Broj: Kž 31/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. P. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog K. Č. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. listopada 2016. broj Kov-88/16., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Žalba optuženog K. Č. odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom na temelju sporazuma stranaka Županijskog suda u Zagrebu, proglašeni su krivima optuženi T. P. i optuženi K. Č. da su počinili kazneno djelo iz članka 190 stavka 2., 3. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 190. stavku 4. KZ/11. uz primjenu članka 51. KZ/11.

Optuženom T. P. za kazneno djelo pod točkom 1. citirane presude na temelju članka 190. stavka 4. KZ/11. u svezi članka 48. stavka 3. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina. Za kazneno djelo pod točkom 1. citirane presude na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11. u svezi članka 48. stavka 3. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Za kazneno djelo pod točkom 5. citirane presude na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11. u svezi članka 48. stavka 3. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Optuženi T. P. je tako na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine te mu je na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od jedinstvene kazne na koju je optuženi osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca se neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. u neuvjetovani dio izrečene jedinstvene kazne zatvora optuženom T. P. uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2016. pa nadalje.

Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. od optuženog T. P. oduzeta je opojna droga marihuana u količini od 45,18 grama i 45,42 grama potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj ... Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog T. P. također je oduzeta digitalna vaga model „K. M. ...“ potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj ... i jedna drobilica potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj ... Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 4. stavka 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/10. - dalje u tekstu: ZOPOIK) utvrđeno je da novčani iznos 2.400,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi T. P. ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te se utvrđuje da je navedeni iznos imovina Republike Hrvatske. Isto tako optuženom T. P. naloženo je da taj novčani iznos isplati u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Optuženom K. Č. za kazneno djelo pod točkom 1. citirane presude na temelju članka 190. stavka 4. KZ/11. u svezi članka 48. stavka 3. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine te mu je za kazneno djelo pod točkom 8. citirane presude na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine te je navedeni na temelju članka 51. stavka 4. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom K. Č. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2016. do 28. listopada 2016.

Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. od optuženog K. Č. oduzeta je opojna droga marihuana u količini od 973,54 grama, 983,83 grama i 315,60 grama potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj ... i ... Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog K. Č. također je oduzeta digitalna vaga model T. K. ... serijskog broja ... potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj ... te novac u ukupnom iznosu 450,00 kuna, a potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj ... Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 4. stavka 1. ZOPOIK-a utvrđeno je da novčani iznos 1.400,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi K. Č. ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 2. i 4. KZ/11. te se utvrđuje da je navedeni iznos imovina Republike Hrvatske. Isto tako optuženom K. Č. naloženo je da taj novčani iznos isplati u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. i stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom T. P. je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka i to toksikološkog vještačenja 1.750,00 kuna i trošak paušala 1.000,00 kuna dok je optuženom K. Č. također naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka i to toksikološkog vještačenja 2.150,00 kuna i trošak paušala 1.000,00 kuna.

Žalbu je podnio optuženi K. Č. osobno, ne navodeći žalbene osnove, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske njegovu žalbu „dobro razmotri“.

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije pravovremena.

U žalbi koju je podnio optuženi K. Č. prigovara se odlukama koje su donesene; presudi Županijskog suda od 28. listopada 2016., rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. studenog 2016. broj II Kž 386/16., a optuženik spominje i rješenje Županijskog suda o trošku od 30. studenog 2016. U najvećem dijelu žalbe optuženik obrazlaže zašto smatra da je „nepravedno osuđen i optužen“, prigovara kazni na koju je osuđen sporazumnom presudom, potom određivanju pritvora, a u odnosu na troškove njegovog dovođenja u istražni zatvor pita „dali i ja smijem nešto reći“.

U odnosu na sporazumnu presudu koju optuženik pobija treba navesti ovo. Presudu je optužno vijeće donijelo 28. listopada 2016. (nakon prihvaćanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka od 11. listopada 2016., list 67 spisa, i sporazuma oko potvrdnog očitovanja o optužnici na osnovu kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne, list 71 spisa). Stranke su pravilno poučene o pravu na žalbu koju su imale pravo podnijeti u roku 15 dana od dostave presude. Optuženik i njegova braniteljica su presudu primili 11. studenog 2016. Posljednji dan roka za žalbu bio je 26. studeni 2016. Budući da je taj dan bio subota, a idući nedjelja, to je posljednji dan roka za izjavu žalbe bio ponedjeljak 28. studenog 2016. (sukladno članku 90. stavku 6. ZKP/08.). Optuženik osobno, a niti putem braniteljice nije podnio žalbu na sporazumnu presudu u roku pa je ona postala pravomoćna 29. listopada 2016. Treba navesti da je na listu 120 spisa nalog u kojem je pogrešno navedeno da je presuda postala pravomoćna 28. studenog 2016. Taj dan je bio ponedjeljak. Ponedjeljkom presuda ne može postati pravomoćna jer bi to značilo da je posljednji dan roka za žalbu bio nedjelja, a nedjelja ne može biti posljednji dan roka prema članku 90. stavku 6. ZKP/08.

Bez obzira na to, žalba optuženika na presudu je nepravovremena jer je podnesena 28. prosinca 2016., a rok za podnošenje žalbe je istekao 28. studenog 2016. te je presuda postala pravomoćna 29. studenog 2016. Dakle, optuženikovu žalbu je trebalo odbaciti kao nepravovremenu jer je podnesena nakon roka za podnošenje žalbe (članak 481. stavak 1. ZKP/08.).

Bez obzira što je žalba optuženika na presudu odbačena kao nepravovremena, a u odnosu na dijelove žalbe kojima optuženik prigovara određivanju istražnog zatvora protiv njega, treba navesti ovo. Nakon donošenja sporazumne presude, optužno vijeće rješenjem je ukinulo istražni zatvor protiv optuženika. Stranke se nisu odrekle prava na žalbu na to rješenje. Državni odvjetnik se žalio, a ovaj sud je 18. studenog 2016. (broj II Kž 386/16.) prihvatio žalbu državnog odvjetnika, preinačio pobijano rješenje i produljio istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Dakle, odluku o istražnom zatvoru rješenjem je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske. Protiv rješenja Vrhovnog suda žalba nije dopuštena (članak 491. stavak 4. ZKP/08.). Zato su dijelovi optuženikove žalbe kojima se prigovara određivanju istražnog zatvora pravno nedopušteni.

U odnosu na dio žalbe u kojem optuženik problematizira rješenje o trošku njegova dovođenja u istražni zatvor, treba navesti da je to rješenje optuženik primio 5. prosinca 2016. (dostavnica na poleđini lista 111 spisa). Na listu 138 spisa je optuženikova žalba protiv tog rješenja koju je podnio 7. prosinca 2016., dakle unutar trodnevnog roka za podnošenje žalbe. O toj žalbi odlučit će izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu jer je rješenje o trošku donijela predsjednica vijeća.

Imajući na umu sve navedeno, na temelju članka 481. st 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. veljače 2017.