod posl. brojem K-1510/15-16, od 28. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba optuženika i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

              Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženik F. R. oglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 te je za to kazneno djelo prema optuženiku primijenjena uvjetna osuda tako što mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 ( šest) mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju od 2 ( dvije) godine.

              Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda  143/12,56/13, 145/13 i 152/14- dalje u tekstu : ZKP/08)  optuženik je obvezan platiti paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 300,00 kn.

              Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženik putem svog branitelja M. Z., odvjetnika iz Z., pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te o troškovima postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Optuženik u svojoj žalbi prvenstveno ističe i tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, i to stoga što presuda nema razloge o odlučnim činjenicama jer u presudi nisu navedene radnje koje bi optuženik počinio, odnosno nije uopće vidljiva niti obrazložena namjera optuženika za počinjenjem ovog kaznenog djela. Dakle, iz obrazloženja presude nije vidljivo iz čega to proizlazi optuženikova svijest i želja da on počini ovo kazneno djelo, pa je stoga izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, jer optuženik nije počinio nikakvu radnju dana 14. ožujka 2014.g.

              Za slučaj da je tijekom postupka utvrđeno da bi optuženik 1986.g. predmetnu svjedodžbu dostavio, onda bi ovdje došlo do nastupanja zastare kaznenog progona za ovo kazneno djelo, a iz  činjeničnog opisa nije vidljivo niti je točno određeno vrijeme počinjenja kaznenog djela, pa je i stoga izreka presude nerazumljiva.

              Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno stoga što sud nije poklonio vjeru iskazu optuženika, čiji iskaz je logičan, jasan i uvjerljiv, pa je stoga sud došao do pogrešnog zaključka da je optuženik počinio ovo kazneno djelo.

              Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer presuda ima razloge o svim odlučnim činjenicama i isti su jasni, a izreka presude je razumljiva jer iz činjeničnog opisa proizlaze sva bitna obilježja ovog kaznenog djela.

              Nadalje, suprotno žalbenim argumentima, prvostupanjski je sud pažljivom analizom svih na glavnoj raspravi provedenih dokaza, poglavito iz iskaza svjedoka T. P., čiji iskaz je jasan, logičan i uvjerljiv, kao i činjenica koje proizlaze iz pregledanih isprava, sasvim pouzdano ustanovio da je optuženik kritične prigode postupio upravo na način kako je to utvrđeno izrekom pobijane presude, te da je time objektivnom, a i subjektivnom smislu ostvario sva zakonska obilježja bića ovog kaznenog djela.

              Za takav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao u svemu određene i potpune razloge, koji nisu opovrgnuti žalbenim navodima i koje kao valjane i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa na te razloge upućuje optuženika radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

              Kako je optuženikova žalba usmjerena i na odluku o kaznenoj sankciji, to je ovaj sud i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu te nalazi da je prvostupanjski sud na strani okrivljenika pravilno cijenio sve okolnost koje utječu na vrstu i visinu kaznene sankcije i prema istom je primijenio u svemu odgovarajuću uvjetnu osudu, a također je optuženika pravilno obvezao na plaćanje paušalnih troškova kaznenog postupka jer ga je oglasio krivim i visina tih troškova je primjerena imovinskim prilikama optuženika.

              Oslonom na gore navedene razloge presuđeno je kao izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku, 13. veljače 2017.