Broj: Kž 5/17-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 291 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. studenog 2016 godine broj Kv-I-234/16 (K-238/09), u sjednici održanoj 16. veljače 2017 godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđ. A. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Županijski sud u Zagrebu na temelju čl. 564 st. 4 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) opozvao je uvjetnu osudu izrečenu presudom Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2011 godine br. K-238/09 preinačenom u pravnoj oznaci djela i kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. rujna 2014 godine, te je određeno izvršenje izrečene kazne u trajanju od deset mjeseci nad osuđ. A. B. zbog kaznenog djela iz čl. 291 st. 2 KZ/11.

              Protiv ove presude podnijela je žalbu osuđenica osobno i po branitelju V. K. odvjetniku iz Z.

              Iako osuđenica nije naslovila podnesak kao žalbu, uzelo se u obzir da se radi o ovom pravnom lijeku, a iz sadržaja bi proizlazilo da osporava utvrđeno činjenično stanje po pravomoćnoj presudi na osnovi koje je opozvana presudom Županijskog suda u Zagrebu uvjetna osuda, bez posebno navedenog prijedloga.

              U žalbi podnesenoj po branitelju osuđenica se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje u kojem će se utvrditi imovinsko stanje osuđenice i donijeti novu presudu u smislu čl. 564 ZKP/08, a podredno da se prvostupanjska presuda preinači „u smislu žalbenih razloga“.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Osnovano je prvostupanjski sud odlučio da valja opozvati uvjetnu osudu izrečenu osuđenici po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu  i Vrhovnog suda  Republike Hrvatske iz razloga što u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude nije izvršila posebnu obvezu po odredbi čl. 62 st. 1 t. 1 KZ/1, t.j. da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da naknadi štetu Centru za socijalnu skrb u iznosu od 121.330,00 kuna. Naime, ne samo da je presuda postala pravomoćna dana 23. rujna 2014 godine nakon koje je osuđenica imala pune dvije godine da ispuni posebnu obvezu, ona kroz to vrijeme, a niti ranije za vrijeme trajanja kaznenog postupka (kazneno djelo je počinjeno 1995 i 1996 godine, a prvostupanjska presuda donesena 2011 godine) nije iskazala niti volju da na bilo koji način, pa makar i parcijalno, naknadi štetu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga prigovor žaliteljice da nije bila u mogućnosti naknaditi štetu zbog loše financijske situacije uz prilaganje potvrde o visini dohotka i primitaka za 2015 godinu, ne može sam za sebe biti dovoljan dokaz o njenom imovnom stanju kroz navedeni period, to tim više što to nije pokazatelj njenog cjelokupnog imovinskog stanja. Prema tome, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da nije bilo osnove za zaključak da obveza nije izvršena iz opravdanih razloga (čl. 58 st. 5 ZKP/08), zbog čega je osnovano opozvao uvjetnu osudu, budući da nije istekao rok za opoziv uvjetne osude po odredbi čl. 58 st. 8 ZKP/08. S obzirom na sadržaj žalbe osuđenice koju je podnijela osobno, a koji se u cjelini odnosi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja pravomoćne presude kojom je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 291 st. 2 KZ/11, to ovaj dio žalbe osobno podnesene po osuđenici nije ni razmatran.

              Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenice, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

U Zagrebu 16. veljače 2017 godine