Broj: Kž 42/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 230 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2016 godine broj K-63/16, u sjednici održanoj 16. veljače 2017 godine, u prisutnosti opt. D. P. i branitelja optuženika  H. K. odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba opt. D. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 230 st. 2 KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Po čl. 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje optuženik provodi u istražnom zatvoru od 3. ožujka 2016 godine pa nadalje.

              Protiv ove presude podnio je žalbu opt. D. P. po branitelju H. K. odvjetniku iz Z. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske,kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da primjenom odredbi o ublažavanju kazne optuženika osudi na kaznu „sukladno svim utvrđenim olakotnim okolnostima“.

              Ujedno je u žalbi zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, pa je sjednici bio nazočan branitelj optuženika H. K. odvjetnik iz Z. i opt. D. P. putem konferencijskog uređaja.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 Zakona o kaznenom postupka ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12; u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je sukladno odredbi čl. 475 st. 5 ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Nasuprot tvrdnjama optuženika u žalbi, prvostupanjski sud je opravdano cijenio otegotnom okolnošću činjenicu dosadašnje osuđivanosti optuženika i to u dva navrata u Republici Austriji zbog istovrsnog kaznenog djela, zbog čega nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne, kako se to neosnovano predlaže u žalbi.

Žalitelj prigovara okolnosti da je u dokaznom postupku, suprotno odredbi čl. 8 st. 1 ZKP/08 pročitan izvod iz kaznene evidencije na ćirilici koje je sudu dostavilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske. Naime, Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dostavilo je podatak o osuđenikovoj neosuđivanosti na području Republike Hrvatske, a tek kada je utvrđen identitet optuženika, jer se radi o državljaninu Republike Srbije, dobiven je podatak o njegovoj osuđivanosti na području Republike Srbije i području Republike Austrije, koji je dostavilo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske. Odredba čl. 8 ZKP/08 u cjelini propisuje postupak sa strankama i ostalim sudionicima u postupku koji ne govore i ne razumiju hrvatski jezik ili su gluhi slijepi ili gluho slijepi (čl. 8 st. 4 ZKP/08) koji je u uporabi u kaznenom postupku po čl. 8 st.1 ZKP/08. Odredba čl. 8 st.5 ZKP/08 predviđa prevođenje pismena osobama iz stavka 4 iste zakonske odredbe, a čl. 8 st.6 ZKP/08 propisuje pisano ili usmeno prevođenje dokaza ili njegovog dijela, ako se time ne krše procesna prava obrane, a okrivljenik ima branitelja. Prema tome, zakonska odredba na koju se neosnovano poziva žalba, previđa pravo optuženika na uporabu svog jezika ili pisma u kaznenom postupku pred sudovima Republike Hrvatske, a kako je optuženik državljanin Republike Srbije, nije bilo potrebe za prijevodom izvatka i kaznene evidencije, jer se radi o jeziku i pismu kojim se služi, zbog čega nije došlo do kršenja njegovih prava u postupku, a na kojima se ne bi mogla temeljiti sudska odluka (čl. 8 st. 9 ZKP/08).

Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da pored ove otegotne okolnosti, valja imati u vidu detaljno priznanje optuženika i izostanak štetnih posljedica, zbog čega se izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine ukazuje primjerenom svim navedenim okolnostima i težini djela, zbog čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske stava da je u ovom slučaju takvom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

U Zagrebu 16. veljače 2017 godine