Broj: Kž-Us 10/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu toga suda Damiru Kosu kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika G. G. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 328 st. 1. i dr. Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog J. Q. i okrivljene pravne osobe S. d.o.o., podnesenih protiv rješenja suca istrage, Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-t-Us 283/16 od 30. studenog 2016. godine, dana 13. veljače 2017. godine

r i j e š i o   j e

I/  Žalba XLVI okrivljenog J. Q. odbacuje se kao nedopuštena.

              II/ Žalba XCII okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem na temelju čl. 11. st. 1. toč. e/ Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10. – dalje u tekstu: ZPOIK) određena je privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u odnosu na XCII okrivljeno trgovačko društva S. d.o.o. na način da je naloženo A. b. d.d. da bez odgode iznos od 86.085,00 kuna s računa korisnika - XCII okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o. prenese na u izreci rješenja naznačeni račun Ministarstva državne imovine na koji se polažu privremeno oduzeta kunska sredstva. Točkom II i III riješeno je koliko ova privremena mjera može trajati prije pokretanja postupka odnosno nakon što je postupak pravomoćno dovršen, dok je točkom IV riješeno da se ova privremena mjera donosi u korist Republike Hrvatske.

Protiv ovog rješenja podnijeli su jednu žalbu XLVI okrivljeni J. Q. i XCII okrivljeno trgovačko društvo S. d.o.o. Predlažu, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, da se pobijano rješenje ukine ili preinači na način da se dozvoli obročno plaćanja iznosa za koji se tvrdi da je protupravno stečena imovinska korist.

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta je prije donošenja odluke drugostupanjskog suda dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba XLVI okrivljenog J. Q. nije dopuštena dok žalba XCII okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o. nije osnovana.

Iako je ova privremena mjera određena protiv jasno imenovanog i u zahtjevu za provođenje istrage označenog kao okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o., koje trgovačko društvo naravno ima svoj pravni subjektivitet različit od njegovih vlasnika, žalbu protiv rješenja podnosi XLVI okrivljeni J. Q. Zakonom o odgovornosti pravnih osoba u čl. 27. st. 5. izrijekom je propisano da „predstavnik pravne osobe ne može biti ….. osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog istog kaznenog djela.“, što znači da J. Q., neovisno o njegovom svojstvu u trgovačkom društvu ne može biti predstavnik pravne osobe S. d.o.o..

Pobijano rješenje doneseno je u svezi prijedloga državnog odvjetnika za osiguranje oduzimanja imovinske koristi u odnosu na strogo određenu okrivljenu pravnu osobu, pa stoga neki drugi okrivljenik u istom predmetu na koga se pobijano rješenje ne odnosi, a nije označen niti kao povezana osoba nije stranka u ovakvom postupku osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Stoga se žalba XLVI okrivljenog J. Q. protiv pobijanog rješenja ukazuje nedopuštenom, zbog čega ju je valjalo odbaciti.

Nasuprot tome, žalba XCII okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o. je dopuštena, ali nije osnovana.

U odnosu na sadržaj podnesene žalbe u odnosu na ovog okrivljenika neosnovano žalba ukazuje da bi donošenjem pobijanog rješenja moglo biti dovedeno u pitanje rad i opstojnost pravne osobe te da takvo osiguranje nije neophodno.

Naime, kako je to jasno vidljivo iz izreke pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je pri donošenju ovog rješenja pošao upravo od načela razmjernosti, ograničivši se na onemogućavanje raspolaganja trgovačkom društvu upravo onolikim iznosom novca za koji se u rješenju o provođenju istrage navodi da predstavlja protupravno stečenu imovinsku korist tog okrivljenika. Nakon takvog utvrđenja zabrana raspolaganja novčanim sredstvima nije uslijedila za sva sredstva na računu trgovačkog društva, što bi eventualno moglo dovesti do onemogućavanja poslovanja, već naložilo prijenos na račun Ministarstva državne imovine strogo određenog iznosa na kome se mjera zabrane raspolaganja izrečena.

Stoga nije u pravu žalitelj da bi određivanjem ove privremene mjere bilo onemogućeno njegovo poslovanje.

U odnosu na tvrdnju da izricanje ove privremene mjere nije potrebno, valja istaći da odredba čl. 12. st. 1. ZOPOIK-a propisuje da se u postupku osiguranja privremenom mjerom prema tom Zakonu pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom neće moći biti ostvarena, ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena.

Stoga žalba XCII okrivljenog trgovačkog društva S. d.o.o. nije osnovana niti u tome dijelu.

Ispitujući pobijano rješenje u povodu podnesene žalbe, ovaj sud je isto ispitao i sukladno odredbi čl. 494. st. 4. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 494 st. 3 toč. 1. i 2 ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. veljače 2017. godine