Broj: Kž-108/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Pavičić i Rajke Tomerlin-Almer kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Č. zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., rješavajući po žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj K-487/15 od 20. listopada 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2017. godine,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti,   ukida  se prvostupanjska presuda te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom okrivljeni M. Č. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190 st. 1 KZ/11, te zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331 st. 1 KZ/11, činjenično opisanih u izreci te presude, te mu je temeljem čl. 190 st. 1 KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, a temeljem čl. 331 st. 1 KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega je temeljem čl. 51 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, s tim da mu je temeljem čl. 56 KZ/11 izrečena uvjetna osuda te se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl 190 st. 8 KZ/11 od okrivljenog M. Č. oduzimaju se predmeti popisani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PP Velika Gorica od 05. lipnja 2015. godine serijski broj: 897797 i to pod rednim brojem 1. Sedam (7) stabljika biljke koja izgledom, bojom i mirisom nalikuje opojnoj drogi marihuana, visine stabljika od 75 do 80 cm i pod rednim brojem 2. Dvadesetčetiri (24) kom biljnih sadnica koje izgledom nalikuju na sadnice opojne droge marihuane, visine do 8 cm, te u svakom slučaju kako je navedeno u toč. 1 izreke presude, time da se droga ima uništiti. Temeljem čl. 331 st. 6 KZ/11 od okrivljenog M. Č. oduzimaju se predmeti popisani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PP Velika Gorica od 05. lipnja 2015. godine serijskog broja: 897798 i to 1 kom streljiva i 1 kom puščanog streljiva kako su navedeni sa svim specifikacijama u navedenoj potvrdi te u svakom slučaju kako je navedeno u izreci presude pod toč. 2. Na temelju čl. 148 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni M. Č. je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145 st. 2 toč. 6 ZKP/08 u iznosu paušala od 500,00 kuna u roku 5 mjeseci od pravomoćnosti presude.

Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu vratio je spis nakon razgledavanja, a koji mu je bio dostavljen temeljem odredbe čl. 474 st. 1 ZKP/08.

              Žalba je osnovana, s tim da je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući presudu povodom te žalbe po službenoj dužnosti, utvrdio i daljnje povrede odredaba kaznenog postupka na koje žalitelj ne upire.

              U pravu je žalitelj kad tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 468 st. 3 ZKP/08 a jer je nepravilno primijenio odredbu čl. 417 a st. 7 u vezi st. 6 ZKP/08 a to je utjecalo na presudu. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 476 st. 1 ZKP/08, utvrđeno je i da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08. Naime, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni.

Kako to i osnovano u svojoj žalbi ističe državni odvjetnik, u ovom se je kaznenom postupku, a koji se vodi protiv okrivljenika za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, okrivljenik očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe te se i izrijekom očitovao da je suglasan s predloženom vrstom i mjerom kazne, konkretno s po državnom odvjetniku predloženom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, kao i izrečenom uvjetnom osudom po kojoj se ta kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, te po predloženoj novčanoj kazni u iznosu od 40 dnevnih dohodaka. Prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 417a st. 7 ZKP/08 ako se okrivljenik suglasi s vrstom i mjerom predložene kazne i druge mjere propisane kaznenim zakonom, sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene. Kako je u presudi okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci te mu je i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine, nedvojbeno je da je prvostupanjski sud postupio protivno ovoj izričitoj zakonskoj odredbi kao i da je to utjecalo na presudu. Time je doista, a kako to i osnovano ističe žalitelj, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 3 ZKP/08. Nadalje, ispitujući presudu povodom podnesene žalbe a po službenoj dužnosti, utvrđeno je i da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 toč. 11 ZKP/08 a jer o odlučnim činjenicama u presudi nije iznio jasne i valjane razloge. Naime, u pobijanoj se presudi uopće ne spominje da je državni odvjetnik predložio izricanje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci, potom da je predložio izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od dvije godine kao ni izricanje novčane kazne u iznosu od 40 dnevnih dohodaka. Slijedom navedenog ne navodi se niti jedan razlog zbog čega predložena kazna nije prihvaćena niti se uopće navode valjani razlozi zbog kojih je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci te zbog čega je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine. Naime, nije u presudi izrijekom navedena niti jedna olakotna niti otegotna okolnost, a u smislu odredbe čl. 47 KZ/11, već se samo općenito navodi da su djela izrazite društvene opasnosti te se spominje samokritičnost okrivljenika kojom je doprinio utvrđivanju činjenica te njegova dosadašnja nekažnjavanost te socijalne i ekonomske prilike. Iako je očito da potonje okolnosti prvostupanjski sud cijeni olakotnim, u presudi to nije izrijekom navedeno, a posebno nije navedeno zbog čega okrivljeniku nije izrečena novčana kazna s kojom se on suglasio odnosno zbog čega mu je izrečena zatvorska kazna u duljem trajanju od predložene (a što sud nije niti bio ovlašten izreći).

              Kako je, dakle prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, to je valjalo prvostupanjsku presudu prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ali i po službenoj dužnosti, temeljem čl. 483 st. 1 ZKP/08, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, potom će iste ocijeniti pojedinačno i međusobno povezano, te donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku, a koju će i valjano obrazložiti, vodeći pri tome računa o svim navodima iz ove ukidne odluke. Tako će u presudi izrijekom navesti koje je olakotne a koje otegotne okolnosti utvrdio na strani okrivljenika, a potom će okrivljeniku izreći kaznu vodeći posebno računa o odredbi čl. 417a st. 7 ZKP/08.

U Zagrebu 14. veljače 2017.